SVJEDOČIO MATE GRANIĆ

Suđenje Sanaderu nastavlja se nakon izbora

24.11.2011 u 10:55

Bionic
Reading

Na Županijskom sudu u Zagrebu nastavljeno je suđenje Ivi Sanaderu i svjedočenje bivšeg ministra vanjskih poslova Mate Granića koji je započeo svoj iskaz prošloga petka. Danas je izmijenio detalje svoga iskaza u USKOK-u zbog čega se obrana žalila na njegovu vjerodostojnost

13.33 Završeno ispitivanje Mate Granića! Nastavak suđenja je poslije izbora, 8. i 9. prosinca. Sljedeći put će svjedočiti Drago Vidaković, bivši dugogodišnji šef Hypo Leasinga, a ubrzo nakon njegovog najavljeno je i svjedočenje Wolfganga Kulterera, predsjednika Uprave Hypo banke.

13.29 Ivo Sanader
također stavlja prigovor na iskaz Mate Granića, posebno na dio o preporuci hrvatskog iseljenika (Eugena Laxe). Sanader tvrdi da je upravo Mate Granić spomenuo Laxu, a ne on. Također, kaže da sve daljnje pregovore s Hypom nije vodio bez nadzora, premda priznaje da je bio uključen. Sanaderu smeta i Granićeva izjava da je Sanaderov ured bio u njegovom kabinetu. Kaže da su njihovi uredi bili fizički odvojeni.

Odvjetnik Čedo Prodanović novinarima je ponovio da Granića smatra nevjerodostojnim svjedokom
13.27 Prodanović ulaže prigovor na istinitost iskaza Mate Granića i dodaje da 'ne može vjerovati da jedan ministar vanjskih poslova ne zna da je Jörg Heider bio poglavar Koruške, što zna svaki polupismeni čitatelj u Hrvatskoj'

13.20 Granić
je objašnjavao i svoje privatno vlasništvo. Kaže da ima kuću u Remetama za čiju je gradnju dobio kredit 1999. godine. Rekao je da mu je upravo Sanader 'pomogao u strogo administrativnom dijelu oko podizanja kredita u iznosu od 300.000 njemačkih maraka na sedam godina, uz kamatu od devet posto, i to u Hypo banci! Nisam morao ni ući u banku za taj kredit.' Granić kaže da drugih kredita u Hypu nema.

13.12 Turudić je dozvolio odgovor na pitanje odvjetnice Sloković o privatnom biznisu,
a Granić je rekao da nema nijednu tvrtku u inozemstvu osim jedne u Makedoniji. Rekao je da jednom prilikom 1996. godine bio na večeri u Austriji u društvu čelnika Hypo banke. Kaže da to nije bio sastanak s predstavnicima Hypa, nego da ga je pozvao koruški poglavar čijeg se imena ne sjeća. Rekao je da je među uzvanicima bio i Wolfgang Kulterer, ali da s njime nije razgovarao. Upitan je li pokojni Jörg Heider imao utjecaj u Hypu, Granić kaže da ne zna: 'Znam iz medija da je bio utjecajan.' Granić ne zna ni tko je bio utjecajan u Hypo banci: 'Ja sam bio u svom svijetu mirovnih pregovora, ne znam ništa.'

12.50 Sloković je pitala Granića ima li tvrtke u Lihtenštajnu i Wyomingu u SAD-u
jer obrana navodno ima informacije da su to tvrtke koje su surađivale s Hypom i da su se preko njih isplaćivale provizije za savjetničke poslove. Turudić je odredio kratku pauzu da odluči hoće li dopustiti to pitanje.

12.46
Granić se ne sjeća je li kontaktirao s tadašnjim guvernerom HNB-a Perom Jurkovićem oko ulaska Hypa na tržište. Kaže da do 2007. nije imao kontakt s Hypo Internationalom, a do 2005. s hrvatskim Hypom. Kaže da je 2004. godine osnovao konzultantsku tvrtku i da je tako Hypo postao njegov klijent. Kaže da je dobio 200.000 eura za godinu dana posla s Hypom. 'Ja ću vam reći, gospodine predsjedniče, sve što vas zanima', rekao je Granić Turudiću koji je rekao: 'Taman sam htio reći da me ne zanima.'

12.41
Granić tvrdi da se ne sjeća izlaganja o kreditu na Vladi, ali dodaje da je vjerojatno da je upravo on izlagao uvjete kredita: 'Na sjednice Vlade dolazi ministar, zamjenik ga mijenja samo ako ministar ne može doći.' Odvjetnik Suić pitao je Granića je li slao dopise Hypu gdje da uplate novac: 'Moguće je da sam potpisao dopise, ali ih nisam pisao. Da mi je Sanader nešto donio, ja bih to sigurno potpisao!' Isto je rekao i na pitanje je li slao/potpisivao dopis Ministarstvu financija o uvjetima korištenja kredita: 'Ja sam vjerovao svojim suradnicima!'

12.38
Granić ponavlja da se ne sjeća detalja pisma namjere Hypa i da se ne sjeća razlika između pisma namjere i konačnog ugovora.

12.33 'Ovo mi je malo smiješno. Ja sam na tom sastanku dao, da tako kažem, važnost Ivi Sanaderu da pregovara s njima', kaže Granić.
Sudac ga pita da mu ipak objasni zašto je dao različite iskaze. 'Samo je jedan razlog - nakon uspostavljanja Sanaderove komunikacije s Hypom zamolio sam ga da dovede predstavnike i to je bio protokolarni sastanak kada sam ih pitao stoje li iza svega što su rekli. Rekao sam da je Sanader moja desna ruka i da pregovaraju s njime. Točno je sve što sam danas rekao!'

12.26 Granić
ispravlja svoju izjavu otprije nekoliko minuta i kaže da je čak i Mockovo pismo pokazao Vladi, premda je rekao da ga je pokazao samo Tuđmanu i suradnicima. Prodanović čita njegov iskaz iz USKOK-a u kojem kaže da se sastanak s predstavnicima Hypa dogodio u kasnu jesen i da je tada upoznao Sanadera s predstavnicima Hypa. Granić to obrazlaže ovako: 'To se dogodilo prije 17 godina, i to nije bila naročito važna stvar. Nakon što sam bio prisiljen složiti sliku u glavi, sjetio sam se. Pomalo sam slagao svoju sliku u glavi. Svaki put sam imao nešto što sam mislio da će koristiti.'

12.22
Upitan je li Sanader osobno mogao komunicirati s austrijskim inoministrom Mockom, rekao je da službeno nije mogao bez njegove dozvole. Koliko se sjeća, Sanaderu nije dao odobrenje da komunicira s Mockom. 'Ali ne znam jesu li komunicirali s obzirom da su se poznavali. No ne vjerujem da bi Sanader dogovarao nešto prije nego što se dogovori sa mnom.'

12.15
Prodanović tvrdi da je Granić na sudu bitno promijenio iskaz. 'Kada sam prvi put govorio u USKOK-u, rekao sam ono što sam se sjetio otprije 17 godina. To mi tada nije bila bitna stvar. Savršeno se sjećam Daytonskog sporazuma itd., ali sam u vezi ovoga primoran sjetiti se. Čvrsto stojim iza svega što sam danas rekao', kaže Granić.

12.09
Granić pojašnjava da je Sanaderova funkcija zamjenika ministra vanjskih poslova bila i politička, ali i operativna. Primjerice, tajnik ministarstva bila je strogo operativna funkcija.

12.03
Na upozorenje Prodanovića da to pismo dosad nije nazivao 'pismo namjere' rekao je da se naknadno toga sjetio i da ga smatra pismom namjere. O tom pismu je, kaže, obavijestio Tuđmana i najbliže suradnike te predsjednika Vlade (Nikicu Valentića). O Mockovom pismu, u kojem austrijski ministar preporučuje Hypo, kaže da je obavijestio suradnike i Tuđmana. Granić ne zna zašto je Mock slao pismo preporuke, a pretpostavlja da je njegov prethodnik Škrabalo započeo inicijativu.

11.55
Granić se ne sjeća na koga je pismo namjereHypo banke bilo naslovljeno, a kaže da mu ga je donio njegov zamjenik (Sanader) koji nije imao ovlasti otvoriti ga. Kazao je da pismo otvore njegovi suradnici, pročitaju ga i proslijede Sanaderu. 'Vrlo precizno, pismo mi je donio Sanader i bili smo sretni!', pojasnio je Granić prvi kontakt s Hypom. Detalja pisma se ne sjeća, zna da su opisali svoju banku i rekli da su spremni dati kredit i doći na hrvatsko tržište. Koliko se sjeća, bilo je to duže pismo.

11.50 Odvjetnik Čedo Prodanović
pita Granića zašto je tri puta dolazio u USKOK. 'Ja sam dolazio naknadno jer sam se naknadno sjetio nekih stvari. Samo sam jednom pozvan. Za mene, naime, taj kredit nije bio osobito bitna stvar u to vrijeme.' Na pitanje kada je prvi put čuo za Hypo, rekao je da je to bilo kada je došlo pismo Aloisa Mocka (ministra vanjskih poslova Austrije), koje je došlo nakon Velike Gospe (kolovoz) 1994. godine.

11.30 Prije nego što počne s unakrsnim ispitivanjem Sanaderova obrana je tražila 15-minutnu pauzu da bi se 'koncentrirala'!
Pauzu je odobrio sudac Turudić, a Sanader je na izlasku iz sudnice, očito dobro raspoložen, pitao odvjetnike: 'Hoćemo se koncentrirati u onoj sobi?'

11.26 '
Ja se ne sjećam je li mi Sanader rekao kako se useljenik zove, a danas znam da se zove Eugen Laxa', kaže Granić i na pitanje tko je potpisao ugovor o kreditu kaže: 'Ja sam potpisao ugovor o kreditu!'

11.23 'Nemam saznanja da je nekome isplaćena provizija. Taj je kredit bio povoljan jer je kamata bila 8,5 posto na sedam godina, a u Hrvatskoj je u to vrijeme kamata bila od 17 do 20 posto!', kaže Granić,
na pitanje Laptoš je li mogao biti povoljniji, Granić odgovara da je kredit bio povoljan i da hipotetski može utvrditi, iako ništa o tome ne zna, da bi bio još povoljniji ako ne bi bila isplaćena neka provizija. 'A o čemu, ja ne znam ništa!', naglašava Granić.

11.18
'Konačni ugovor mi je donio Sanader i zajedno smo ga pogledali. Rekao sam da je povoljan i išao je u daljnju proceduru. Ja sam ga u konačnici i potpisao', kaže Granić i dodaje da su dotad postojala samo dva veleposlanstva, a ostale zgrade bile su okupirane. 'Imali smo rezidenciju samo u Austriji i veleposlanstvo u Čileu.'

11.15
'Sve je bilo kako smo priželjkivali i rekao sam Tuđmanu da će Sanader dalje voditi proceduru kupnje veleposlanstava, i sve to skupa išlo je jako dobro. Mene bi samo izvještavali da su kupili i više se nisam bavio time, nije bilo primjedaba, sve je išlo u redu', kaže Granić. Sudac Turudić ga je ponovno pitao što je odgovorio Sanaderu kada mu je on rekao da dotični iseljenik traži novac, a Granić je rekao da ne dolazi u obzir te je istaknuo da se s time složio i Sanader.

11.12
Granić kaže da je dva tjedna nakon sastanka s Hypom Sanader donio nacrt ugovora i upozorio ga na jednu spornu odredbu. 'Ja sam mu rekao da pita Ministarstvo financija za mišljenje o tome, a u preambuli ugovora je stajalo da će Hrvatska pomoći Hypo banci u ulasku na naše tržište, što sam smatrao neprihvatljivim i protuzakonitim, a što sam i rekao', rekao je Granić. 'Nakon desetak dana još jednom mi je Sanader rekao da mu ugledni iseljenik pomaže i rekao da traži da mu Ministarstvo plati za usluge. Rekao sam da ne dolazi u obzir i tako je završila priča o iseljeniku. Tjedan dana kasnije došao je konačni prijedlog ugovora i rekli smo da je dobar te da može odmah u proceduru na Vladu!'

11.04 Granić
nastavlja odgovarati na dodatna pitanja tužiteljice Tamare Laptoš i kaže da je zadnji put vidio predstavnike Hypa u listopadu 1994. godine. Rekao je da se naknadno sjetio pisma namjere Hypa kada je čuo navode Sanaderove obrane da je moguće da je i sam Granić uzeo proviziju. Upitan o saznanjima o daljnjem tijeku pregovora s Hypom (nakon listopada 1994. godine), Granić je rekao da mu je došao Sanader i rekao da mu je Tuđman uputio uglednog iseljenika koji ima veze s Hypom da mu pomogne s kreditom.

'Sanader se nasmijao, ja sam se isto nasmijao, ali sam rekao da ne želim da on ima ikakvu formalnu ulogu u tome', rekao je Granić i objasnio da se nasmijao iz razloga što je hrvatska dijaspora puno pomogla u međunarodnom priznanju i humanitarnoj pomoći, ali da je nakon toga dolazio određeni broj ljudi koji su nudili razne usluge koje su najčešće bile interesne te s njima nisu imali dobra iskustva. Kaže da mu tog iseljenika Tuđman nije spominjao.

Mate Granić
je prošloga petka posvjedočio da je Ivo Sanadersam vodio pregovore s austrijskim Hypom 1994. godine o kreditu za kupnju veleposlanstava. Rekao je da se s time složio i predsjednik Franjo Tuđman te da je taj kredit bio vrlo povoljan.