MILAN PANIĆ OPET U BEOGRADU

'Rata ne bi bilo da Nijemci nisu priznali neovisnost Hrvatske'

24.12.2015 u 09:30

Bionic
Reading

Gotovo dva desetljeća nakon što je izgubio na izborima za predsjednika Srbije od Slobodana Miloševića, Milan Panić, premijer Savezne Republike Jugoslavije 1992-1993, vjeruje da bi, da je pobijedio, uspio uspostaviti mir na Balkanu. U razgovoru za tportal Panić kaže kako se - da je pobijedio na izborima 1992, za koje mnogi i danas vjeruju da ih je Milošević pokrao - ne bi pridržavao dogovora Miloševića i Tuđmana o podjeli teritorija

'Kakvi podržao. Taj dogovor je bio najveća budalaština koju su napravili Milošević i Tuđman. Oba su trebala biti na Sudu u Haagu. Tuđmanu treba suditi u Haagu iako je mrtav, tako da djeca znaju da nije bio u pravu, jer ga tamo slave kao da je', kaže Panić.

Panić, danas prvi čovjek farmaceutske kompanije MP Biomedical, glavni je junak svježe promovirane knjige 'Balkanski prorok' ruskih novinara Sergeja Grizunova i Genadija Sisojeva.

Američki biznismen srpskog porijekla bio je pravo iznenađenje na početku balkanske tragedije devedesetih, kad je iznenada izabran za predsjednika Vlade Savezne Republike Jugoslavije, čiji je predsjednik bio Dobrica Ćosić.

PANIĆEVI KONTAKTI S TUĐMANOM BILI SU OČAJNI

Odmah po dolasku u SRJ vidjelo se da se ne radi o običnom balkanskom političaru. Mnogi su vjerovali da nije za politiku. O problemima je govorio otvoreno, da ga svatko razumije, doimao se iskren i otvoren, narodski čovjek. Probleme za koje su mnogi mislili da su komplicirani, bilježe kroničari, Panić je pokušao riješiti odmah. Ostao je upamćen i što je polažući prisegu na mjesto premijera rekao: 'So help me God!'

Tijekom 1992. Panić je radio na normalizaciji odnosa Srbije i Hrvatske, a Daytonski sporazum za kraj rata u BiH sadrži mnogo rješenja koja neodoljivo podsjećaju na prijedloge koje je godinama ranije davao Milan Panić.

Vrlo brzo se Panić našao u sukobu s tadašnjim srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem protiv kojeg je izišao na izbore u prosincu 1992. i izgubio.

On kaže kako je početkom devedesetih više puta bio u kontaktu s predsjednikom Tuđmanom te kako su ti kontakti bili 'očajni'.

'On me je totalno pogrešno procijenio, Mesić mi je to kasnije kazao. Mislio je kako ne poznajem situaciju. Naš prvi razgovor je bio u Helsinkiju, još nisam bio jugoslavenski premijer. Pitao sam: 'Predsjedniče, hoćemo li razgovarati na srpskohrvatskom ili na engleskom?' On mi je rekao: 'Nećemo razgovarati tako, vi ćete govoriti srpski, a ja hrvatski.' Rekao sam mu da je, kad sam ja bio u Jugoslaviji, to bio jedan jezik. On je ljutito rekao: 'To više nije jedan jezik' i dodao kako ima stotina riječi koje su drugačije. Rekao sam mu da se ne ljuti i da ćemo uzeti prevodioca. Onda su se svi smijali.'

Bivši jugoslavenski premijer kaže da je razmjena zarobljenika 'svi za sve' iz 1992. bio njegov najveći uspjeh.


PANIĆ: U RATU SAM SPASIO NEKOLIKO TISUĆA ŽIVOTA

'Spasio sam nekoliko tisuća života. Bio sam kasnije u Zagrebu u posjetu i ljudi su me željeli vidjeti. Jedan je prišao i rekao: 'Mi smo živi zbog vas. Svake nedjelje, kad pijemo pivo, jedna čaša je za vas, jer bi svi bili mrtvi.' To je najveća stvar koju sam u ratu učinio.'

On nije želio spekulirati je li Srbima u Hrvatskoj bilo moguće ostati i dobiti autonomiju da je on preuzeo vlast u Srbiji 1992.

'S tim pitanjima idete u povijest. Bit ćemo svi dio Europske unije, nema autonomija. Imali smo loš dio povijesti, i to su bile loše stvari koje smo pravili – Srbi, Hrvati, Slovenci, Muslimani...'

Panić kaže da je pokušao zaustaviti i rat u BiH, da je o tom razgovarao s tadašnjim bošnjačkim liderom Alijom Izetbegovićem

'Bio je religiozan. Rekao sam mu: 'Budi to za sebe, nemoj ubijati ljude zbog Boga.' Nisam znao što ću raditi s njim kad smo se susreli, a bio sam došao razgovarati o miru. Kazao sam mu da ću mu biti super sugovornik ukoliko želi razgovarati o miru. Rekao sam mu: 'Mogu biti vaš prijatelj. Vi i ja možemo zaustaviti rat, ja ću natjerati Srbe da stanu, vi morate Muslimane. Pošto želite biti predsjednik države u kojoj žive Muslimani, Srbi i Hrvati, vi imate malu Jugoslaviju. Napravit ćemo od vas malog Tita.' To mu se nije dopalo. Govorio mi je i da nije lijepo što ga uvijek stavljam u isti kontekst s Tuđmanom i Miloševićem', kaže Panić.

KRIVCI ZA RAT: TUĐMAN, MILOŠEVIĆ, IZETBEGOVIĆ I... NIJEMCI

Čelnici ex-jugoslavenskih republika: Milan Kučan, Alija Izetbegović, Kiro Gligorov, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević

'Na mirovnoj konferenciji u Londonu, Butros Butros Gali me je pitao tko je kriv za rat, pokazao sam mu rukom na njih trojicu i rekao da krivci sjede tu – Tuđman, Izetbegović i, naravno, Milošević.'

Krivnju za rat Panić pripisuje i Nijemcima. Kaže da je siguran kako rata ne bi ni bilo da Nijemci nisu priznali neovisnost Hrvatske.

'Na tome sam radio i prije nego sam došao za premijera. Rata ne bi bilo da Nijemci nisu priznali Hrvatsku. Amerikanci je nisu odmah priznali. I poslije priznanja je bilo šanse to zaustaviti, da Ujedinjeni narodi ne priznaju njemačku odluku.'

On, međutim, ne želi komentirati bi li u Hrvatskoj pristali na zajedničku državu.

'Tko bi ih pitao? Ali nije se to dogodilo i počeo je rat. Tad su došli loši Hrvati, nacionalisti iz inozemstva i oni su pobunili dobre Hrvate da uđu u rat sa Srbijom. Svaki treći Hrvat je oženjen Srpkinjom ili obratno. Obrazloženje u State Departmentu je bilo da se Srbi i Hrvati mrze. Oni se ne mrze. Govorimo isti jezik, Srbi su oženjeni Hrvaticama, hrvatski momci su oženjeni srbijanskim curama. Imamo zajedničke obitelji. Da se država nije raspala, vi ne bi danas bili u ovoj situaciji. Bili bi već u EU. Slovenija se kvalificirala, Mađarska se kvalificirala, druge 'tragedije' od zemalja', nudi Panić svoju interpretaciju povijesti devedesetih i dodaje kako vjeruje da je Jugoslavenska armija mogla zaustaviti raspad države, ali nije imala lidera.

Panić nije želio komentirati jesu li obavještajne službe željele mir, ali je bio vrlo određen spram organiziranog kriminala koji je u jugoslavenskoj krizi imao svoju ulogu, rekavši da takve ljude ne bi uvlačio u državne strukture.

'Protiv kriminala bih zauzeo mnogo jače stanovište nego srpski, hrvatski ili bosanski političari. Oni bi od mene dobili što im pripada. Imao sam bolju šansu da se riješim kriminala na Balkanu no itko od njih, jer nisam imao interesa', kaže Panić.

Što se tiče utjecaja SAD-a na rat, Panić kaže da ga američka administracija nije podržavala. 'Američka administracija je veliki stroj, to su tisuće ljudi koji se po svaku cijenu pridržavaju politike koju stvore. Ne samo da me nisu podržavali, nego su radili protiv mene, jer su mislili da nisam radio što su htjeli. Njihove ideje su po mom mišljenju bile krive. Prvo su se složili kako Jugoslaviju treba razbiti, onda su probali natjerati ljude da žive skupa, onda su bombardirali ljude da ih uče demokraciji. Sve krivo.'