Sudac Marko Benčić ustvrdio je kako nema dokaza da je Zagorec poticao Suzanne di MauroBunjevac da ometa istragu i pomaže tada odbjeglom generalu da istražitelje navede na krivi trag i tako diskreditira postupak protiv njega u "aferi dragulji".

Tužiteljstvo ih je teretilo za kazneno djelo sprječavanja dokazivanja, a po zakonu to se djelo samo može počiniti pred sudom, u upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom postupku. Obrana je zato tijekom suđenja isticala da Bunjevac nikada nije svjedočila u postupku protiv Zagorca pa zato niti nema elemenata kaznenog djela.

"Zadovoljan sam presudom i činjenicom da u Hrvatskoj postoji sudac koji je dovoljno hrabar da oslobodi Vladimira Zagorca", rekao je za Hinu Zagorčev branitelj Zvonimir Hodak.

U svojoj obrani Zagorčeva prijateljica je rekla da je kao zaposlenica tvrtke koja se bavi trgovinom dragim kamenjem dobila informacije o draguljima te da je hrvatskim vlastima željela pomoći da se otkrije njihovo porijeklo i vlasnik.

Zato je sredinom 2007. preko odvjetnika Ante Nobila stupila u kontakt sa zamjenikom glavnoga državnog odvjetnika Lazom Pajićem, kojemu je predala svu dokumentaciju vezanu uz dragulje. Poslije je, kako je rekla, zaključila da drago kamenje nema veze sa Zagorcem pa mu je to i javila.

Tužiteljstvo je, pak, tvrdilo da je ona ponudila pomoć u istrazi o bankovnim računima u inozemstvu na kojima se prikupljao novac za obranu Hrvatske, ali ubrzo se ispostavilo kako pokušava omesti istragu i zapravo pomoći Zagorcu koji ju je zauzvrat nagradio arapskim konjem.