Postoji način da se kao gay osoba preživi u strukturama Katoličke crkve i prilično je jednostavan: posjećivati na anoniman način okupljališta homoseksualaca, ne izazivati pažnju, nikada ne kritizirati Papu i biskupe i pomiriti se s ucjenama. Gomila homoseksualaca, naročito u svećeničkim redovima, živi tako. I živi prilično dobro. Drugi, ipak, završavaju u teškoj samoći i depresiji. Pripovijeda to dr. David Berger, konzervativni njemački teolog, gay i bivši profesor na Papinskoj akademiji Sveti Toma Akvinski
Berger (42) je obznanio svoju seksualnu orijentaciju u srpnju (o čemu smo ovdje tada izvijestili) nakon što su mu živci popustili zbog učestalog povezivanja homoseksualizma i pedofilije. Nije više mogao šutjeti i objavio je članak takva naziva - 'Ne mogu više šutjeti' - u njemačkom listu Frankfurter Rundschau, gdje je opisivao brutalnost svakodnevna života pod teretom homofobije.
Odmah je suspendiran nakon sedam godina rada na Papinskoj akademiji i bio je prisiljen napustiti redakciju časopisa Theologisches, najvažniju publikaciju konzervativnog katolicizma u Njemačkoj. Sada objavljuje detalje svojega života u knjizi 'Sveti izgled' (izdavačke kuće Ullstein) koja se je pojavila jučer.
Na početku teološkog djelovanja Berger je iskreno mislio da njegova homoseksualnost ne bi trebala biti prepreka za karijeru konzervativnog teologa. 'Fascinirao me je život muškaraca stare tridentinske liturgije. Bile su to za mene droge inicijacije. Onda sam među konzervativnim teolozima pronašao toliko homoseksualaca da mi se činilo da jedno i drugo, teologija i homoseksualizam, mogu ići zajedno', pojašnjava. Dodaje da postoji veliki broj homoseksualnih svećenika koji traže mjesto na gay sceni jer ih zanima brzi i anonimni seks.
Ali homoseksualizam se često koristi kao ucjena i kao sredstvo borbe u napredovanju u katoličkoj hijerarhiji. On sam je to doživio kada je odlučio potpisati peticiju kao prosvjed protiv Papine odluke da rehabilitira antisemitskog biskupa Williamsa (što Benedikt XVI sada priznaje kao svoju veliku pogrešku u upravo objavljenoj knjizi 'Svjetlo svijeta'). 'Rekli su mi: 'Zar ne znate da su ovaj popis protiv Pape sastavili homoseksualci? Želite li se zapravo naći u takvom društvu?' Bila je to jasna poruka da se okanim toga prosvjeda', kaže Berger.
Ovaj teolog teško optužuje papu Benedikta XVI tvrdeći da njegove riječi o homoseksualizmu u knjizi razgovora s novinarom Peterom Seewaldom predstavljaju 'vrhunac homofobije'. Papa, podsjećamo, kaže da je homoseksualizam iskušenje koje treba biti prevladano i da je, iako je to osobina koja se nosi od rođenja, moralno neprihvatljiva. 'Crkva, s ovim Papom, sve više sliči na sektu. Nikakvih promjena u Crkvi neće biti dok se ne napusti striktno biološko tumačenje seksualnosti', tvrdi Berger.
On navodi sve okolnosti koji su ga dovele da se sve teže snalazi i sve lošije osjeća. Našao se tako u situaciji da, umjesto da se bori za vlastita prava i za prava njegova partnera, o kojemu nikada nije mogao javno govoriti, podržava one koji su vršili diskriminaciju. 'Uvijek sam se pravdao time što nam laička država ostavlja dovoljno prostora da živimo naše živote, ali se dogodilo i to da su neki krugovi počeli vršiti pritisak na politiku da se smanje naša prava i to me je dovelo do pobune', kaže.
On tvrdi da se sada smatra oslobođenim. Nastavit će uskoro s predavanjima o srednjovjekovnoj filozofiji i angažirat će se u projektima za povećanje prava homoseksualnih osoba u Njemačkoj. Jasno mu je da je bilo koji posao unutar Crkvenih struktura za njega, kao vjernika laika, potpuno nemoguć. 'Strah Crkve od suočavanja s homoseksualizmom u vlastitim redovima prevelik je', smatra David Berger.
