SUMRAK PRAVNE DRŽAVE

Zašto Vrhovni sud štiti silovatelje?

01.02.2010 u 19:27

Bionic
Reading

Zahvaljujući Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, otac koji je dulje vrijeme silovao svoju maloljetnu kćer u zatvoru će provesti samo sedam i pol godina umjesto 12

Branko Hrvatin, predsjednik Vrhovnog suda

Prvostupanjska presuda Županijskog suda u Bjelovaru za tri kaznena djela iznosila je 12 godina. Pet godina za silovanje, tri za rodoskvrnuće i četiri godine za bludne radnje. Običnom laiku koji nema veze s pravom i ova se presuda može činiti blagom.

I što radi Vrhovni sud, najviša sudbena stepenica u hrvatskom pravosuđu, u kojem radi, ili bi trebala raditi, pravna krema, najbolji od najboljih? Vrhovni sud smanjuje kaznu monstrumu iz okolice Bjelovara na sedam i pol godina zatvora.

Glasnogovornica Županijskog suda u Bjelovaru sutkinja Dajana Barberić-Valentić kazala je Vrhovni sud iz kaznenog dijela izbacio bludne radnje, tvrdeći da su bludne radnje konzumirane silovanjem, pa je to jedno produljeno djelo, kaže Barberić –Valentić.

Nije jasno zašto Vrhovni sud, kad već postoji stavka bludnih radnji i silovanja u Kaznenom zakonu, ide na ruku incestuoznom zločincu. Na naše pitanje je li se kazneno djelo silovanja u ovom slučaju dogodilo samo jednom, što bi se dalo iščitati iz odluke Vrhovnog suda, rečeno nam je da se kazneno djelo odvijalo dulje vremena.

Vrhovni sud kao zločin priznaje sam čin silovanja, a one slučajeve kada monstruozni otac nije počinio silovanje, ali je nad svojom kćeri izvodio bludne radnje, za Vrhovni sud ne postoje.

Tako je monstrum osuđen samo za silovanje (pet godina) i rodoskvrnuće (tri godine). Kada se kazne zbrajaju, obično se smanjuju, te je umjesto na osam, osuđen na sedam i pol godina zatvora

Vesna Škare-Ožbolt

Kad smo nazvali glasnogovornika Vrhovnog suda, suca Dražena Tripala, on se nije snašao i nije ni znao za koju ga presudu pitamo premda je informacija o njoj već dva dana udarna vijest u svim hrvatskim medijima. Čini se da je institucija Vrhovnog suda zaista ona u čije se odluke ne sumnja niti ih se preispituje.

Njihove odluke ne želi komentirati ni ministar pravosuđe Ivan Šimonović. 'Nemam vam ja što tu komentirati. Vrhovni sud je donio odluku i to je to', kazao nam je. Šimonovića donekle razumijemo, no njegova nekadašnja kolegica, SDP-ovka Ingrid Antičević-Marinović također nije željela komentirati rad svojih kolega.

Naišli smo, međutim, na jednu bivšu ministricu pravosuđa koja je bila voljna razgovarati. Vesna Škare-Ožbolt potvrdila je da nakon pravomoćne presude Vrhovnog suda 'nema dalje'. Doduše, kaže, postoje 'izvanredni pravni lijekovi, poput zahtjeva za ponavljanje postupka'.

Komentirajući općenito visine kazni da najteža kaznena djela, poput ubojstva i silovanja, Škare-Ožbolt kaže da u Hrvatskoj postoje visoke kazne, 'no pitanje je primjenjuju li se'. Pojašnjava da najviše kazne u Hrvatskoj, one od 40 godina zatvora, možemo nabrojati na prste jedne ruke.

'Kaznena politika treba se ujednačiti i treba se dogovoriti što su to društveno opasni zločini. Ovakvi primjeri zaslužuju visoku kaznu. Najtežu kaznu zaslužuju bilo kakvi nasrtaji na maloljetnike, teška ubojstva, visoka korupcija, dilanje droge, uglavnom sve ono što je trend. Državno odvjetništvo bilježi trend rasta pojedinih kaznenog djela. Sudovi se moraju dogovoriti da te teže kažnjavaju. Kazne moraju biti u službi prevencije', zaključuje Škare-Ožbolt.

Smanjene kazne i Josi Mraoviću i Ivanu Bulju

Joso Mraović

Spomenuti aktualni bjelovarski slučaj nije jedini u kojem je Vrhovni sud smanjivao kazne osobama osuđenim za silovanje. Kontroverznom ličkom poduzetniku Josi Mraoviću Vrhovni je sud smanjio kaznu za silovanja američke košarkašice Illishe Jarret u Gospiću 2005. s tri na dvije godine zatvora.
Isti taj Vrhovni sud smanjio je 2005. godine sa 27 na 22 godine zatvorsku kaznu Ivanu Bulju, koji je osuđen zbog silovanja i ubojstva maloljetne Anđele Bešlić. Njezino je ubojstvo zgrozilo je hrvatsku javnost. Ubijena je u Sinju glavi 3. ožujka 2002, a njezino tijelo pronađeno je nakon mjesec dana u jami, prekriveno suhim granjem.

Ivan Bulj sam se predao policiji nekoliko dana nakon što je pronađeno Anđelino tijelo. Tada je priznao zločin i kao supočinitelja naveo rođaka Pavla Bulja, no bez nazočnosti odvjetnika, a pred istražnim je sucem zanijekao sudjelovanje u zločinu.