Perfidni su načini kojima se prehrambena industrija koristi da bi nas uvjerili ili bar nagovorili da probamo bar jedan od njihovih proizvoda i na tome im se klanjam uz svo poštovanje. Treba znati pozicionirati proizvod i uvjeriti kupce da to što prodajete možda i sadrži neki sastojak na sivoj (ili pomoz’ bože, crnoj) listi koji se eto upravo u njihovom proizvodu nalazi u takoj maloj količini i ako pratite tablicu nutritivnih vrijednosti na pozadini nemate se što brinuti. Dakako, samo ako se striktno držite unutar preporučenih dnevnih vrijednosti. Sve ostalo je na vašoj savjesti.

'Prirodni' dodaci poput onih umjetnih se poigravaju okusom i stvaraju želju, mogli bi čak reći određenu ovisnost prema kolačićima, čipsu ili tortiljama i dakle u skoro svim grickalicama koje toliko volimo. U stvari, čak su i velike tvornice počele proizvoditi dio proizvoda na kojima izričito napominju da proizvod uz manjak konzervansa ne sadrži ni te zločeste pojačivače okusa. Samo… pitam se zašto je rok trajanja isti ili tek mrvicu kraći od onih koji pršte od kemikalija. Zašto je onda uopće potrebno stavljati umjetno ako prirodno, tijekom termičke i sterilne obrade može u zatvorenoj vrećici trajati i biti ukusno? Jer je jeftinije proizvesti takav proizvod. Upravo zato se za neke sokove i grickalice tek djelomice koristi sirovina koju doista želimo. Primjerice, vrlo često se u sok od naranče stavlja buča, odnosno naribani komadići koji glume meso svježe iscijeđene voćke. Potom se dodaje koncentrat sirupa te miješa s vodom i raznim šećerima koji će pojačati okus. To je jedan od najbenignijih primjera.

Uvijek prednost prirodnom

Jeste li znali da 'zrak' u vrećicama čipsa niti nije kisik, već dušik. Jednostavno rečeno, koristi se da bi zadržao čips svježim i tvrdim jer bi ga kisik u tren oka pokvario. Dušik također širi vrećicu smanjujući lomljenje krumpira.

Nove generacije pojačivača okusa nemaju okusa. Te supstance aktiviraju, tj. blokiraju osjetila u ustima glumeći i jačajući prirodni sastojak. U stvari, postoje brojni derivati šećera i soli, kemijski procesuirane, 'poboljšane' verzije kojima se treba pristupati kao lijekovima – ne postoji lijek bez nuspojave. Jedete li grickalice, činite to rijetko i birajte zdravije opcije. Čitajte pozadinu proizvoda i koristite samo one koji su napravljeni od obične soli, šećera i masti.

Fruktoza, tj. sirup fruktoze je najčešće napravljen od kukuruza - na pakiranjima može biti napisan i kao glukoza-fruktoza sirup. Jeftiniji je od šećera šećerne trske (sukroze). Ima ga u sokovima, slatkoj, ali i slanoj hrani. Biokemijski gledano ne razlikuje se od običnog šećera, ali ne smanjuje osjećaj gladi čineći nas i dalje gladnima jer ne stimulira lučenje leptina – regulatora gladi koj također djeluje na skladištenje masti. Dok glukoza može potisnuti glad, fruktoza to ne može. Povisuje razinu inzulina ometajući komunikaciju između leptina i hipotalamusa, a vi ostajete i dalje gladni. Također podiže trigliceride (masti) u krvi. Nemojte konzumirati više od 25 grama fruktoze dnevno!

Ubojica živaca

Mononatrijev glutamat jedan je od najraširenijih i najstarijih pojačivača okusa - broj E 621 ili MSG. Krekeri, juhe iz vrećice, kocke za juhu, dehidrirani začini, mesni proizvodi, umaci, zaleđena gotova jela i mnogi drugi prehrambeni proizvodi sadrže ovaj otrov koji doista ističe okus i miris jela. U nekim trgovinama ga možete kupiti kao začin za jela azijskih kuhinja. Izgleda kao sol ili kristali šećera. Kontroverzan je zato jer je eksikotoksin – previše stimulira živčane stanice i može ih ubiti; uzrokuje oštećenja mozga raznih stupnjeva; može aktivirati ili pogoršati ozbilje bolesti poput alkoholizma, Parkinsonove bolesti, Alzheimera i mnoge druge.

Prehrambeni aditivi poput natrijevih nitrata, aspartama – E 951, BHA (butil-hidroksianizol - E 320), BHT (butil-hidroksitoulen – E 321), bojila na bazi katrana (E 102, E 104, E 110, E 122, E 124, E129, E 132, E 133) te kalij bromat - E 924, svi su povezani s povećanim rizikom oboljenja od karcinoma. Jedna će strana, proizvođači, tvrditi da su rezultati i rizik od oboljenja ništa veći od placebo grupa; dok će alternativci tvrditi da je i atom neke od tih kemikalija dovoljan za razvoj potencijalno smrtonosnih bolesti. Ja bih rekao da moramo dobro izvagati sve informacije te potom stvoriti mišljenje, odnosno naučiti kako se ponašati s kojim namirnicama. Činjenica jest da rizici postoje, ali isto tako moramo biti umjereni. Jasno je kao dan da umjetna bojila te soli i šećeri mogu kod djece uzrokovati hiperaktivnost i manjak pozornosti te ih upravo zbog takvih bolesti moramo držati podalje umjetnog.

Na kraju dana, zaključak je da bismo trebali jesti svježe pripremljenu i domaću hranu, čak i kada pričamo o grickalicama. Sjetite se Jamiea Olivera i njegove krusade – oni koji su počeli pratiti njegov pristup svježe pripremljenoj svakodnevnoj prehrani su itekako profitirali. Ne zaboravite, ono smo što jedemo, a DNK pamti loše životne navike... Zasigurno ne želite vašoj nerođenoj djeci podariti dar vaše nepažnje i loših navika.