... obasjanog svjetlom lampiona kojima smo obilježili kraj starog i početak novog razdoblja. Lampione smo palile Ana i ja zajedno s dvije uplašene psice. Lampion je odletio ravno u nebo, daleko, daleko, a umalo i jedan od pasa :(
Srećom Miša, najvoljeniji pas, je pronađena i nije odletjela pod auto/u nebo.
Iako sam postala podvojena, oko paljenja lampiona, koje pratim već dvije godine, ovo je treća, moram ih zapravo istaknuti kao svjetlu točku gradskih događanja.
Kao da pomalo postaju konfekcija, zbog sve većeg broja ljudi/sudionika, mada to i ne mora biti loše, zato mislim da bi se trebali prebaciti negdje gdje ima više prostora; naglavni gradski trg ili savski nasip.
Elem, svejedno je bilo divno i puuno ljudi sretnih lica i lampioni koji idu u nebo zajedno s hrpetinom lijepih želja i nadanja i moje slomljeno srce i prijateljica i dvije uužasno uplašene psice i taj Sanjin Kaštelan koji sve uvijek snimi tako da izgleda/ispadne bajkovito.
Ako niste bili pogledajte kako je sve to izgledalo ...
Atmosfera prije Smaka svijeta :)
Punjenje toplim zrakom i snažno željenje ...
Krenuli su. Zabilježeno.
Divno je što jedan lampion uvijek pale dvoje ljudi
Ako niste vidjeli kako izgledaju odnosno kako funkcioniraju ...
I odeeee ....
Sretna lica :) ...
... gledaju u nebo ...
... i nadaju se
Neka nam svima 2013 bude puna šarolikih, lepršavosti
... lepezasto svjetlećih ...
... vatrometastih ...
... rasprskavajućih ...
... ljubavi :)
A sada malo crnila, nakon ovoliko svjetla ... za ravnotežu!
