Upravo se Osječko-baranjska županija, kao uporište Vladimira Šeksa koja je do zadnjih dana u analizama vodećih hrvatskih medija slovila kao najčvršći oslonac Jadranke Kosor, pokazala prijelomnom u izbornoj kampanji za novog predsjednika HDZ-a.

U Osijeku su se već prvog dana službene kampanje, u nedjelju, 6. svibnja, mimoišli Tomislav Karamarko i Jadranka Kosor želeći hrvatskoj javnosti pokazati podršku grada koji je dao gotovo polovicu osnivača HDZ-a. Karamarko se uzdao u desetoricu predsjednika lokalnih ogranaka, općina i gradova koji su mu nekoliko dana ranije dali javnu potporu, a Kosor je došla s predsjednicima osječke i županijske organizacije. Već je tada bilo razvidno komu naginje većina izaslanika, u što se Vladimir Šeks i osobno uvjerio uzalud nastojeći pozivima iz Zagreba odgovoriti šestoricu od deset deklariranih za Karamarka.

Život u oblacima

Bilo je to bolno otrježnjenje čovjeka koji je dugo živio u političkim oblacima, daleko od stranačke i svekolike stvarnosti, izložen dotjeranim izvješćima s terena i okružen poltronima, tjelesnim čuvarima, službenim vozačima i tajnicama. Uvidjevši kako ga oni, koji su još do jučer poslušno provodili sve njegove zamisli, više ne zarezuju, shvatio je i da je sav politički ulog stavio na pogrešnu kartu vežući vlastitu sudbinu uz kandidaturu Jadranke Kosor.

Stoga je posljednjih desetak dana uoči Sabora HDZ-a obilazio izaslanike tražeći podršku za potpredsjedničko mjesto i od onih koji su se javno odredili protiv još jednog mandata dosadašnje predsjednice. No računica mu se i ovoga puta pokazala pogrešnom: od najmanje 825 glasova koliko su oboje očekivali analizirajući naklonost izaslanika, dobili su manje od polovice.

I posljednji pokušaj da spriječi dolazak Karamarka na čelo HDZ-a – kada je od izaslanika iz Slavonije, koji su nakon prvoga kruga glasovanja krenuli autobusima kući, tražio da se vrate i podrže Kujundžića – izjalovio se, pa je i sam napustio Sabor prije glasovanja u drugom krugu. Otišao je potrošen, sa svim političkim ožiljcima iz mnogih bitaka što ih je vodio, baš onako kako mu je Karamarko nedavno i predvidio, a što mu Šeks nije mogao oprostiti. Uza sve to, u govoru pred izaslanicima, Jadranka Kosor nije ga ni spomenula…

Prijatelju okrenuo leđa

Šeksova pozicija ozbiljno se zaljuljala nakon već legendarne izjave da generala Gotovinu treba 'locirati, identificirati, uhititi i transferirati' u Haag. Nije sporno kako je tada samo prenio odluku Vijeća za nacionalnu sigurnost, nego način na koji je to izveo hladno i okrutno s pozicije moći, bez imalo suosjećanja prema jednoj od svetinja Domovinskog rata.

Nakon tog ideološkog udara, među članstvom i biračima HDZ-a doživljenog poput veleizdaje, političkim razlazom s Branimirom Glavašem 2005. porušio je sve mostove prema svojoj izbornoj bazi.

Od osnivanja HDZ-a 1989., Šeks i Glavaš bili su dvije strane iste medalje – prvi utjecajan u vrhu državne vlasti, drugi neprikosnoven na lokalnoj razini – i jedan drugome čuvali leđa. Kada se pod pritiskom međunarodne zajednice više nije moglo odlagati procesuiranje ratnih zločina u Osijeku, a Sanader stranku odlučio osloboditi tereta Glavaša, Šeks je ostao vjeran političkoj moći i prijatelju okrenuo leđa.

I danas se, u krugovima tada bliskim Branimiru Glavašu, prepričava posljednji telefonski razgovor njih dvojice. Šeks mu se javio na poziv, rekao da ne može razgovarati jer je na Predsjedništvu stranke i da će mu se javiti za pet minuta. Tada mu je, kažu, valjda stao sat, jer mu se do danas nije javio.

Mali prst i palac dolje

Još jedno prenošenje, ovoga puta raspoloženja sa sjednice Predsjedništva HDZ-a u intervjuu Jutarnjem listu neposredno poslije parlamentarnih izbora, izazvalo je revolt u stranci i pojavu dosad najvećeg broja kandidata za vodeće pozicije.

Šeks je tada najavio da će Kosor biti jedina kandidatkinja za čelno mjesto, a on za zamjenika predsjednice. Nakon teškog poraza na izborima, takva najava nastavka dosadašnje politike izazvala je u HDZ-u bunt neviđenih razmjera pa je Šeksov mali prst kao simbol njegove moći – kojim je svojedobno priprijetio zatvorom Damiru Polančecu (prema njegovim navodima) – ubrzo postao palac okrenut prema dolje za samoga Šeksa, što mu je prošlog vikenda pokazala vlastita stranka, potvrdivši ispravnost one poljskog aforističara Leca, da svaka metla na kraju samu sebe pomete.

Nedavni gubitak osobne tjelesne zaštite koju je godinama imao kao visoki saborski dužnosnik, moglo bi se nastaviti gubitkom potpredsjedničke funkcije u Saboru, prava na službeno vozilo i vozača, na vlastiti saborski ured i ostale pripadajuće privilegije.

To bi mu napokon omogućilo pisanje političkih memoara o čemu već dulje razmišlja, a za što u silnom iscrpljivanju u borbi za održanje na vlasti dosad nije imao vremena. No njegovo bogato iskustvo u Saboru Karamarko bi, u skladu s najavom da će za sve biti mjesta u HDZ-u, mogao iskoristiti u pritisku na vladajuću koaliciju, čime bi Šeksu omogućio častan odlazak na kraju mandata.