Da kojim slučajem ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko i ravnatelj policije Vladimir Faber sjede u školskim klupama, dobivali bi uglavnom trojke. Tom su prosječnom ocjenom građani ocijenili njihov dosadašnji rad. Ovaj udarnički dvojac Sanader je postavio nakon ubojstva Ivane Hodak u listopadu prošle godine. Od Karamarka i Fabera puno se očekivalo. Jesu li oni očekivanja i opravdali?
Krenimo najprije od rezultata ankete koju je provela agencija Hendal: od 400 ispitanika traženo je da ocijene rad ministra unutarnjih poslova TomislavaKaramarka i ravnatelja policije Vladimira Fabera; 41,5 posto ispitanika ocijenilo ih je trojkom. Peticu su dobili od gotovo 15 posto ispitanih, dok je njihov rad jedinicom ocijenilo šest posto ispitanika.
Pozicija u kojoj su se zatekli kada su zasjeli u fotelju bivšeg ministra Berislava Rončevića i ravnatelja policije Marijana Benka, nije bila nimalo zavidna. Povjerenje građana u policijski sustav bilo je na minimumu. Optimiste koji su do tada vjerovali u to da policija funkcionira besprijekorno, u brutalnu je stvarnost vratilo ubojstvo Ivane Hodak.
Javnost je šokirana, a bez teksta su ostali i najviši državni dužnosnici. Likvidacija kćerke poznatog odvjetnika usred bijela dana u samom centru Zagreba. Ulične ankete prikazivale su uplašene građane koji se boje za svoju sigurnost. Gotovo su svi vjerovali kako podzemlje ovom likvidacijom pokazuje svu svoju moć u Hrvatskoj.
Toga dana sve su oči bile uprte u Banske dvore. Sanader je povukao radikalan potez i smijenio svoje ljude, što u HDZ-ovskoj praksi nije baš uobičajeno. Na njihova je mjesta postavio Karamarka i Fabera. Osim što ne pripadaju nijednoj stranci, Karamarko i Faber spominju se kao 'Mesićevi igrači'.
Kada su stupili na dužnost, novi ministar MUP-a i ravnatelj policije uvjeravali su kako će vratiti povjerenja građana u policiju, ali i u pravnu državu. Još jedna floskula koji su stalno isticali jest ona da policiju treba depolitizirati. No od listopada, dogodila se smjena tek u vrhu dubrovačke policije, i to zbog loše vođene istrage u slučaju Britt Lapthorne
Novi ministar i ravnatelj policije još nisu ni raspakirali stvarčice po novim uredima, ni pošteno zagrijali fotelje, a već ih je zadesio novi šok. Likvidacija Ive Pukanića i Nike Franjića. Policija je dignuta na noge. U Zagreb stižu pojačanja, što običnih plavaca, što visokih inspektora i kriminalista iz cijele Hrvatske. Tu se prijašnje iskustvo iz tajnih službi Tomislava Karamarka pokazalo kao vrlo korisno.
Ispalo je da su do tada policija i tajne službe vrlo slabo surađivale, unatoč ogromnoj koristi koja proizlazi iz takve suradnje. Faber i Karamarko shvatili su kako će za otkrivanje izvršitelja i naručitelja ubojstava Ivane Hodak i Ive Pukanića trebati potegnuti i preko granice. To se do tada možda i radilo, ali vrlo sramežljivo. Vjerojatno zbog moguće osude poput 'neće nama jedan Srbin govoriti kako hvatati kriminalce'.
U toj su se sveopćoj gunguli novopečeni ministar i ravnatelj policije poprilično dobro snašli i postali gotovo kao superheroji koji će prestrašeni narod spasiti od pomahnitalih kriminalaca i mafijaša.
U to vrijeme dolazi i do tada neviđenog zanimanja za rad policije. Glasnogovornik ureda ravnatelja policije Borovec postao je poznatiji od političara. Presice su sazivane kad god bi policija došla do novog momenta u istrazi. Do tada je sustav policije bio gotovo nedodirljiv, u njega se nije sumnjalo niti se preispitivalo radi li dobro.
No Karamarko i Faber spotaknuli su se o slučaj 'facebook ratovanja' u prosincu prošle godine. Najprije je u Dubrovniku obavljen pretres kuće Nikše Klečaka, predsjednika Foruma mladih SDP-a zbog grupe koju je osnovao na Facebooku, a koja premijeru Sanaderu nije dobro sjela. Svi su počeli brujati o narušenoj slobodi govora, represiji, itd. Uhićenje mladića koji je po glavnom zagrebačkom trgu lijepio plakate za prosvjed pod nazivom 'Stegnite i vi svoj remen, bando lopovska' prelio je čašu dežurnih čuvara slobode riječi u Hrvatskoj.
Optužen je da je lijepljenjem plakata remetio javni red i mir. Faber i Karamarko posipali su se pepelom pravdajući se ofucanom frazom 'tko radi, taj i griješi'. Mladić je optužen na kraju samo za plakatiranje javne površine. Bez remećenja javnog reda i mira. Slučajevi hapšenja bezazlenih facebookera dok su naručitelji i ubojice Ivane Hodak i Pukanića na slobodi, vjerojatno su i rezultirali padom popularnosti koju je 'superdvojac' na početku mandata uživao.
Tu dolazimo do najpoznatijeg beskućnika i skitnice u Hrvata, Mladena Šlogara zvanog Žile. Kada je policija objavila kako je završena istraga o ubojstvu Ivane Hodak, svi su očekivali hapšenje visokog plećatog muškarca opasna lica, odjevenog u crnu kožnu jaknu.
Gotovo su svi ubojstvo Hodakove stavljali u ladicu mafijaških likvidacija i dali bi ruku u vatru da je riječ o plaćenom ubojici. A kad tamo neugledni, postariji klošar, koji je za sve probleme ovog svijeta krivio Zvonimira Hodaka, oca ubijene Ivane.
Svi su u šoku. Policija priznaje, da je Šlogar bacio pištolj kojim je Ivana ubijena, bio bi to savršeni zločin. No skitnica je pištolj čuvala u sjeniku. Euforija zbog uspjeha policije trajala je svega koji sat. Nakon toga pojavile su se sumnje je li uistinu on pravi ubojica. Policija je istragu zaključila. Javnost je ostala uskraćena za fascinantnu krim-priču o plaćeniku i mafijaškom naručitelju.
Vjerujete li da je beskućnik Mladen Šlogar Žila zaista ubio Ivanu Hodak, pitanje je koje je postavljeno ispitanicima u već spomenutom istraživanju. Čak 71,5 posto od 400 ispitanika ne vjeruje da je Žile ubojica, dok njih 24,25 vjeruje u policijski izvještaj. Što god mi mislili o tome, policija je svoje rekla i slučaj je zaključen. Tko zna, možda je ubojstvo Ive Pukanića naručila kumica s placa, kojoj je prije deset godina Pukanić rekao da će kupiti grincajg, a nije.
No sve u svemu, Faber i Karamarko za sada sigurno drže svoje fotelje, jer ipak je trojka carska ocjena.
