Iako mu roditelji nisu porijeklom iz Zagreba, Bernardić je rođen u metropoli 5. siječnja 1980. godine. Prve godine života obitelj je živjela na Trešnjevci, a kasnije se preselila na Trnje. Bernardić je završio Tehničku školu 'Ruđer Bošković', a kasnije upisao Prirodoslovno-matematički fakultet. Obitelj je u ratnim godinama živjela u neimaštini, a dodatan udarac bio mu je rani gubitak roditelja.

No Bernardić je već od mladih dana pokazivao ambicioznost - sudjelovao je na natjecanjima iz fizike i matematike već u osnovnoj školi, a kada je došao na fakultet, gdje je završio smjer za inženjera fizike, bio je proglašen i najboljim studentom.

U SDP ulazi već sa 18 godina. 'Tada su bili aktualni privatizacija i nedostatak slobode. Bio sam svjestan da moram nešto promijeniti, nisam to mogao gledati iz kafića. Europa je tada skrenula ulijevo. Hodao sam Cvjetnim trgom kad je Forum mladih SDP-a organizirao akciju 'Europa je nama na lijevo'. Htio sam se priključiti. Moja veza sa SDP-om bila je šibenska. Ljeti sam znao ići prijatelju Mariju Klariću, koji je sa mnom bio na natjecanjima iz fizike, a njegov brat Stipe tada je bio u SDP-u. Stipe je poznavao Igora Dragovana, tada predsjednika Foruma mladih, i odveo me na Iblerov trg. Tako sam se učlanio u SDP', prepričao je svojedobno za Večernji list Bernardić.

Na početku je bio vrlo aktivan u Forumu mladih SDP-a, gdje su tada stasali i drugi SDP-ovci, poput Marije Lugarić, Gordana Marasa, Arsena Bauka i Dana Špicera. Rad u stranci, a posebice u zagrebačkom Forumu mladih, rezultirao je i time da je 2005. postao predsjednik Foruma mladih Hrvatske, na čijem čelu ostaje sljedećih pet godina.

U Sabor prvi put ulazi 2008., i to kao zamjena za tada još člana SDP-a Milana Bandića, a 2010. nakon izbacivanja Bandića iz stranke postaje i šef zagrebačkog SDP-a, gdje će se zadržati sve do 2016. Te godine, s još nenapunjenih 37 godina, postaje predsjednik najveće oporbene stranke. Iako je to trebao biti vrhunac njegove stranačke karijere, Bernardiću, koji je pola života proveo u SDP-u, već od početka nije dobro krenulo.

S obzirom na to da je još u zagrebačkom Forumu mladih često surađivao s Bandićem, i nakon što je zasjeo na čelo SDP-a nastavila ga je pratiti priča da je Bandićev đak. Uz to, nisu mu pomogle priče da je zapravo projekt Zlatka Komadine i Rajka Ostojića, a oni su mu i danas najbliži suradnici.

Nakon što je u studenome 2016. izabran za prvog čovjeka SDP-a problemi su ga sustigli već u prosincu jer je i dalje koketirao s idejom da bude kandidat za zagrebačkog gradonačelnika, iako za tako nešto nije imao podršku u dijelu stranke.

Na nož je dočekano i 'poziranje' u prvim klupama zagrebačke katedrale na polnoćki, a ni njegovi pozivi premijeru Andreju Plenkoviću za sastanak nisu dobro dočekani.

Činjenica je da je Bernardić preuzeo stranku koja je na terenu bila zapuštena i koja je imala velikih problema s financijama. Financijski problemi zahtijevali su i rigoroznu štednju na lokalnim izborima, a dodatan udarac stigao je početkom 2018. i presudom Visokog trgovačkog suda, prema kojoj je SDP za dugove kampanje Milana Bandića iz 2009. godine morao platiti gotovo deset milijuna kuna. Dug je stigao naplatiti Bandićev bliski suradnik Slobodan Ljubičić, također bivši SDP-ovac, no stranka je s njim ipak uspjela dogovoriti obročnu otplatu na šest godina. Iako je financijski dogovor bio postignut, Bernardiću su u stranci ipak zamjerili to što vrh SDP-a nije odmah obavijestio o presudi, ali i što je u jeku pregovora s Ljubičićem fotografiran s Bandićem na proslavi rođendana gradskog vijećnika u Svetom Ivanu Zelini i šefa tamošnjeg ogranka Bandićeve stranke Dalibora Bastaleca.

No to nisu bili jedini Bernardićevi gafovi, a oni koji ga prate i danas su fotografiranje s glavicom kiselog kupusa ili objave na Twitteru poput one 'Zagreb je lijep po kiši'. Podsmijeh je izazvao i zbrajanjem većine koja će glasati za opoziv ministra financija Zdravka Marića.

Komunikacijsko nesnalaženje vidjelo se i u drugim prilikama. Tako je u ožujku 2017. na jednoj konferenciji Bernardić iznio ideju da bi predsjednici ili predsjedniku države trebalo povećati ovlasti i da bi trebao birati tri ministra. Sreće u iznošenju stavova nije imao ni u saborskim raspravama, u kojima je zapažen ostao njegov govor prilikom rasprave o opozivu Zdravka Marića.

'Sjećam se tog blagog pogleda i dubokog glasa moga oca koji me podragao po glavi kao da me želi smiriti kada je odlazio u rat i rekao - 'sve će biti u redu'. Prolazile su godine, dani, prolazile su ljudske sudbine. Sudbine koje su postajale ljudi bez posla, umirovljenici bez zaštite, čak nas je česta škripa guma BMW-a u kasnim devedesetima podsjetila da neke stvari nisu krenule dobro. Danas, 20 godina kasnije, ljuljaju se temelji te i takve Hrvatske', kazao je između ostalog tada Bernardić.

Prve unutarstranačke kritike krenule su već nakon dva mjeseca njegova mandata na čelu stranke, iako se tada, barem javno, radilo tek o kritikama pojedinaca poput Ranka Ostojića, Miranda Mrsića i Milanke Opačić. Posljednje dvoje zbog toga su kažnjeni opomenom, Mrsić je početkom 2018. i izbačen iz stranke, dok je Opačić u njoj posve pasivizirana.

Iako se Bernardiću mora priznati da je više od svog prethodnika Zorana Milanovića obilazio teren na nacionalnoj razini, u parlamentu SDP-ovih rješenja ili nije bilo ili nisu uspješno prezentirana u javnosti. SDP je, primjerice, pokrenuo inicijativu za osnivanje istražnog povjerenstva za Agrokor, no istodobno su kao ideju nudili i osnivanje kriznog stožera i kriznog telefona, što u javnosti, pa i u dijelu stranke, nije dobro dočekano.

Nakon lokalnih izbora 2017. krenule su i prve priče o smjeni Bernardića. Iako glavna oporbena stranka nije doživjela potpuni slom na razini cijele Hrvatske, pravi potop zbio se u Zagrebu, u kojem je SDP do prije pola godine uoči izbora vodio upravo Bernardić.

Kritikama na račun šefa pridružio se i sada suspendirani potpredsjednik stranke Peđa Grbin, no na pozive na ostavku Bernardić je odgovorio zatraživši da se o povjerenju njemu kao predsjedniku glasa i na Predsjedništvu i na Glavnom odboru SDP-a. Podršku za daljnji rad je dobio.

Unutarstranački sukobi, barem na prvi pogled, pomalo su utihnuli krajem 2017., u jeku afere Agrokor i SDP-ovih unutarstranačkih izbora. Dapače, početkom 2018. u Ogulinu je održano svojevrsno mirenje zaraćenih snaga, odnosno team building, i činilo se da bi SDP-ovci konačno mogli napraviti korak naprijed.

No samo nekoliko dana kasnije na Bernardićevu Facebooku počeli su se pojavljivati začudni statusi. 'Tko vam je bolji: Oliver Frljić ili John Oliver', stajalo je u jednoj od objava iz, kako ju je sam Bernardić nazvao, kampanje za spas satire. Kampanju javnost i nije baš shvatila, a i sam Bernardić nakon nekog vremena prestao je s objavama.

Novi kiks Bernardić je napravio samo mjesec dana kasnije kritikama usmjerenim prema GLAS-u i IDS-u, potencijalnim SDP-ovim partnerima. Ni unutarstranački izbori prije ljeta nisu donijeli mir u stranci, a uz optužbe za manipulacije kao krivca se gledalo u šefa SDP-a.

Bernardić je bio razlog za to što je prije ljeta stranku napustio Zdravko Ronko, a poslije ljeta i Bojan Glavašević. Uz sve to, u dvije godine rejting SDP-a uglavnom je padao i trenutno se drži na oko 18 posto, no veći je problem onaj Bernardićev, a koji je trenutno na oko 0,5 posto.

Zasićeni lošim rejtingom i nesnalaženjem šefa stranke, nezadovoljnici su uoči ljeta krenuli i u konačni obračun s Bernardićem. Njih devedesetak, među kojima i većina saborskog Kluba zastupnika, potpisali su peticiju kojom traže njegov odlazak i raspisivanje novih unutarstranačkih izbora.

Takvu brojku teško je ignorirati, no Bernardić je odbijao podnijeti ostavku, prozvavši pobunjenike za pokušaj puča i tražeći da se o problemima razgovara u stranci. Na kraju je uz podršku Glavnog odbora suspendirao vođe pobunjenika Peđu Grbina, Sinišu Hajdaša Dončića, Mihaela Zmajlovića i Vedrana Babića.

'Zanimljivo je da se više nitko niti ne trudi izmisliti bilo kakav suvisao razlog zbog čega bih ja to trebao sam odstupiti s čelnog mjesta SDP-a. Valjda je dovoljno samo to da oni to žele. Zanimljivo je da ih novinari niti ne pitaju zašto bih ja trebao odstupiti. Umjesto bilo kakvoga argumenta, konkretne političke aktivnosti, izjave, pogrešne procjene, političke štete, oni se pokrivaju općom floskulom o mojoj tobožnjoj nesposobnosti, a u zadnje vrijeme glavni im je argument moja navodno niska javna podrška. Nije valjda da je moj najveći krimen zagovaranje kupovine hrvatskih proizvoda. Koliko znam, nitko se ne sprda s dvadeset godina dugom akcijom 'Kupujmo hrvatsko'. Bolje se boriti za hrvatski proizvod i hrvatsko zelje, nego pljačkati Hrvatsku! Je l' vama to izgleda tako kao da ja na vas stalno bacam blato i onda vas optužujem da ste obični prljavac i da smrdite? Zbog mojih navodno teških političkih grijeha sljedeći će biti zahtjev za izgonom iz Hrvatske. A kako i ne bi: umiješan sam u teške korupcijske afere, sudjelovao sam u privatizacijskoj pljački, u ratu sam činio zločine, izgubio sam kao predsjednik SDP-a pet izbora zaredom, potpisao sam koaliciju s HDZ-om, vrijeđao sam Srbe, ulagivao se šatorašima, bio sam neuspješan ministar u Vladi', odgovorio je nedavno Bernardić pobunjenicima.

No novi problem stigao mu je od bliskih suradnika, od kojih se također u neslužbenim razgovorima može čuti da je vrijeme da šef stranke - ode. Dapače, neki od njih ovaj su ga vikend pokušali nagovoriti da sam podnese ostavku, no Bernardić je u ponedjeljak ponovno poručio da ne odlazi.

Hoće li pritisak ipak uroditi plodom ili će se nastaviti agonija u SDP-u pod vodstvom Bernardića, pokazat će vrijeme.