'Pitat ću Ministarstvo što se desilo s četiri vojnika koja su odbila zapovijed gore, je li postupak okončan, jesu li ljudi oslobođeni ili su možda kažnjeni. Gospodine državni tajniče, niste proveli zadaću Odbora za obranu, niste se obvezali izvijestiti Odbor za obranu što se desilo s ova četiri vojnika. Na takav način Odbor za obranu vrši civilni nadzor i to je ustavna kategorija i vi morate poštovati odluku Odbora', tražio je SDP-ov Ante Kotromanović objašnjenje od MORH-ovog državnog tajnika Pjera Šimunovića.

Konkretan odgovor od Šimunovića nije dobio. 'Što se tiče incidenata koji se pojavljuju i izvanrednih događaja koji obuhvaćaju i naš kontingent, svi ti incidenti su predmet naše dubinske raščlambe kroz postrojbe, kroz grane, kroz Glavni stožer, kroz Ministarstvo obrane po dubini i širini, tako da sve ono što se događa u Afganistanu, sve ono u čemu i sami sudjelujemo ujedno shvaćamo i kao naučenu lekciju', odgovorio je Šimunović.

Podsjetimo, sredinom rujna prošle godine mediji su se raspisali o četiri hrvatska vojnika u misiji ISAF koji su odbili zapovijed jer nisu dobili potrebno naoružanje i opremu. Već u prosincu Šimunović je obavijestio Odbor za obranu da je povjerenstvo zaduženo za istragu incidenta završilo rad te rezultate dostavilo ministru obrane. O rezultatima istrage ministar je trebao izvijestiti Odbor, no to se do danas nije dogodilo.

O istrazi smo upitali i sam MORH, a odgovorio nam je načelnik Službe za odnose s javnošću Goran Grošinić. 'Povjerenstvo Ministarstva obrane analiziralo je okolnosti u kojima je do navedenog slučaja došlo. Što se tiče možebitne stegovne odgovornosti pripadnika Oružanih snaga, trenutno je u tijeku postupak pri Vojnostegovnom sudu, o čijem završetku i ishodu ćete biti pravovremeno obaviješteni. Samo povlačenje iz misije je mjera koja je već poduzeta, a ostale eventualne mjere se mogu poduzimati tek po dovršetku postupka Vojnostegovnog suda', stoji u odgovoru MORH-a.

Pitanje opremljenosti hrvatske vojske aktualiziralo se i prije tjedan dana kada je u 'Dnevniku' HRT-a objavljena informacija da su zbog nedostatka novca sve gardijske brigade i sav operativni sastav vojske poslani kući te da je zbog toga ugrožena obrambena sposobnost zemlje. MORH je to odmah demantirao, no Kotromanovića to nije utješilo. 'Proračunom smo smanjili znatna sredstva za oružane snage. To je po meni jako loše i po informacijama koje imam iz razgovora s visokim časnicima danas vojska ima problema sa sredstvima. Moram naglasiti zabrinutost za opću sigurnost naših snaga u misijama zbog smanjivanja ovih sredstava. Mi se danas nalazimo negdje na granici od 1,4 posto proračunskih sredstava, što je na granici funkcionalnosti. Pitam se da li možemo osigurati kvalitetnu obuku, trening i logistiku za snage koje se nalaze u mirovnim operacijama', zapitao se Kotromanović.

Sasvim drugačiji stav ima HNS-ov Miljenko Dorić. 'Hrvatska će ove godine izdvojiti za mirovne misije između 300 i 400 milijuna kuna. Sljedeće godine namjeravamo povećati izdvajanje za mirovne misije za punih 30 posto, što znači da svaki vojnik u mirovnoj misiji Hrvatsku košta otprilike milijun kuna godišnje. Ako to pomnožimo sa skromnim brojem od 400 vojnika, to je već 400 i nešto milijuna kuna. Ja želim reći da u HNS-u apsolutno podržavamo mirovne misije, ali tražimo nekakav balans. Hrvatska je 14. država po svom doprinosu u mirovnoj misiji u Afganistanu od ukupno 40 i nešto država. Međutim, Hrvatska nije na 14. mjestu i po gospodarskoj snazi, po BDP-u po glavi stanovnika. Mi smo vjerojatno negdje 30. ili 35. Dakle, dajemo znatno veći doprinos nego što bismo realno trebali dati kada bismo uzeli u obzir neke novčane pokazatelje. Primjerice, za sve hrvatske znanstveno-istraživačke projekte u kojima sudjeluje 10 tisuća hrvatskih znanstvenika izdvaja se 200 milijuna kuna godišnje. Dakle, upola manje nego za 400 vojnika u mirovnim misijama', pojasnio je Dorić.

Na upite o financijama pokušao je odgovoriti državni tajnik Šimunović: 'Ministarstvo obrane u uvjetima vladine antirecesijske politike poduzima sve potrebne mjere za racionalizacijom svojih troškova, za pravilnom prioritizacijom, tako da na neki način ovu sadašnju situaciju koristimo za maksimalno sređivanje obrambenog sektora. I u tom smislu bilježimo značajne uspjehe. Prioritet je sigurnost naših vojnika u konkretnim operacijama, tako da unatoč mjerama racionalizacije i štednje ni na koji način u smislu opremanja, obuke, pripreme i vođenja mirovne misije, pa ni ova u Afganistanu ne trpe. Štoviše, u nju se ulaže i više slijedom iskustava koja stječemo.'