No psi su ipak zaštitni znak Dumovca. Prostrani boksovi, u kojima je smješteno po nekoliko pasa, na rešetkama fotografija svakog od njih s psećim osobnim podacima. Rano je prijepodne, a dolazeći do Dumovca već na cesti prolazimo pokraj volontera koji dolaze, neki i svakodnevno, šetati četveronožne štićenike ovog skloništa. Lavež se čuje izdaleka, a pojačava se kako prilazimo boksovima. Veliki, mali, kratkodlaki, čupavi... Znatiželjno se guraju naprijed kako bi promotrili tko dolazi.

Dočekuje nas Darko Ozmec, voditelj terenske službe hvatača. Provodi nas pokraj boksova te uvodi u ambulantu opremljenu za izvođenje manje složenih operacijskih zahvata. Jedna maca upravo je bila na kastraciji. U dvorište za to vrijeme kapne pokoji potencijalni udomitelj. Ako imaju ozbiljne namjere, traže podatke, raspituju se. Ako nemaju, odlaze dalje.

Ozmec i njegovi kolege su oni koji dovode pse u sklonište. Zbog fame o tzv. šinterima on izbjegava taj termin. I u pravu je. Pokazuje toliku brigu prema životinjama, želeći da ne prožive ni najmanju traumu nakon što dospiju u ruke djelatnika Dumovca, da bismo ga komotno mogli nazvati šaptačem psima.

Sa žarom nam objašnjava kako je bitno da životinje prilikom intervencije ne dožive nikakvu traumu jer će onda i kasnije loše reagirati. 'Morate razumjeti životinju, vidjeti njezine potrebe, stopiti se s njom', kaže Ozmec.

Iako pojedini ekstremni slučajevi zahtijevaju korištenje dugačkog štapa, pa i puške za uspavljivanje, kaže da se to rijetko događa. Tada je riječ o iznimno agresivnim životinjama ili pak onima čije je zdravstveno stanje jako ugroženo.

Borbe pasa? Kolaju svakakve priče

Jedna od takvih, kujica Višnja, koja je stigla u Dumovec krajem srpnja, nađena je kako luta gradom u katastrofalnom stanju. Bila je bez dlake na većem dijelu tijela, bolesna i zapuštena. Višnja, koja je slabog vida, odlično se oporavlja i čeka svoje ljude.

Dok obilazimo boksove u kojima su smješteni psi, primjećujemo velik broj staforda. Dio njih smješten je i u izdvojenim pojedinačnima kavezima jer se ne slažu s drugim psima.

Oni su, kaže nam Ozmec, stigli s velikim traumama, neki su nađeni i izgrizeni. Je li riječ o ilegalnim borbama pasa, pitamo ga.

'Nemamo saznanja, no kolaju svakakve priče i činjenica je da nalazimo takve pse. Može biti i da su dulje vrijeme bili napušteni i zaradili ozljede u okršajima s drugim psima, a ne u borbama', smatra.

Većina njih u konačnici nađe svoje ljude. A svoje ljude, tj. udomitelje, prošle godine našlo je čak 740 pasa.

U Dumovcu su prepoznali značenje medija i društvenih mreža u podizanju svijesti o udomljavanju, pa iz godine u godinu raste broj udomljenih pasa.

Greške udomitelja

Potencijalnim udomiteljima naglašavaju da psa ne bi trebali birati prema izgledu, već prema karakteru. 'Pas može biti lijep, ali ne mora biti za vas. Udomitelji se moraju informirati o karakteristikama pasmine. Neki se uvrijede kada im ukažemo na to, no mi provodimo vrijeme s tom životinjom i poznamo ju', pojašnjava. Zbog biranja prema izgledu male je pse lakše udomiti. Gotovo 90 posto manjih pasa bude udomljeno, tako da su u Dumovcu u većini oni srednjeg i većeg rasta.

No događalo se i da udomitelji vrate psa. 'Cura i dečko došli su udomiti psa i sve je bilo divno i krasno. No prekinuli su i natezali se oko životinje te je na kraju vratili. Bilo je problema i s udomiteljima koji su podstanari jer je s psom teže naći stan. Na svakom takvom udomljavanju naučimo nešto', poručuje Ozmec.

Smatra da građani moraju biti svjesni toga da pas 'nije za Božić, nego za cijeli život'. 'Morate biti spremni minimalno deset godina brinuti se o toj životinji tijekom četiri godišnja doba. I tijekom ljeta, kada je s psom teže unajmiti apartman na moru', pojašnjava Ozmec.

Po psa na mjesto ubojstva

On ovaj posao radi gotovo deset godina. Opisom intervencija razuvjerava sve one koji misle da je riječ o nečem laganom. Njihova je služba dostupna 0-24, a hitne intervencije mogu biti itekako stresne. 'Bila je i situacija da smo izašli po životinju na mjesto ubojstva. Ma svega ima', prepričava Ozmec.

Zovu ih kada se dogodi prometna nesreća, a vlasnik završi u bolnici. Jedan je pas doživio sudbinu vlasnika, skoro je izgubio oko u sudaru pa su ga hitno morali voditi na operaciju na Veterinarski fakultet. Zovu ih i kada treba zbrinuti životinju čiji je vlasnik uhićen ili u slučaju smrti vlasnika ako u blizini nema rodbine…

Pitamo ga vežu li se djelatnici Dumovca, njih 20-ak, za svoje privremene štićenike. 'Da, vežu se. Koliko god da vam je drago da se neki od njih udomi, toliko vam je i teško. No treba razmišljati da je pokraj vas sad taj i taj pas, a sutra će biti neki drugi kojem će trebati naša pomoć. Mi smo si to tako posložili u glavi', pojašnjava.

Spašavanje dabrova, šišmiša, čak i pitona

Djelatnici Dumovca zaduženi su i za divlje životinje. Prošle godine imali su 618 intervencija kako bi pomogli pticama, zbrinuli su i 192 životinje drugih divljih vrsta, poput ježeva, jazavaca, šišmiša, kornjača, srna, a pomogli su i dabru kojem su dali ime Štef. Njega su našli u Zapruđu i pustili ga u prirodu. Bilo je tu i egzotičnih životinja, poput iguane koja je nađena na porti na RTL Televiziji. Znaju naći i afričke tvorove, a najbizarniji je sigurno piton koji se omotao oko antene na jednom zagrebačkom krovu…

Broj pasa u Skloništu za nezbrinute životinje grada Zagreba najčešće se kreće između 150 i 200. Za Božić prošle godine na brizi su imali čak 250 pasa. Trenutno se skrbe o njih 220 - 170 ih je u Dumovcu, a 50 u domovima volontera.

'Iako sustavno radimo na promicanju udomljavanja pasa spletom aktivnosti – od akcija 'Udomljavanje je fora', preko programa u 'Životinjskom kutku', do korištenja društvenih mreža, nažalost, dio pasa teško pronalazi novi dom. Naše je sklonište od početka tzv. no kill sklonište, tj. zabranjeno je usmrćivanje pasa, pa neki na našoj adresi žive već desetak godina. Kako bismo pospješili udomljavanje životinja, surađujemo sa skloništima diljem Europe. Zahvaljujući tome neki su naši psi i mačke svoje ljude pronašli u Austriji, Njemačkoj, Belgiji…', kaže za tportal Damir Skok, ravnatelj Ustanove Zoološki vrt grada Zagreba, u čijem je sastavu Sklonište za nezbrinute životinje grada Zagreba.

Dodaje da broj poziva u njihov infocentar rapidno raste, građani sve više prijavljuju napuštene pse, a raste i broj samih pasa.

'Što se razloga napuštanja pasa tiče, oni se razlikuju od čovjeka do čovjeka. Dio građana ne nadzire reprodukciju svojih kućnih ljubimaca, neki izbacuju pse na ulicu zbog odlaska na godišnji odmor, a neki zbog odlaska na rad u inozemstvo', pojašnjava.

Grad Zagreb za financiranje rada Skloništa za nezbrinute životinje grada Zagreba godišnje izdvaja četiri milijuna kuna. Skrb o svim tim životinjama podrazumijeva hranjenje, čišćenje, smještaj, vožnju, liječenje u ambulanti u Dumovcu i na Veterinarskom fakultetu, rad na socijalizaciji itd. U skloništu radi 20-ak ljudi, a pomaže im 50-ak volontera.