GREŠNA ZADOVOLJSTVA

Snooze Blues

13.08.2010 u 12:47

Bionic
Reading

Teo se vratio s godišnjeg. Nazad u pravi život radnog čovjeka, koji se uglavnom može svesti samo na jednu (krajnje depresivnu, jezivu i traumatičnu) riječ - SNOOZE

Waking up and getting up has never been easy...


I inače volim lijepo odspavati, ali što je previše, previše je. Nakon povratka s godišnjeg, nikako si ne mogu priznati da je bezbrižnosti došao kraj, da je opet počeo 'pravi život', kuća, pos'o. Još pet minuta, petnaest, sat, dva i pol, ma kakvi, ovaj bunovni buntovnik ne uspijeva pronaći motivaciju. Gumb sa smiješnom riječi 'snooze' najpodliji je neprijatelj radnog čovjeka. Daje ti osjećaj kontrole, a zapravo cijelo vrijeme sustavno radi na tome da dobiješ otkaz.

Negdje na Zavrtnici moje kolege su upalile računala i, uz minimum izgovorenih riječi, već ispijaju svoje snene kavice dok ja još razmišljam isplati li se otvoriti oči. Čujem glasove, televizor je ostao upaljen. Kao i svake noći nakon povratka, uspavljivao sam se uz tetris i pozadinske zvuke kanala E!, glossy trash televizije posvećene svijetu poznatih. 'Sexiest Celebrity Body Parts'. 'True Hollywood Story: Posh & Becks'. 'Sandra Bullock Revealed'. Bezbrojni reality showovi s Kardašijankama, bivšim plejmejticama, reprize reality showova s bivšim plejmejticama dok su još živjele u Playboyevoj palači, čuda božja. Snimaju tako Holly, Kendra i Bridget golišavi editorial negdje na pučini, kad se njihovu brodu približi veseli tuljan. Holly viče: 'OMG, gle, dupin! OMG, gle, dupin!' Kendra i Bridget s pripadajućim im cicicama dotrče do Holly. Bridget razočarano zaključi: 'Ali to nije dupin nego kit!' Holly slegne ramenima: 'OMG, a ja mislila da je dupin!'

Dok igram svoj noćni tetris, nisam ni svjestan kako mi se ovakve gluposti urezuju u moždanu koru. Rekord mi je oko 270 tisuća bodova, ali već mu se mjesecima ne mogu približiti pa sve kasnije tonem u san i sve se kasnije iz njega budim.
Sljedeće noći pokušavam se istodobno skinuti i s tetrisa i s televizije E! Sram me koliko dugo nisam bio u kinu, pa propušteno nadoknađujem uz pomoć videoteke, no moj otrcani DVD player odbija poslušnost. Nakon pola sata nagovaranja, ipak je odlučio započeti s prikazivanjem 'Alise u zemlji čudesa', ali nakon sat vremena dotad linearna fabula potpuno se razjebala. Prvo si mislim da je Tim Burton opet malo prošvikao, a onda skužim da to zapravo moj DVD player pušta scene na random. Svejedno sam odgledao do kraja, presložio si film u glavi i zaključio da sam istim prilično razočaran. Ništa, stavljam 'Julie & Julia' jer teta Meryl me ne može razočarati. I nije. Kako ja volim tetu Meryl. Na posebnim dodacima je dokumetarac o snimanju filma, pa se ponovno zaljubljujem u tetu Meryl dok slušam hvalospjeve koje o njoj pripovijedaju kolege sa seta. Zamislim da me teta Meryl poljubila u čelo i napokon utonem u san.

Sanjam kako teta Meryl i ja kuhamo, jedemo, jedemo i kuhamo, ali nismo stigli ni do deserta (čokoladna torta s bademima, baš kao ona u filmu) kad me iz sna prene najpodliji neprijatelj radnog čovjeka. Snooze blues. Još pet minuta, petnaest, sat, dva i pol. Bongo mi dahće na uho: 'Šetnja, gazda!' Prošećem Bonga, tuširam se, perem zube, odijevam se, palim automobil, stižem na posao, palim računalo, kuham kavu, i, dok pišem ovu svoju somnambuličnu kolumničicu, još uvijek nisam potpuno siguran jesam li budan ili sanjam, a kamoli ima li uopće smisla to što pišem. Stoga mi oprostite, dragi čitatelji, bit će valjda bolje sljedeći tjedan, slobodno se raspištoljite u komentarima i nikako ne zaboravite kliknuti na 'Ne voli me'. Nije me briga, ja još uvijek čekam tu čokoladnu tortu s bademima.