Nakon razornog potresa u siječnju ove godine, kada je poginulo oko 200.000 ljudi, broj trudnoća i poroda se povećao za tri puta - sa četiri na 12 posto, prema podacima UN-ova fonda za populaciju (UNFPA). U bolnici Jeanty ne uspijevaju, kao ni drugdje, na adekvatan način pomoći trudnicama, sve mlađim ženama.

Ipak, barem za sada, nisu opterećeni slučajevima kolere, epidemije koja, čini se, na čudan način zaobilazi trudnice i mlade majke.

'U dvorištu bolnice leži desetak žena, potpuno golih, koje stalno povraćaju, slika je apokaliptična', pripovijeda Maye Primera, posebna izvjestiteljica španjolskog dnevnika El País.

Trudnice uglavnom stižu do bolnice u jako teškom stanju, dehidrirane, a i protok krvi prema fetusu je slab, zato većina beba umire još u utrobama majki. Najčešće tek rođene bebe treba vratiti u život. Kao i majke, vrlo su slabe. A onda stižu nove i nove, pa mjesta za tek rođene više nema i bivaju gurnute na cestu, da se snađu kako mogu.

Ali nije za sve majke vijest o porodu, kakvom-takvom, dobra, jer oko dvije trećine trudnoća nisu željene, a u oko jedan posto slučajeva je bilo silovanja, vrlo često u logorima za beskućnike podignutim nakon potresa.

'Do 2005. silovanja unutar obitelji nisu bila kažnjiva na Haitiju. Dobar dio muškaraca u tim logorima i dalje misli da može silovati nekažnjeno. Nakon potresa, na slobodi je ostalo i nekoliko tisuća zatvorenika pa se tih dana našlo na desetke tisuća silovanih djevojka i djevojčica koji teško priznaju što im se dogodilo ili događa', kaže Igor Bosc, službenik UNFPA-a.

Medianite Benjamin Paul, glavna sestra u bolnici Jeanty, kaže kako većina trudnica ne želi priznati da dolaze iz logora jer ih je sram pa prijavljuju adrese nepostojećih, potpuno srušenih kuća.