Da je hrvatskim građanima privlačna ideja direktne demokracije, dokazuje podatak da je u posljednjih 12 godina pokrenuto isto toliko referendumskih inicijativa na nacionalnoj razini. U tijeku je prikupljanje potpisa i za 13. inicijativu pod nazivom Uzmite novac strankama.

Ipak, zbog rigoroznog zakonodavstva u Hrvatskoj rijetko tko je uspio prikupiti dovoljan broj potpisa za raspisivanje referenduma. Naime, da bi se ono uopće razmatralo, potrebno je prikupiti nešto više od 370 tisuća potpisa, tj. deset posto ukupnog broja birača, i to u samo dva tjedna.

Usporedbe radi, u Mađarskoj, koja ima oko dvostruko više stanovnika od Hrvatske, treba prikupiti 200 tisuća potpisa u roku od čak četiri mjeseca. U Švicarskoj, koja je po stanovništvu također dvostruko veća od Hrvatske, potrebno je prikupiti 50.000 potpisa u roku od sto dana za tzv. fakultativni referendum, a ako se referendum tiče ustavnih kategorija, uvjet je sto tisuća potpisa unutar nevjerojatno dugačkog roka od 18 mjeseci.

Unatoč gotovo nemogućim uvjetima, začuđujuće je velik broj pokrenutih referendumskih inicijativa. Naime, da bi se u dva tjedna prikupilo nekoliko stotina tisuća potpisa, potrebna je izuzetna logistička, organizacijska i financijska pozadina. Ako se i uspije prikupiti dovoljno, pitanje je hoće li referendum proći ostale filtre, u prvom redu Ustavni sud, na kojem su pala mnoga referendumska pitanja.

Od svih dosadašnjih inicijativa, dogurati do referenduma koji je pokrenut iz naroda, jer onaj o hrvatskoj neovisnosti i o ulasku u Europsku uniju pokrenuo je Sabor, uspjelo je samo inicijativi iza koje stoji referendumska veteranka Željka Markić te njezina udruga U ime obitelji. Godine 2013. inicijativa za ustavnu definiciju braka kao zajednice muškarca i žene prikupila je više od 760 tisuća potpisa, čime drži rekord.

Velik broj potpisa, točnije 608 tisuća (547 tisuća ispravnih), prikupila je 2014. sindikalna inicijativa koja se protivila outsourcingu u javnim službama. Do raspisivanja referenduma nije došlo jer je Ustavni sud rekao 'ne'.

Iste godine prikupljeno je nešto manje od 600 tisuća potpisa za raspisivanje referenduma o dvojezičnosti nakon što je tadašnja vlada Zorana Milanovića u Vukovaru počela primjenjivati zakon koji nacionalnim manjinama garantira dvojezičnost i postavljati table s ćiriličnim natpisima na javne ustanove. Stožer za obranu hrvatskog Vukovara tada je prikupio više od 598 tisuća potpisa (526 tisuća vjerodostojnih), no Ustavni je sud donio odluku da se referendum neće održati.

Te burne 2014. građanska inicijativa U ime obitelji nakon velikog uspjeha iz 2013. kreće u novi boj. Pokrenuli su referendumsku inicijativu Birajmo zastupnike imenom i prezimenom, kojom se htjelo potencirati preferencijalno glasovanje i snižavanje izbornog praga s pet na tri posto. Prikupljeno je tada 380 tisuća potpisa, a tadašnji ministar uprave, SDP-ov Arsen Bauk unio je konfuziju jer je tek nakon prikupljanja potpisa zaključio kako su za raspisivanje potrebne 404 tisuće potpisa.

Podjednak broj potpisa prikupila je građanska inicijativa Narod odlučuje, iza koje također stoji Željka Markić, tijekom prošlogodišnjeg pokušaja da se izmijeni izborni sustav. Za po svako od dva referendumska pitanja predano je između 405 i 407 tisuća potpisa, no službeno je ustanovljeno kako je otprilike 40 tisuća nevažećih, stoga je taj referendum propao za ušicu igle. Slično je prošla i građanska inicijativa Istina o Istanbulskoj prikupljajući potpise u isto vrijeme kao i inicijativa Narod odlučuje. Oni su prikupili 390 tisuća potpisa, no valjanih je bilo 345 tisuća. Dakle, premalo.

Da je referendum u postojećim uvjetima gotovo nemoguće raspisati, bila je svjesna i referendumska inicijativa Nećete bez naroda koja je 2015. pokrenula prikupljanje potpisa za referendum – o referendumu. Tražili su da za raspisivanje referenduma bude dovoljno 200 tisuća potpisa. No referendum o referendumu 'ubio' je upravo broj potpisa. Prikupili su 340 tisuća od potrebne 381 tisuće.

U ranijim pokušajima raspisivanja referenduma razne referendumske inicijative nisu se približile potrebnom broju potpisa. Godine 2013. pokrenuta je inicijativa Referendumski ustanak sa željom da građani na referendumu odgovore na četiri pitanja: Jesu li za poništenje pretvorbe i privatizacije, jesu li za zabranu rasprodaje državne imovine, prostora i resursa i jesu li za zabranu proizvodnje, prometovanja i prodaje GMO proizvoda te žele li i da se građani ponovno očituju jesu li za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji. Referendum je neslavno propao jer je za svako pitanje prikupljeno između 116 i 124 tisuće potpisa.

Prije ove inicijative imali smo pauzu od čak četiri godine. Godine 2009. referendumska inicijativa More je kopno, koja je zahtijevala odbacivanje arbitražnog sporazuma sa Slovenijom, prikupila je oko 200 tisuća potpisa, a 2008. za referendum o ulasku Hrvatske u NATO potpisalo je tek 125 tisuća građana.

Godine 2007. zbio se prvi pokušaj raspisivanja narodnog referenduma potaknut presudom Haškog suda za pokolj na Ovčari, prema kojoj su trojica bivših zapovjednika JNA dobila ukupno 25 godina zatvora. Veselin Šljivančanin osuđen je na pet godina, Miroslav Radić je oslobođen, a Mile Mrkšić osuđen na 20 godina zatvora. Referendumsku inicijativu za prekid suradnje s Haškim sudom pokrenula je Hrvatska stranka prava s braniteljskim udrugama. U dva tjedna prikupili su 296 tisuća potpisa, no s prikupljanjem je nastavljeno i izvan zakonskog roka pa je Ustavni sud odbacio zahtjev inicijative zbog proceduralnih grešaka.