ROMNEY KATAPULTIRAO RYANA

'Pozdravite novog predsjednika SAD-a'

14.08.2012 u 08:57

Bionic
Reading

'A sada pozdravite novog predsjednika SAD-a, Paula Ryana', rekao je republikanski kandidat za predsjednika Mitt Romney na nedavnom javnom nastupu. I sišao s pozornice, da bi se vratio kad ga je supruga Ann upozorila da bi on, Mitt, trebao biti novi predsjednik, a Ryan samo potpredsjednik. Za sada. Mitt se vratio na pozornicu, ispravio lapsus, ali dodao kako vjeruje da će Paul Ryan biti jednom američki predsjednik

Romneyev gaf

Ovaj su gaf mnogi odmah povezali s kampanjom 2008. godine kad je Barack Obama jednako tako pogriješio predstavljajući svog potpredsjednika Joea Bidena. I povukli zaključke kako bi, eto, novi republikanski dvojac, Romney, bivši guverner Massachusettsa i Ryan, kongresnik iz Wisconsina, mogao krenuti Obaminim pobjedničkim putem.

Do izbora je još puno, samo tjedan dana manje od tri mjeseca i mnogo se toga može promijeniti, a Romneyeva je kampanja zapala u ozbiljne probleme jer je počeo sve očitije zaostajati za Obamom u anketama. No čini se da Ryanov izbor, barem kad je o prvom dojmu riječ, nije naišao na plodno tlo te da za sada ne pomaže republikancima.

Anketa koju su proveli dnevnik USA Today i Gallup donijela je dosta loše rezultate: 39 posto ispitanika smatra Ryana 'sjajnim' ili 'sasvim dobrim' kandidatom, dok 42 posto misli da je riječ o 'slabom' ili 'lošem' kandidatu. Za usporedbu, i Dick Cheney je 2000. godine imao bolje rezultate nakon što imenovan za potpredsjedničkog kandidata, a samo je Dan Quayle, jedan od doista najridikuloznijih potpredsjedničkih kandidata, 1988. godine prošao gore: tada je 52 posto ispitanika smatralo da je 'slab' ili 'loš' kandidat. No George H. W. Bush je tada ipak pobijedio na izborima.

Dakle, javnost nije pretjerano pozitivno dočekala ovo mladu zvijezdu (42 godine) u usponu Republikanske stranke, ali sasvim je jasno što je njegovim izborom želio Romney - dodatno ojačati svoj utjecaj u konzervativnim krugovima i maksimalno preseliti predsjedničku kampanju na područje proračuna i fiskalne politike te ekonomije. Jasno mu je, naime, da na prostoru vanjske politike, nakon niza gafova na svom nedavnom putu, niti na prostoru sigurnosti - Obama je ubio Osamu bin Ladena - zapravo nema što tražiti. Za takvu mu je pak strategiju trebao upravo čovjek poput Paula Ryana.

Potomak oca Irca i majke Njemice, četvrta generacija rođena u Wisconsinu, u srcu SAD-a, među 'običnim' Amerikancima gdje je ostao živjeti sve dosad (što bi moglo pomoći budući da se Romneya doživljava kao pripadnika više klase koji živi u vilama na Istočnoj i Zapadnoj obali), katolik od rođenja (što bi moglo pomoći zbog Romneyeve mormonske vjere), završio je studij ekonomije i političkih znanosti u Ohiju na kojem se vrlo brzo priklonio konzervativnim idejama. No i sam često govori da je njegov život posebno odredila obiteljska tragedija: sa 16 godina je u krevetu pronašao oca koji je umro od srčanog udara. Budući da su i ostali preci po očevoj liniji umirali od bolesti srca, Ryan je postao zagovornik zdravog života, pravi manijak vježbanja i odabira hrane, pa je čak i u Kongresu organizirao zastupnike da vježbaju (a to stvarno nije lako).

Već je tijekom studija počeo raditi kao pripravnik u uredu senatora iz Wisconsina, bio je volonter i u kampanji Johna Boehnera (sadašnjeg predsjednika Kongresa), bio je pisac govora u konzervativnoj kongresnoj skupini 'Osnažimo Ameriku' koju je vodila ugledna i vrlo utjecajna republikanska političarka Jeane Kirkpatrick, da bi konačno i sam 1998. izašao na izbore i ušao u Zastupnički dom Kongresa u kojem je ostao do danas. Upravo taj detalj, da Ryan zapravo nikad u životu nije radio ništa osim što se vrtio po uredima na Capitol Hillu, sigurno će mu tijekom kampanje više puta pod nos staviti demokrati.

Mladi Ryan je 14 godina postupno gradio karijeru u Kongresu te se uspeo do utjecajnog položaja predsjednika Odbora za proračun. Svoje je pak stavove o proračunu i fiskalnoj politici iznio u dva dokumenta: u travnju prošle godine predstavio je 'Put do prosperiteta' kao alternativu Obaminu proračunu, a u ožujku ove godine 'Put do prosperiteta: Nacrt za američku obnovu', opet kao alternativu Obami. Oba su dokumenta dočekana izuzetno pozitivno među konzervativnijom strujom republikanaca, a posebno u krugu pokreta 'Tea Party', koji su oduševljeno pozdravili njegovo imenovanje.

Kad je riječ o radu na proračunskim pitanjima, Ryan je dobio komplimente i demokrata i Obame jer je pokazao da je spreman baviti se specifičnim pitanjima proračuna i o njima raspravljati argumentirano i s temeljitim poznavanjem problematike. No glavni problem koji bi se mogao vratiti kao bumerang Romneyevoj kampanji Ryanovo je zalaganje za što manji proračun i smanjivanje vlade. Među izdacima koje bi Ryan ukinuo nalazi se i program Medicare koji osigurava liječenje starijima. Mnogi od njih, ako bi se Medicare financijski ograničio, više ne bi imali sredstava za liječenje. Upravo se stoga s nestrpljenjem očekuje kako će Ryana dočekati na Floridi gdje živi velik broj starijih ljudi kojima upravo Medicare omogućava zdravstvenu zaštitu. Osim toga, najavio je i reformu programa Medicaid koji osigurava liječenje osobama slabijeg imovinskog stanja, a najavio je i moguću privatizaciju socijalnog osiguranja, a sve to ne nailazi za odobravanje kod velikog broja stanovnika - i glasača - u SAD-u.

Kad je pak o smanjenju proračuna riječ, demokrati na još jednoj točci čekaju u busiji Ryana. Naime, on traži smanjenje proračuna na svim stavkama osim na jednoj - obrani. Kao pravi izdanak konzervativnog republikanskog krila Ryan smatra da bi za Pentagon trebalo ostaviti najmanje toliko novca koliko dobiva sada, a da bi se tu možda moglo još malo i odriješiti kesu.

Konačno, Ryan nema apsolutno nikakvog iskustva kad je riječ o vanjskoj i sigurnosnoj politici te upravljanju, a i nedovoljno je poznat američkoj javnosti. Sve su to mane sretno oženjenog oca troje djece koji najradije sluša Beethovena, Rage Against the Machine i Led Zeppelin, a kojeg je u navedenoj anketi kao razlog da glasaju za Romneya navelo samo 17 posto birača. Zašto ga je Romney onda izabrao? Odgovor je dao sam: 'Kad bi bila prihvaćena Ryanova porezna politika, ja ne bih plaćao gotovo ništa poreza.'