'U vojno-redarstvenoj operaciji Oluja 1995. zapovijedao sam 1. lovačkom eskadrilom i ona je u njoj sudjelovala sa svim svojim ljudstvom i sredstvima. U cijelosti je ispunila sve postavljene zadaće, bez gubitaka ljudstva i tehnike', vojnički se škrto za tportal prisjetio veličanstvene vojno-redarstvene operacije započete u zoru 4. kolovoza prije 21 godinu Danijel Borović, umirovljeni pukovnik HRZ-a koji je početkom 1992. svojim preletom za Hrvatsku u redove novoosnovane vojske doletio prvim MiG-om 21, što je bio začetak naše lovačkog zrakoplovstva
Tijekom 1995., u najvećim oslobodilačkim operacijama Hrvatske vojske, u Bljesku i Oluji, Hrvatsko ratno zrakoplovstvo dokazalo je svoju presudnu važnost. Tada su, između ostalog, izvedene akcije zaštite zračnog prostora, jurišna djelovanja te desanti pješačkih postrojbi.
Borović, višestruko odlikovan, pohvaljivan i nagrađivan vitez našeg neba koji je svojim riskantnim potezom iz 1992. postavio temelje našeg ratnog zrakoplovstva u razgovoru za tportal istaknuo je kako su udari naših MiG-ova u prvim minutama VRO-a Oluja bili jedni od najvažnijih operacija u Domovinskom ratu, ne umanjujući pritom doprinos nijednog od 130.000 sudionika akcije.
Sto posto uspješni brišući letovi
'Hrvatsko ratno zrakoplovstvo djelovalo je na glavnim pravcima napada, davalo potporu, izviđalo i prevozilo radi manevara i spašavanja ranjenika. Osim toga, štitilo je zračni prostor Zagreb - Karlovac - Sisak - Kutina, a okviru višemjesečnih priprema, letačke posade su se posebno pripremale za letenje na malim visinama i u brišućem letu', prisjetio se Borović, dodajući kako su naši nadzvučni lovci upravo borbenim letovima na malim visinama pokazali svu uvježbanost i spremnost na riskantne manevre.
'Gotovo da smo šišali krošnje drveća', opisao je Borović prve niske borbene letove kojima su stopostotnom preciznošću gađani planirani neprijateljski objekti, središta veze i zapovjedna mjesta postrojba vojske tzv. Srpske Krajine, što se isprva pogrešno pripisivalo NATO-ovom zrakoplovstvu.
Zbunjen i dezorijentirani neprijatelj
'Već tijekom uvježbavanja taktičkih napada pred Oluju pokazali smo kako smo u potpunosti spremni za oslobađanje domovine. Točno u pet sati ujutro 4. kolovoza poletio je prvi dvojac migova s Plesa koji je napao protivničko radiorelejno čvorište Ćelavac na Velebitu iznad Gračaca i Magarčevac na Petrovoj gori te zapovjedno mjesto brigade u Buniću u Lici. Uspješno izvedenim napadom u prvih nekoliko minuta akcije u potpunosti smo prekinuli širu komunikaciju među neprijateljskim postrojbama, što je zbunilo neprijatelja i utjecalo na daljnji ishod akcije. Sve je pomno planirano i ništa nije bilo podređeno slučaju', kazao je Borović dodajući kako je u akcijama HRZ-a sudjelovalo 17 borbenih zrakoplova, pet borbenih helikoptera Mi-24, devet transportnih helikoptera Mi-8, tri transportna zrakoplova te po jedan zrakoplov za elektroničko izviđanje i jedan helikopter za elektroničko-termovizijsko izviđanje.
Statistički precizno, umirovljeni pukovnik HRZ-a u razgovoru za tportal iznio je podatak kako je u nastavku operacije naše zrakoplovstvo izvršilo 67 borbenih letova i uništilo 26 raznih objekata. Bilo je i 50 letova za protuzračnu obranu, sedam izvidničkih letova, te 11 helikopterskih letova za prijevoz oko 480 osoba i oko 85 tona tereta.
Pritom valja napomenuti kako su, pored lovaca tipa MiG-21, upravo teško oklopljeni helikopteri Mi-24 u odlučujućim operacijama Domovinskog rata poput Oluje, Maestrala i Južnog poteza, dokazali kao vrlo učinkovito oružje, što je posebno došlo do izražaja već drugi dan Oluje kada je trebalo probiti topničke položaje pobunjenika na samom ulazu u okupiranu Petrinju i tako omogućiti hrvatskim snagama daljnje napredovanje. Pored toga, ti helikopteri iz eskadrile borbenih helikoptera imali su i presudnu ulogu u održavanju zračnog koridora s bihaćkom enklavom.
Letovi bez gubitaka
'No bilo je trenutaka kada je bilo gusto jer je postojala realna opasnost od pogodaka sa zemlje', prisjetio se Borović budući da se letjelo vrlo nisko, a dodatni problem predstavljala je i zastarjela oprema sustava zračnog motrenja i navođenja, jer nije bilo moguće osigurati motrenje zračnog prostora ispod visine od 500 metara, niti navođenje zrakoplova ispod visine 1.000 metara pa je tijekom operacije oštećeno 11 migova, ali, srećom, bez gubitaka.
'Primarno je bilo taktičko djelovanje po već spomenutim zemaljskim ciljevima te rubnim dijelovima crta razgraničenja, točnije dobro ukopanih rovova i punktova za koje je neprijatelj pretpostavljao kako će biti cilj napada, a pritom naši lovci nisu imali široku paletu naoružanja, pa je stoga djelotvornost naših pilota bila tim viša', istaknuo je Borović dodajući kako su u napadima korištena nevođena raketna zrna kalibra 57 i 128 mm, nevođene rakete s-24 kalibra 240 mm, top Gsh-23 kalibra 23 mm s 200 granata u punjenju te klasične aviobombe FAB-250/500 težine od 250 i 500 kilograma.
Izbjegnut dog-fight
Susreta u zraku s neprijateljskim lovcima nije bilo, naglašava Borović, zbog munjevito izvedenih akcija već prvog dana Oluje, ali i činjenice kako neprijatelj u svojem sastavu nije imao zrakoplovnu tehniku doraslu našoj. Ipak, dva dana od početka udara gotovo je došlo do jednog bliskog susreta.
Naime, pored ostalih zadaća HRZ je štitio industrijske zone, među kojima je bila i kutinska petrokemija. Naši piloti su na smjenu dežurali u zoni patroliranja od jutra do sumraka, a jedan naš pilot je tijekom patroliranja u zoni Ivanić-Grad - Kutina na zadanoj visini od 500 do 1.500 metara uočio neprijateljski avion koji je iz smjera jug-jugoistok, točnije s aerodroma Mahovljani kod Banje Luke letio prema Kutini. S obzirom na to da se opasno približavanje dogodilo pred početak sumraka i da je bila izuzetno jaka sumaglica, uljeza je bilo teško vizualno uočiti, a avionski radar nije mogao pomoći u pronalaženju cilja jer se sve odvijalo na maloj visini.
Naš je pilot krenuo prema uljezu koji je upravljao jurišnikom J-22 Orao, no on je i prije nego što je moglo doći do bliske borbe u zraku ponirao, nestao u sumaglici i preko Save se vratio u matičnu bazu. Puno su opasniji bili bliski susreti s avionima NATO-a koji su bez najava ili na nedeklariranoj visini na letu prema susjednoj Bosni i Hercegovini i natrag prema bazi Aviano prelazili preko zone letenja naših lovaca.
Borbena iskustva kao putokaz budućim pilotima
Upitan da i nakon 21. godinu od briljantne akcije Oluja tijekom koje je zapovijedao udarnom snagom našeg ratnog zrakoplovstva još jednom zabilježi zaključi ocjenu, Borović ističe kako su sve borbene zapovijedi izvršene u cijelosti, bez gubitaka te kako su dragocjena iskustva stečena u ratu poslužila kao dobar putokaz u školovanju mlađih pilota kao i za daljnju organizacijsku izgradnju Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzrakoplovne obrane u miru.
O borbenim iskustvima našeg sugovornika i njegovih kolega iz lovačke eskadrile koji su stvarali povijest HRZ-a uskoro će se moći pročitati više budući da za 25. obljetnicu Preleta za Hrvatsku iz tiska izlazi istoimena Borovićeva monografija.
