Hrvatska ima tri tima, s troje ljudi u svakom, specijalizirana upravo za ovakve situacije i nakon Francuske i Italije treća je europska država koja je uvela redovite godišnje vježbe na terenu: prije dvije godine jedna je održana na Paklenici, a prošle godine u špiljama u okolici Vrgorca. Malo je poznato to da je upravo u našoj državi sjedište Europske speleospasilačke asocijacije (ECRA) i da je na čelu te organizacije Dinko Novosel, inače član HGSS-a.

'Naši ljudi vrlo su spremni, aktivni u tim krugovima i sposobni pomoći ukoliko zatreba. Osobno nisam sudjelovao u akcijama ovog tipa, no mogu potvrditi da su one tehnički najzahtjevnije i najkompliciranije. Radi se pod vodom i u zatvorenom prostoru, pa često može doći do gubitka orijentacije', objašnjava za tportal ugledni alpinist i član HGSS-a Stipe Božić.

Skupina dječaka od 11 do 16 godina s trenerom nestala je u nekoliko kilometara dugačkoj špilji na Tajlandu, a ronioci su ih nakon zahtjevne potrage i prolaska uskim prolazima i mutnim vodama pronašli na stijeni uzdignutoj iznad vode, otprilike četiri kilometra od ulaza. Zbog sezone monsuna podzemne vode su narasle, očekuje se da će idućih tjedana i mjeseci rasti još više, a dodatni problem u izvlačenju zarobljenih jest činjenica da gotovo nitko od njih ne zna ni plivati.

Jedan tim u pripravnosti

'U prvoj fazi, dok se još uvijek radilo na njihovu lociranju, komunicirali smo s ljudima na terenu i bili zamoljeni da držimo jedan naš tim u pripravnosti. U stalnom smo kontaktu na europskoj razini i s roniocima iz britanske speleospasilačke službe, koji se općenito mogu smatrati vrlo iskusnima, vjerojatno najboljima na svijetu', kaže za tportal predsjednik ECRA-e Dinko Novosel.

'Sada nastupa druga faza, izvlačenje, no još uvijek ne postoji odluka o tome i sve ovisi o procjeni vlasti na Tajlandu. U Europi postoji nekoliko timova savršeno obučenih za ovakve situacije, a pretpostavljam da bi se akcija izvodila posebnim nosilima opremljenima maskama i zrakom. Naši ljudi su spremni', govori Novosel.

Zbog drugačije konfiguracije terena, sastava tla i vremenskih uvjeta u Hrvatskoj slučajevi slični ovome na Tajlandu nisu zabilježeni, no Novosel se prisjeća slučaja s početka osamdesetih iz jame Bunjevac na Velebitu. 'Ulaz u jamu mogao bi se opisati kao 'dno lijevka' i kada padne pljusak, sloj gline se otapa i jurne prema dolje. Od dvojice ljudi koji su se ondje zatekli jedan je primijetio što se događa i uspio uteći, a drugi je čekao, ostavljao kamenčiće za sobom i vratio se natrag kada je pala razina vode', opisuje Novosel.

'No u Hrvatskoj i ovom dijelu Europe najčešće su vrlo duboke jame u koje se spušta pomoću špaga, pa se mahom radi o iskusnim ljudima i speleolozima, a ne izletnicima. Oni imaju potrebna znanja da sami sebi pomognu', zaključuje sugovornik tportala.

Uz Talijane, najbolji

Pročelnik Hrvatske gorske službe spašavanja Vinko Prizmić također potvrđuje da su hrvatski spasioci spremni zaputiti se na Tajland, no sve ovisi o procjeni tamošnjih vlasti. 'Moguće je da se tu djecu pripremi i na dulji boravak s obzirom na to da se radi o toplom okruženju s dovoljno zraka, a bilo je slučajeva da ljudi provedu i godinu dana pod zemljom. Jasno je da nijedna opcija nije ugodna za djecu, ni dugotrajan boravak ni izvlačenje koje nosi svoje rizike, pa treba izabrati onu koja nosi manje opasnosti', objašnjava Prizmić.

'Naši timovi imaju redovite godišnje vježbe upravo za operacije izvlačenja kroz otopljene sifone i rekao bih da smo uz Talijane najbolji u tome, no odluka se uvijek donosi ovisno o okolnostima na terenu. HGSS je imao pregršt akcija spašavanja mahom ozlijeđenih speleologa u Hrvatskoj i drugim državama poput Bosne i Hercegovine, a sjećam se i jednog slučaja na izvoru Cetine. Ali na našem području nema ovakvih zračnih džepova i najčešće se događalo da je, već kada smo bili pozvani, nastupio fatalni ishod i smrt', kaže Prizmić.