Iako neke ankete pokazuju da je na preseljenje u drugo mjesto zbog posla spremno i do 80 posto ispitanika, svake godine samo 15-ak posto evidentiranih nezaposlenih osoba prihvati posao izvan mjesta prebivališta. Mahom je riječ o radnicima koji nezaposlenost privremeno zamijene sezonskim poslovima, piše Novi list.

Unatoč visokoj stopi nezaposlenosti u zemlji, koja prema travanjskim podacima iznosi 14,8 posto, domaća radna snaga rijetko se i nerado odlučuje prihvatiti posao izvan mjesta stanovanja. Niska plaća, neodgovarajući radni uvjeti ili sprema radnika, zdravstveni problemi, zapravo su najčešći razlozi zbog kojih nezaposleni u Hrvatskoj ne prihvaćaju poslove izvan prebivališta.

No, nemobilnost radne snage kod nas dijelom je i kulturološki problem jer nerijetko nezaposleni računaju da je bolje biti i bez posla i tu i tamo odraditi nekakav 'fuš' nego svakodnevno putovati za 'malu plaću'. I dok je u razvijenim zemljama EU posve normalno dnevno s posla i na posao putovati i do stotinjak kilometara, preseliti se u drugu državu zbog boljeg ili bilo kakvog posla, u Hrvatskoj su takve migracije tek u začetku. Stručnjaci tvrde da se mobilnost radnika u kriznim uvjetima dodatno smanjuje. Jedan od razloga je vezanost uz stambeni prostor nerijetko kupljen kreditom.

Odbijanje ponuđenog zaposlenja, osim u iznimnim slučajevima propisanim zakonom, za sobom nosi brisanje iz evidencije nezaposlenih. Tako se osoba koja odbije ponuđeni posao u mjestu do 50 kilometara udaljenosti, uz uvjet da je poslodavac preuzeo obvezu snositi troškove prijevoza, briše iz evidencije nezaposlenih. No, ako poslodavac nije preuzeo obvezu plaćanja troškova prijevoza, odbijanje posla za sobom ne nosi nikakve posljedice po nezaposlenog.

Od gotovo 130 tisuća radnika koji su tijekom prošle godine zaposleni posredstvom državne burze njih je nešto više od 18,6 tisuća zaposleno izvan mjesta prebivališta. Istovremeno je zbog odbijanja posla izvan mjesta prebivališta iz evidencije brisano preko dvije tisuće osoba.