Čak i kada dođe do velikih smjena s vodećih mjesta, poput posljednjih u policiji, rijetki se trebaju bojati ceste, jer je uobičajen postupak rotacija unutar sustava.

'Prema zakonu, u slučaju smjene te osobe moraju biti raspoređene na radno mjesto sukladno njihovoj stručnoj spremi, zvanju i iskustvu', kaže Siniša Kuhar, tajnik Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika, za Slobodnu Dalmaciju. Svaka uprava ili ministarstvo praktički su slobodni zaposliti onoga tko zadovoljava uvjete gdje god hoće.

Potrebno je samo od Središnjega državnog ureda zatražiti izmjene Pravilnika o unutarnjem redu, a ako oni to odobre, a obično odobre, tko će više ući u trag zapošljavanjima. Još jedan dokaz dubioza u sustavu jest to što država uopće ne raspolaže točnim brojem zaposlenika u državnoj upravi, ili ga barem ne želi javno objaviti. Siniša Kuhar kaže da se već godinama, pa tako i danas, ustalila brojka od 65 tisuća zaposlenika, što je paradoks, budući da je u međuvremenu, primjerice samo iz MORH-a, otišlo oko sedam tisuća ljudi.

Primjera izmišljenih radnih mjesta u državnom aparatu ima mnogo, a taj problem najzornije odražava mjesto državnih tajnika. Prema Zakonu o sustavu državne uprave, državne tajnike imenuje Vlada na prijedlog premijera, a njihov broj doslovno može biti neograničen. Zakon, naime, kaže da ministarstvo može imati 'jednoga ili više državnih tajnika'.

Najsvježiji je primjer bivšeg ravnatelja policije Vladimira Fabera koji je nakon smjene postao tada četvrtim državnim tajnikom u MUP-u. Budući da nitko ni danas ne zna točno za što je on državni tajnik, kolale su priče da je to radno mjesto zapravo izmišljeno za njega.