izvan zakona

Salijeću nas svjetski lobisti, a lobiranje je ovdje i dalje siva zona. Zašto?

15.10.2018 u 06:45

Bionic
Reading

Ni deset godina nakon osnutka Hrvatskog društva lobista (HDL), prve takve udruge na jugoistoku Europe, lobiranje u Hrvatskoj nije ozakonjeno iako su najveće krize vlasti, pa i pad bivše Vlade zbog afere Konzultantica, povezivane s lobističkim aktivnostima. U međuvremenu su zakone o lobiranju uspjele donijeti Makedonija, Slovenija i Crna Gora, dok će Srbija to učiniti ovih dana, na aktualnoj sjednici tamošnjeg parlamenta. Zašto je Hrvatskoj problem ozakoniti lobiranje?

Gotovo je nevjerojatno to da unatoč nizu afera proisteklih iz zakulisnih dogovora hrvatskih političkih i poslovnih elita, s aferom Agrokorom kao oglednim primjerom netransparentnosti vlasti, još nema pomaka u zakonskom reguliranju utjecaja interesnih skupina u donošenju političkih odluka. Osim toga, zbog nevoljkosti svih vlada u posljednjem desetljeću da ozakone lobiranje u Hrvatskoj je ta djelatnost i dalje ozloglašena, a lobisti slove za financijske predatore koji love u mutnom, što je pokazala i HDL-ova analiza medijskih članaka: riječ 'lobiranje' koristi se gotovo isključivo u negativnom kontekstu i najčešće uz izvrnuto značenje.

'Cijela djelatnost je siva zona i ne može se obuhvatiti nikakvim ekonomskim ni brojčanim pokazateljima. Kad već ne postoji regulacija države, mi smo se kao sektor samoregulirali i napravili javno dostupan Registar članova HDL-a, iz kojeg se vidi da nas ima 40-ak, što je zapravo smiješno jer se tim poslom bave i gospodarske udruge, interesna udruženja, udruge poslodavaca, PR agencije, komore i konzultanti. U Europskom registru je 59 registriranih lobista iz Hrvatske, koji bez toga ne bi mogli ući u Europski parlament, a pretpostavljamo da ih treba biti najmanje 250', upozorava Maja Pokrovac, predsjednica Hrvatskog društva lobista, za tportal.

  • +4
Maja Pokrovac, predsjednica Hrvatskog društva lobista Izvor: Pixsell / Autor: Goran Stanzl/PIXSELL

Ističe da se lobiranje ne može naći u Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, tako da se ono najčešće radi kroz ugovore o konzultantskim uslugama. Što je još važnije, nije moguće detektirati koja količina utjecaja ide prema kome i u kojim sektorima, upozorava Pokrovac, inače direktorica gospodarskog interesnog udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske.

'Država treba znati gdje su poluge interesa i koristiti lobiste jer oni pro bono daju know-how, dolaze s gotovim, razrađenim i argumentiranim prijedlozima u nizu sektora, primjerice o tome kako i zašto koristiti domaću energiju a ne uvoznu - zato što uvozimo 60 posto i onda ćemo dugoročno moći upravljati cijenom. U Europi je lobiranje snažna industrija, a kod nas nema kvalitetnog procesa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću kako bi se točno znalo što lobira investitor, što poslodavac, a što udruge. Uzmeš ono što ti je bitno, što je politički cilj ili nacionalna strategija. Treba raščistiti prostor i onda se politika ne bi bavila aferama', smatra Pokrovac.

Društvena mreža, HRT Izvor: Društvene mreže / Autor: Zelena energetska zadruga

HDL poziva Vladu da žurno donese zakonski okvir i uspostavi javni registar lobista, podsjećajući da je još 2013. godine - nakon što se izjalovio jedini dosadašnji pokušaj vlasti da se ozakoni lobiranje u Hrvatskoj - ponudio vlastiti nacrt zakona o transparentnom zagovaranju interesa koji bi definirao jasna pravila lobiranja i smanjio mogućnost korupcije.

Preduvjet za borbu protiv korupcije - na čekanju

U Ministarstvu pravosuđa već tjedan dana ne odgovaraju na pitanje tportala namjerava li ministar Dražen Bošnjaković u svom mandatu pokrenuti proces donošenja zakona o lobiranju. Dok administracija šuti, valja podsjetiti da se na okruglom stolu povodom Međunarodnog dana borbe protiv korupcije potkraj 2017. u istom tom ministarstvu raspravljalo upravo o potrebi zakonskog normiranja lobiranja kao 'jednog od preduvjeta za prevenciju korupcije, čime se želi postići uspostava lobističkog djelovanja kao legalne i legitimne profesije prema najvišim etičkim standardima, a s ciljem transparentnosti rada lobista i pozitivnog utjecaja interesnih grupa na kvalitetu propisa i odluka koje donosi zakonodavna vlast'.

Uz ministra Bošnjakovića i ostale predstavnike državnih tijela, poput bivšeg i sadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana i Dražena Jelenića, na tom skupu bili su predstavnici poslovnog sektora, sindikata te organizacija civilnog društva. Bio je tamo i Igor Vidačak, izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, koji je 2012. bio član radne skupine za izradu zakona o lobiranju. Još tada je, otkriva Vidačak, izrađen prednacrt zakona koji nažalost nikad nije dospio u javnu raspravu jer se nije mogla postići suglasnost oko niza otvorenih pitanja.

Nevoljkost s obje strane

'Općenito, činilo se da s obje strane nije bilo spremnosti na veću transparentnost i izvještavanje o lobističkim kontaktima. Jedno od spornih pitanja bila je regulacija tzv. in-house lobista, odnosno uvjeta pod kojima se u registar lobista trebaju prijaviti i zaposlenici organizacija koji dio svog radnog vremena troše na lobiranje u državnim institucijama. S druge strane, u to vrijeme ni državna tijela nisu bila spremna prihvatiti prijedloge o obvezi izvještavanja o sastancima i drugim kontaktima s lobistima, što je važan segment pristupa regulaciji lobiranja na europskoj razini', objašnjava Vidačak.

Iako je regulacija lobiranja vrlo kompleksna, važno je, kaže Vidačak, napraviti prve iskorake i uhvatiti se u koštac s tom temom koja se već gotovo čitavo desetljeće samo prebacuje iz jednog u drugi antikorupcijski akcijski plan. Za početak bi, na tragu dobre prakse i na europskoj razini, trebalo učiniti javno dostupnim sastav i način rada radnih skupina za izradu zakona, drugih propisa i akata. Također, objavljivanje popisa sastanaka dužnosnika i rukovodećih službenika s interesnim skupinama i lobistima zasigurno bi pridonijelo jačanju povjerenja javnosti u rad institucija.

'Neviđen pritisak': Predsjedanje Hrvatske Vijećem Europske unije

'Regulacija lobiranja ove ili sljedeće godine bila bi ujedno dobra prilika da se naši službenici i dužnosnici naviknu na drukčije, otvorenije standarde komunikacije s interesnim skupinama i lobistima prije nego Hrvatska preuzme predsjedanje Vijećem EU-a 2020. godine. Nekoliko stotina naših službenika koji će tijekom prve polovice 2020. predsjedati radnim skupinama i odborima Vijeća EU-a bit će izloženo za njih dotad neviđenom pritisku europskih i izvaneuropskih lobista. Krajnje je vrijeme da se i u našoj upravi počnu razvijati naprednije vještine pregovaranja, lobiranja i strateške komunikacije s dionicima koje su nužne za uspješno snalaženje u europskim političkim procesima', ocjenjuje Vidačak.

Prema Analizi za uređenje zakonskog okvira lobiranja, dokumentu Ministarstva pravosuđa iz prosinca 2016., nedostatak regulacije lobiranja stvara rizik od nedostatka otvorenosti, transparentnosti i integriteta donositelja političkih i administrativnih odluka te otvara prostor koruptivnom djelovanju, a 'čak i mali darovi, kao i druge beneficije manje vrijednosti, u kontekstu procesa lobiranja mogu stvoriti osjećaj obveze reciprociteta'.

Istodobno, u Ministarstvu pravosuđa smatraju da bi zahtijevanje da svaki kontakt i komunikacija u procesu lobiranja budu zabilježeni zbog samog volumena kontakata s javnopravnim tijelima vodilo do administrativnog opterećenja koje je potencijalno nerazumno. Navode i da je potrebno pažljivo upravljati rizicima raznih neželjenih posljedica.

Dokument: "Analiza za uređenje zakonskog okvira lobiranja u Hrvatskoj"

'Što se tiče namjere implementacije regulatornog okvira za lobiranje, koji do sada pravni poredak nije poznavao, poželjno je da takav pristup bude postupan i odmjeren... S obzirom na relevantnost transparentnosti pri utjecanju interesnih skupina na zakonodavne procese, potrebno je postaviti određena pravila', stoji u Analizi, bez definiranja pravila, ali uz objašnjenje da se s radom na nacrtu prijedloga zakona o lobiranju 2012. godine 'zastalo dok se ne izradi komparativna analiza regulacije lobiranja'.

Zanimljivo, u istom tom dokumentu prikazani su detaljni presjeci stanja u pet članica EU-a s tadašnjim posebnim zakonskim aktima o lobiranju (Poljska, Litva, Austrija, Britanija, Irska), različite implementacije regulacija lobiranja u državama članicama (Njemačka, Nizozemska, Slovenija i Francuska), kao i regulatorni okviri lobiranja izvan Unije (Crna Gora, Makedonija, Kanada, SAD, Australija). Sve to objedinjeno je u poglavlju nazvanim 'Međunarodna usporedba', iako se isto moglo nazvati i 'Komparativna analiza'.

Lobiranje u Srbiji Izvor: Društvene mreže / Autor: YouTube

S obzirom na to da je dokument star dvije godine, u njemu nema primjera Srbije, koja je pred usvajanjem iznimno detaljnog zakona o lobiranju. Prema tim odredbama, jedan od uvjeta za obavljanje djelatnosti lobiranja bit će i završena 'obuka za lobista', koju provodi Agencija za borbu protiv korupcije. Isto državno tijelo zaduženo je i za vođenje Registra lobista, kako fizičkih tako i pravnih osoba.

Preduvjet svakom postupku lobiranja u Srbiji bit će ugovor o lobiranju, koji mora sadržavati podatke o ugovornim stranama (ime, prezime i prebivalište fizičkih i pravnih osoba), predmet lobiranja (opis predmeta i cilj lobiranja), podatke o načinu i trajanju lobiranja, visinu naknade za lobiranje te izjavu lobista da će postupati u skladu sa zakonom i kodeksom ponašanja sudionika u lobiranju.

ČLANARINA i preporuke

Kako postati član HDL-a?

Članom HDL-a može postati svaka poslovno sposobna domaća i strana fizička osoba koja ispuni pristupnicu, potpiše Etički kodeks, dostavi životopis i plati članarinu za tekuću godinu u iznosu od 1500 kuna.

Na pristupnici, koja se može ispuniti u elektroničkom obliku i sa životopisom poslati na tajnistvo@hdl.com.hr, obavezno je navesti dva člana HDL-a za preporuku te priložiti zamolbu za učlanjenje s obrazloženjem zašto kandidat želi postati član HDL-a.