Rad pod naslovom 'Pravna priroda, pravni okvir i svrha jamstva u kaznenom postupku: Mogu li preživjeti odluku Ustavnog suda RH (U-III-1451/2015 ) o ukidanju istražnog zatvora za gradonačelnika Grada Zagreba i vraćanju jamčevine njegova branitelja?' profesorica Đurđević objavila je nakon detaljne analize europskih zakona i prakse te odluka hrvatskih sudova u slučaju gradonačelnika Bandića kojemu je Ustavni sud svojom odlukom 'otvorio vrata' Remetinca. Bandić je prethodno ostao bez 15 milijuna jamčevine, za koju se navodno kreditno zadužio njegov odvjetnik, i ponovno završio u istražnom zatvor jer je Županijski sud utvrdio uvjete pod kojima mu je određeno jamstvo kako zbog opasnosti utjecanja na svjedoke, tako i zbog opasnosti ponavljanja djela. No Ustavni sud zauzeo je stav da to nije tako, jer nije bilo riječ o istom kaznenom djelu zbog kojega je prvi put završio 'iza rešetaka'.

Slijedom toga ukinute su odluke zagrebačkog Županijskog suda kojima je Bandić ranije ostao bez jamčevine i vraćen u pritvor te mu je omogućeno da se od teških optužbi za korupciju brani sa slobode i to na istoj dužnosti na kojoj je, navodno, Grad oštetio za najmanje 20 milijuna kuna.

'Propali test jednakosti i vladavine prava'

'Postupak određivanja jamstva okrivljeniku Milanu Bandiću po svojim karakteristikama predstavljao je test poštivanja jednakosti građana i vladavine prava u Republici Hrvatskoj, neovisno o njihovoj političkoj, društvenoj i financijskoj moći. Na ovom slučaju Hrvatska nije prošla test jednakosti i vladavine prava', ističe profesorica Đurđević.

Profesorica Đurđević ističe da je Ustavni sud rekao kako ni počinjenje novih kaznenih djela, čak i kada je 'utvrđeno da su počinjena s ciljem da se oteža dokazivanje u prvotnoj istrazi ili ta istraga omete', ne može biti 'ustavnopravno prihvatljiv razlog za sudsku kvalifikaciju o kršenju uvjeta tog jamstva'. To, kaže, znači da 'osoba kod koje postoji takva opasnost, a nalazi se na slobodi pod jamstvom, može ometati kazneni postupak, utjecati na svjedoke, poticati ih na lažan iskaz, krivotvoriti dokaze i kršiti sva druga pravila ponašanja koja joj je sud postavio radi sprječavanja ugrožavanja istrage sve dok time ne čini kazneno djelo zbog kojeg je optužena'.

Takve zaključke Ustavnog suda RH profesorica ocjenjuje 'arbitrarnima i očigledno nerazumnima'.

Profesorica je, naime, svojim istraživanjem utvrdila da odluka Ustavnog suda nije utemeljena na propisima Zakona o kaznenom postupku, judikaturi Europskog suda za ljudska prava, na postojećoj sudskoj praksi u kaznenim postupcima te ranijoj ustavnosudskoj praksi, ali ni u odlukama zagrebačkog Županijskog suda koje je Ustavni sud ukinuo.

'U hrvatskom ZKP-u izričito se kaže da se radi o obećanju 'da neće počiniti novo kazneno djelo', a ne da neće počiniti novo kazneno djelo iz čl. 123. st. 1. točka 3. ZKP-a. Pravni sustav koji bi tolerirao daljnje namjerno počinjenje drugih kaznenih djela od strane okrivljenika kod kojeg je utvrđena opasnost od ponavljanja kaznenih djela, a ne nalazi se u istražnom zatvoru zato što je položio jamstvo, ne bi bio vjerodostojan', objašnjava Đurđević.

Ustavni sud zanemario javni interes

Osim toga, svojim stavom Ustavni sud je, upozorava profesorica, potpuno zanemario javni interes za kazneni progon te legitimni zahtjev države za utvrđivanjem relevantnih činjenica i prikupljanjem dokaza u slučaju počinjenja kaznenih djela.

'Konkretne su posljedice predmetne ustavne odluke da je osoba za koju su sudovi utvrdili da postoji realna opasnost da će u funkciji gradonačelnika grada Zagreba počiniti novo kazneno djelo i da će utjecati na daljnju istragu u odnosu na preostalih 90 svjedoka, ne samo na slobodi, nego i da rukovodi glavnim gradom Republike Hrvatske. Posve je nezamisliva situacija u razvijenim demokracijama da bi osoba koja je optužena za tako veliki broj teških kaznenih djela počinjenih na funkciji gradonačelnika, i dalje ostala gradonačelnik za vrijeme vođenja kaznenog postupka uz pozivanje na pretpostavku nedužnosti, a ne na činjenicu da se javne funkcije temelje na povjerenju građana i vjerodostojnosti državnih institucija', ocijenila je.

Također, posljedice ustavne odluke mogle bi u budućnosti biti pogubne i za prava okrivljenika da se brane sa slobode uz jamstvo, iako postoji opasnost da bi mogli ometati kazneni postupak i ponoviti kazneno djelo. 'Ako sudovi prihvate stajalište Ustavnog suda da se uvjeti jamstva mogu svesti samo na zabranu počinjenja istog ili istovrsnog djela zbog kojeg je okrivljenik optužen, to će jamstvo učiniti posve neučinkovitom mjerom u osiguravanja pravilnog vođenja kaznenog postupka, odnosno, spriječavanju novog kaznenog djela', ističe.

U tom slučaju jamstvo će, prema njezinu mišljenju, postati prvenstveno sredstvo kojim se ne mogu ostvariti iste svrhe kao istražnim zatvorom zbog opasnosti od počinjenja kaznenog djela te utjecanja na svjedoke, pa će sudovi zadržavati okrivljenike u istražnom zatvoru.

Na nedavni upit novinara hoće li Vlada razmatrati institut jamstva s obzirom na dojam u javnosti da u zatvoru ostaju samo oni koji nemaju novca za jamstvo, ministar pravosuđa Orsat Miljenić kazao je da je tijeku izmjena Zakona o kaznenom postupku

'Imamo dvije direktive EK zbog kojih to činimo. U okviru toga, razmotrit ćemo i institut jamstva. Prvi razlog zbog kojeg mislim da ga treba razmotriti je odluka Ustavnoga suda, jer kad nju iščitate, dovodi se u pitanje institut jamstva kod utjecaja na svjedoke. Ako vi teoretski možete utjecati na svjedoka, a to nije razlog da vam se povuče jamstvo, onda je zbilja pitanje ima li to smisla. Mnoge europske zemlje to nemaju, na primjer u Austriji ne možete dobiti jamstvo za sprječavanje utjecaja na svjedoke. To treba razmotriti. Druga stvar je pitanje ne pretvaraju li nam se neki instituti u sredstvo koje je na korist nekome tko ima novca i može ga dati i ne stvara li se time nejednakost građana', rekao je Miljenić.

S obzirom na predmete koji su tijeku, ministar je upozorio: 'Nije dobro temeljem bilo kojeg predmeta donositi odluke. To je ipak nešto o čemu treba razgovarati i stručna javnost. Međutim, radi se o legitimnim pitanjima o kojima moramo kao društvo razgovarati i nakon toga donijeti odluku. Ministarstvo će i taj institut razmotriti, vrlo brzo će ići i javna rasprava o Zakonu o kaznenom postupku, rezultate ćemo imati na jesen i biti u prilici donijeti odluku', kazao je ministar.