To vjerojatno ne predstavlja niti kakav presedan niti izuzetak u Lijepoj Našoj (tko će znati kakvih sve slavlja ima u našim državnim ustanovama), premda se u većini škola najčešće upriličuje nešto jednostavniji duhovni ritual – obično se poziva lokalni župnik da blagoslovi i svetom vodicom poškropi zgradu i sve učenike u njoj i poželi im uspjeh u učenju, kako svjetovnih tako i vjerskih sadržaja.

Budući da je naša država po Ustavu sekularna, da u njoj žive i pripadnici drugih vjera, a ne samo katoličke, te da ima i ateista i agnostika, pokušali smo doznati što o ovakvim projektima misli Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, a što školski čelnici, u konkretnom slučaju ravnateljica koprivničke škole.

A kako smo naišli na čuđenje tipa: 'nisu li ovakve novinarske hajke u katoličkoj zemlji tjeranje maka na konac', pokušali smo okušati sreću pitanjem što bi bilo primjerice kada bi neki ravnatelj jugonostalgičar organizirao skupni posjet Titovoj rodnoj kući u Kumrovcu. Bi li Ministarstvo reagiralo na takvu indoktrinaciju djece? Nažalost, nitko od sugovornika nije nam bio voljan izravno odgovoriti na ovo pitanje (iako je po nekim reakcijama bilo jasno da bi takva ekskurzija bez sumnje završila na naslovnicama).

Iz Ministarstva su nam samo kratko i birokratski odgovorili da 'odluku o tome hoće li malodobni učenici u organizaciji škole ići na bilo koje događanje izvan škole - uključujući i bilo kakva ceremonijalno-protokolarna okupljanja ove vrste - mogu donijeti samo njihovi roditelji', dok je 'dužnost škole, odnosno organizatora takvog događanja, od roditelja prethodno ishoditi suglasnost za to, te učenicima osigurati odgovarajuću pratnju odraslih osoba'.

Ravnateljica OŠ 'Antun Nemčić Gostovinski', Gordana Gazdić-Buhanec, u telefonskom nam je razgovoru pak objasnila da su njihovi učenici s 90-postotnom većinom odabrali katolički vjeronauk te da je odlazak na misu organizirala Crkva. Ona u tome ne vidi ništa loše jer 'prizivanje blagoslova Duha Svetoga može biti samo dobro'. Na našu primjedbu kako u cijeloj priči ipak nešto može biti loše - primjerice diskriminacija, jer se neka djeca i njihovi roditelji ne moraju osjećati dobro na misi ako su ateisti ili pripadnici druge vjere, a također nije dobro ni da ih se isključuje iz neke svečanosti koja je organizirana za većinu učenika ili da ih se prisiljava da se samoisključenjem 'razotkrivaju' kao 'Hrvati drugog reda' - nismo dobili nikakav konkretan komentar.

Evo što nam je poručila ravnateljica: 'Prvog dana nastavne godine, po završetku nastave, vjeroučenici, učenici trećih, petih i sedmih razreda su, nakon trećeg nastavnog sata, u pratnji učitelja, zajednički slavili sv. misu u župnoj crkvi Sv. Antuna Padovanskog. Molitvom i pjesmom povjerili su se Božjoj dobroti da ih prati tijekom školske godine. Bio je to konkretiziran izvor i početak vjeroučeničke nastave u skladu sa zahtjevom kurikulumskog pristupa da se surađuje s lokalnom zajednicom, kao i da svako učenje ima svoj odraz u konkretnom življenju. Učenici drugih vjeroispovijesti nisu nazočili misnom slavlju, pa su ili išli kući ili su (učenici putnici) vrijeme do polaska autobusa proveli u školskoj knjižnici sa školskom knjižničarkom. Misu je organizirala Crkva jer škola (razumljivo) nema tih ovlasti.'

Još jedno pitanje na koje nismo dobili nikakav odgovor bilo je: 'Kako je moguće da Crkva organizira neki dio školske svečanosti?'