Uhićenja glinskih Srba počela su predvečer 11. svibnja 1941. prema unaprijed pripremljenom popisu. Uhićeni su i neki Hrvati koji su se opirali odvođenju susjeda, ali su pušteni sljedećeg jutra. Sve Srbe starije od 15 godina koji su se tih dana zatekli u Glini smaknule su ustaše u noći 12. na 13. svibnja 1941. u selu Prekopi. Od gotovo 3.000 prijeratnih stanovnika Gline, više je stotina muškaraca ubijeno samo tijekom jedne noći.

U hrvatskoj je javnosti mnogo poznatiji kasniji zločin iz iste godine počinjen u noći 29. na 30. srpnja 1941. te 3. kolovoza 1941. u glinskoj pravoslavnoj crkvi kada je zaklano najprije 200, a onda pogubljeno između 800 i 1.000 stanovnika okolnih sela. Nedugo nakon zločina (možda mjesec dana), crkva je porušena. Materijalni ostaci pravoslavne crkve uklonjeni su te je na tom mjestu izgrađen Spomen-dom koji je otvoren 1969. godine i ispred kojeg je postavljena skulptura ‘Majka s djetetom’ kipara Antuna Augustinčića.

Srbi smatraju da nije bilo primjereno ukloniti spomen-ploču niti preimenovati Spomen-dom u Hrvatski dom. Smatraju da ti tragični događaji trebaju biti obilježeni na primjeren način.

Pokušali su u više navrata kontaktirati s gradonačelnikom Gline, predsjednikom Gradskog vijeća i Ministarstvom kulture. Državni tajnik Zoran Šikić obavijestio ih je da Ministarstvo kulture skrbi isključivo o obnovi i zaštiti registriranih spomenika kulturne baštine te da se za pomoć obrate lokalnoj samoupravi u Glini.

Inicijativu za povrat Spomen-doma podržao je istaknuti hrvatski publicist Slavko Goldstein koji je u otvorenom pismu pozvao predsjednicu Vlade Republike Hrvatske da se založi za dostojno obilježavanje ovog zločina. Otvoreno pismo premijerki Jadranki Kosor završava prijedlogom gospođi Kosor da jedan dan između 29. srpnja i 3. kolovoza dođe u Glinu i da na prostoru nekadašnje crkve Rođenja Bogorodice potpiše ili s lokalnim vlastima supotpiše odluku da se sadašnji Hrvatski dom vraća njegovoj prvobitnoj namjeni Spomen-doma posvećenog prije svega stradalnicima na tome mjestu od prije 70 godina.

Goldstein smatra da je zločin u Glini vrlo ružna mrlja. 'Mnogo je masovnih pogubljenja počinjeno u ovoj našoj zemljici i u njezinom susjedstvu, bezbroj ih je bilo po Europi i po cijelome svijetu, ali ne vjerujem da igdje postoji poprište masovnog zločina koje bi bilo tako bezdušno obilježeno dvostrukim cinizmom kakav je onaj u Glini. Poprište cinički počinjenog zločina nadsvođeno je ciničkim vrijeđanjem žrtava, njihovih obitelji, sunarodnjaka i cijelog hrvatskog društva', piše Goldstein.

Goldstein je pomno analizirao objavljene popise žrtava (tri popisa) i njihove argumentacije, pa prilično pouzdano procjenjuje da je u dva masovna zločina u glinskoj crkvi Rođenja Bogorodice ubijeno blizu tisuću, a svakako više od 800 muškaraca pravoslavne vjere, od kojih je blizu 200 dopremljeno prisilno, a oko 700 je bilo obmanutih da idu 'na pokrst'.

Poprište ciničkog 'pokrsta' pretvorenog u masovni zločin, crkva Rođenja Bogorodice, do temelja je srušeno već nepunih mjesec dana poslije počinjenog zločina. Godine 1969. na tom je mjestu podignut Spomen-dom s izloženom muzejskom i arhivskom građom o srušenoj crkvi i počinjenim zločinima u njoj i u glinskome kraju. Godine 1982. započeta je, a 1988. završena izgradnja umjetničkog spomen-obilježja pred Spomen-domom s poimeničnim popisom 1.564 postradale žrtve iz Gline i njezinog šireg područja u proljeće i ljeto 1941.

U kolovozu 1995. godine, nakon što je s akcijom Oluja Glina vraćena Republici Hrvatskoj, umjetničko spomen-obilježje na mjestu nestale crkve demolirano je i zatim uklonjeno, a Spomen-dom preimenovan je u Hrvatski dom.

'Zar kroz to vrijeme baš nikome u lokalnoj vlasti, u županijskim nadleštvima, pa ni u hrvatskoj Vladi, još nije sinulo kakve sve asocijacije takav cinizam priziva, neugodno kompromitantne za hrvatsko društvo i nadležnu vlast? I kakve osjećaje budi kod lokalnih Srba i Srba općenito, od kojih mnogi iz svojih obitelji imaju ponekog koji je skončao u glinskoj crkvi?' pita se Slavko Goldstein.

Na sve to HSS odgovara iz usta mladeži, iz usta predsjedništva i iz usta potpredsjednikom gradskog Vijeća Stjepana Tonkovića da će se 'snažno boriti protiv takvih inicijativa koje dolaze od organizacija sa sjedištem izvan Gline, a kojima je cilj narušiti stabilnost i međuljudske odnose na ovom ratom stradalom području'.
Jadranka Kosor, očekivano, Goldsteinu nije odgovorila i o svemu ovome šuti.