DUBOKO U GLIBU

Sarkozyja čeka Sanaderova sudbina?

11.05.2012 u 09:34

Bionic
Reading

Pisati o potencijalnim zlouporabama funkcije, pronevjeri državnih sredstava i ilegalnim financiranjima kampanja tek nakon što je određeni političar lišen funkcije koja mu je dotične rabote i dopuštala, može se s punim pravim učiniti kao oportuni, pa i kukavički potez

Naime, postavlja se veoma logično pitanje zašto se o tim sumnjivim djelatnostima tako redovito progovara isključivo post festum. Ipak, u slučaju svježe poraženog Nicolasa Sarkozyja tih bojazni nema. Niz visokoprofilnih afera koje među ostalim uključuju ilegalnu prodaju oružja, neautorizirana prisluškivanja novinara i sumnjive donacije već se duže vrijeme u francuskoj javnosti jasno vezuju uz njegovo ime. A sada bi mogle postati i pravno konkretnije, budući da mjesec dana nakon što je François Hollande i službeno stupio na predsjedničku dužnost 15. svibnja Sarkozyju istječe predsjednički imunitet.

Prva od tih prijetećih afera je svakako najzvučnija, iako možda ne i najopasnija. Prozvana aferom Bettencourt, odnosi se na gotovinske sume novca po koje je navodno sam Sarkozy 2007. osobno dolazio kod para Bettencourt, većinskih dioničara kozmetičkog diva L'Oréal. Taj novac služio mu je za predsjedničku kampanju, a bračnom paru za porezne olakšice. Iako se dugo osporavalo svjedočanstvo računovotkinje koja je tvrdila da je vidjela Sarkozyja pri preuzimanju gotovine, sudac zadužen za slučaj naredio je u ožujku daljnju istragu.

U aferu su prvo bili implicirani posrednici u financiranju kampanje iz 2007, upravitelj bogatstva Bettencourtovih Patrice le Maistre kojeg je potom Sarkozy odlikovao najvišom državnom počasti, Legijom časti, i Eric Woerth, financijski direktor kampanje. No po svemu sudeći, istraga oko afere Bettencourt će nužno zahvatiti i najviše rangirane aktere.


Druga afera, tzv. Karachi tiče se preprodaje oružja Pakistanu i Saudijskoj Arabiji preko trgovca Ziada Tiakeddina 1994. godine, a tim se novcem zatim preko posrednika Thierrya Gauberta i fiktivne tvrtke Heine u Luksemburgu navodno financirala predsjednička kampanja Edouarda Balladura iz 1995, čiji je glasnogovornik bio upravo Nicolas Sarkozy. Činjenica da je u to vrijeme bio i ministar zadužen za proračun te je nadgledao ugovore o prodaji vojne opreme samo povećava ionako visok stupanj njegove umiješanosti.

Uz te dvije zvučne afere, spominje se redovito i nelegalno prisluškivanje dvaju novinara iz Le Mondea, a nedavno je preko servisa Mediapart lansirana informacija da je Moamer Gadafi financirao Sarkozyjevu prošlu kampanju 2007.

Tijekom svog mandata, Sarkozy i njegovi pobočnici, od kojih su mnogi direktno upleteni u navedene afere, oštro su demantirali svaku krivnju u spornim aferama, tvrdeći uglavnom da se radi o podvalama ove ili one vrste. No nakon isteka imuniteta, ta će objašnjenja očito morati biti nešto podrobnija.