Nakon što je veliki tsunami u Japanu izazvao goleme materijalne štete i odnio stotine života, valovi su se nastavili širiti Tihim oceanom, a Centar za uzbunjivanje na opasnost od tsunamija u petak je izdao  upozorenje za  Rusiju, Filipine, Indoneziju, Papuu Novu Gvineju, Fidži, Meksiko, Gvatemalu, Salvador, Kostariku, Nikaragvu, Panamu, Honduras, Čile, Ekvador, Kolumbiju, Peru i Havaje. S popisa su skinute Australija i Novi Zeland.

Tsunami se sastoji od cijelog niza valova pa prvi koji stigne do nekog područja ne mora biti i najsnažniji. No zanstvenici ipak predviđaju da posljedice japanskog tsunamija neće biti tako strašne kao one koje je prouzročio indonezijski 2004. godine.

Kako funkcionira tsunami?

Pod nazivom tsunami podrazumijevaju se dugi valovi uzrokovani naglim tektonskim pomicanjem ploča morskog dna, vulkanskim erupcijama ili klizanjem zemljišta (pogledajte grafiku dolje). Naziv dolazi iz japanskog jezika i znači 'val u luci'. Često ih se pogrešno naziva plimnim valovima, iako nemaju nikakve veze s plimnim oscilacijama.

Uobičajeni morski valovi imaju valnu duljinu (razmak između dva vala) oko 100 metara i prosječne su visine oko dva metra. Valna duljina tsunamija je oko 200 kilometara, period traje od 10 do 60 minuta, a prosječna visina na otvorenom moru im je relativno mala - oko jedan metar. Zbog toga ih je vrlo teško uočiti pa često kraj brodova prolaze neopaženi. Kreću se brzinama i do 800 km na sat. No kako prilaze plićim priobalnim krajevima sabijaju se, usporavaju na brzine od oko 80 km na sat, valna im se duljina smanjuje na manje od 20 km, a zbog očuvanja mase visina enormno raste (slika desno). Valovi tsunamija se uglavnom ne lome, osim ako su izuzetno visoki, a njihov dolazak podsjeća na nagli prodor plime.

Oko 80 posto tsunamija stvara se u Tihom oceanu, međutim mogu nastati čak i u velikim jezerima. U posljednjem stoljeću na Pacifiku je zabilježeno 26 razornih tsunamija koji su odnijeli 200 ili više života. Najveći tsunami u novijoj povijesti, onaj indonezijski, 2004. je godine odnio više od 200 tisuća života. Znanstvenici tvrde da bi neki budući mogao biti i strašniji.

Dr. Orlić: I na Jadranu je bilo razornih tsunamija

Hrvatski oceanograf dr. sc. Mirko Orlić, profesor na PMF-u u Zagrebu, kaže da je ovaj tsunami ipak slabiji od indonezijskog jer je i magnituda potresa bila manja (magnituda indonezijskog bila je 9,1 stupanj, a japanskog 8,9).

'Energija tsunamija eksponencijalno raste s magnitudom potresa. No važan je i mehanizam pomaka u potresu - ako je pomak lateralan, a ne vertikalan, generiraju se manji valovi. Također, ako je izvor točkasti, valovi će se širiti u koncentričnim krugovima i brže slabiti. Kada je izvor linijski, tsunami se širi okomito na njega pa je gubitak energije manji, što je bio slučaj u Indoneziji. Takvi će valovi snažno pogoditi područja koja im se nađu na putu kretanja, dok ih krajevi koji se nalaze u bočnim ili suprotnim smjerovima gotovo neće ni osjetiti. Energija tsunamija ovisi i o lokalnoj konfiguraciji terena. Pliće priobalje pogoduje razvijanju snažnijih tsunamija. Konačno, na veličinu valova utječu i lokalne rezonancije – primjerice uvale koje ponekad rezoniraju i pojačavaju valove. Tako na malim udaljenostima na istoj obali posljedice tsunamija mogu biti vrlo različite', objasnio je dr. Orlić i dodao da golemu važnost u ovakvim situacijama imaju i sustavi uzbunjivanja te pripremljenost populacije.

'Japanci su jako dobro educirani i pripremljeni. Današnji potres dogodio se oko 130 km od obale, a tsunami je putovao brzinom od oko 350 km na sat, što znači da je prvi val stigao za svega 20-ak minuta. No oni imaju odličan sustav dojavljivanja pa čak i izgrađene zidove poput lukobrana. Stoga ne očekujem da će broj žrtava biti jako velik. Cijeli Pacifik je dobro organiziran. U Indijskom oceanu tsunamija nije bilo jako dugo pa ljudi nisu bili pripremljeni.'

Dr. Orlić ističe da su snažni tsunamiji više puta u povijesti zabilježeni i na Jadranu.

'Najsnažniji poznati tsunami na Jadranskom moru stvoren je kod Lesine u Italiji 1627. godine. Valovi su bili visoki 10-ak metara. Potres kod Dubrovnika 1667. pokrenuo je valove visine pet do šest metara, a u tsunamiju koji je izazvao crnogorski potres 1979. poginuo je jedan čovjek. No naša je obala puno bolja u ovakvim slučajevima od talijanske jer je strmija, tako da se uglavnom ne mogu razviti veliki valovi. Loša strana je to što je Jadran mali pa nemamo puno vremena za reakciju', zaključio je dr. Orlić.