Stanišić i Simatović, tadašnji čelnici srbijanske Službe državne sigurnosti (SDB), optuženi su za progon, ubojstva, prisilno premještanje i deportaciju Hrvata i Bošnjaka od 1991. do 1995.

Stanišića, kao bivšeg načelnika SDB-a, te Simatovića koji je bio glavni operativac, četiri točke optužnice terete za zločine protiv čovječnosti, a jedna za kršenje zakona i običaja ratovanja.

Tužiteljstvo je u završnim riječima na haškom suđenju 14. travnja ove godine za Stanišića i Simatovića zatražilo doživotni zatvor, a obrana potvrdu oslobađajuće presude iz 2013.

Tribunal je Stanišića i Simatovića u svibnju 2013. oslobodio krivnje, a Žalbeno vijeće je u u prosincu 2015. poništilo prvostupanjsku presudu i naložilo novo suđenje.

Dok su tužitelji kategorički navodili da je krivnja nedvojbena, obrana je tvrdila da nijedna optužba nije dokazana, te da je neutemeljen zahtjev za doživotnim zatvorom.

Pred vijećem Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove (MICT), sljednika Haškog tribunala (ICTY), završnim riječima koje su trajale tri dana, u travnju je priveden kraju proces započet još 2003. kada je protiv Stanišića i Simatovića podignuta optužnica za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH, a uhićeni su u ožujku te godine.

Završnim riječima u travnju nisu nazočili ni Simatović niti Stanišić jer im je odobrena privremena sloboda u Srbiji.

Na ponovljenom suđenju tužitelj Douglas Stringer ocijenio je da su i u tom postupku dokazane optužbe da su dvojica optuženika suučesnici udruženog zločinačkog pothvata čiji je cilj bio "uspostavljanje teritorija s potpunom srpskom dominacijom", uz nasilno i trajno protjerivanje nesrpskog stanovništva s velikih područja u Hrvatskoj i BiH.

Ponovljeno suđenje Stanišiću i Simatoviću posljednji je proces pred haškim sudom u kojem se utvrđuje jesu li dužnosnici Srbije bili odgovorni za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH, podsjećaju mediji.