Razvodnik straže u Kerestincu Damir Marković rekao je pred sudskim vijećem zagrebačkog Županijskog suda da nije bio u izravnom kontaktu sa zarobljenicima te da ne zna za mučenja ni da je postojala tzv. "crna soba". Dodao je kako se pričalo da je jedan zarobljenik završio u bolnici na pregledu.

Zatvorski čuvar Zdenko Milković kazao je također da ne zna ništa o mučenjima, pri čemu je ustvrdio da stražari nisu ispitivali zarobljenike.

Ispričao je kako su u Kerestinec povremeno dolazili Mate Laušić i Đuro Brodarac, djelatnici Vojne policije i SIS-a te predstavnici Međunarodnog crvenog križa, međunarodne zajednice i udruge Bedem ljubavi. Nije mu poznato da je itko od njih imao primjedbe na postupanje prema ratnim zarobljenicima.

Svjedok tvrdi da je Klarić sa stražarima održao sastanak na kojem je zatražio da se prema zarobljenicima ponašaju prema međunarodnim konvencijama.

Čitavo vrijeme njihova boravka vojarnu u Kerestincu su prema njegovim riječima čuvali "dečki" iz Jastrebarskog koji su se nalazili u krugu vojarne.

Svjedok je dodao da su nakon tri mjeseca boravka u prostrojbi raspušteni i demobilizirani nakon čega ih je naslijedila Vojna policija.

O zločinima u Kerestincu ne zna ništa ni čuvar Ivan Muranić, koji je objasnio da je tamo bio vrlo kratko jer je bio na bolovanju nakon čega je demobiliziran.

Klarića i četvoricu njemu podređenih hrvatskih vojnika tereti se za psihička i fizička zlostavljanja neprijateljskih vojnika, ali i srpskih civila uhićenih uglavnom u okolici Zagreba i Siska.

Klarić i suoptuženi Dražen Pavlović, Viktor Ivančin, Željko Živec i Goran Štrukelj su na početku suđenja odbacili optužbe za mučenje 34 ratna zarobljenika od prosinca 1991. do svibnja 1992.

Suđenje se nastavlja 6. lipnja ispitivanjem novih svjedoka.