NAKON PADA VLADE

Pitali smo stručnjake kakva je politička budućnost Tihomira Oreškovića

17.06.2016 u 09:38

  • +10

Rasprava o opozivu premijera Tihomira Oreškovića

Izvor: Pixsell / Autor: Patrik Macek

Bionic
Reading

Ima li tehnički premijer Tihomir Orešković, nakon što su ga u četvrtak detronizirali u Saboru, političku budućnost u Hrvatskoj? Iako se Oreškovićev jučerašnji oproštaj sa saborske govornice, zaključen pozivom bogu da čuva Hrvatsku, mnogima učinio kao njegov prvi predizborni govor, politički analitičari Goran Čular i Pero Maldini nisu baš skloni takvoj viziji budućnosti top menadžera Oreškovića, iako - nikad ne reci nikad, s obzirom na snažnu moć zavođenja kojom politika obavija svoje dionike

Goran Čular s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu naglašava da Oreškovićeva politička budućnost, naravno, ovisi o njemu samome, ali s obzirom na snažan životopis tog biznismena koji je zalutao među političare, profesor sumnja da je on sklon uključiti se u politiku na 'pravi politički način'.

'To znači da morate biti u kampanji, ići okolo od sela do sela, držati mitinge, operativno raditi na terenu, družiti se s narodom. Sumnjam da je gospodin Orešković zamišljao svoju ulogu u politici na taj način. On je u jednom trenutku prihvatio tu svoju poziciju, a smatram da je to učinio isključivo zato što se ponuda tog tipa događa jednom ili nikad u životu - statistički je veća vjerojatnost da dobijete na lotu nego da vam netko ponudi da budete premijer', konstatira Čular.

No s obzirom na to da je bivši premijer zadobio simpatije dijela građana te je već populistički demonstrirao da mu je OK i u štali, kakve bi bile njegove šanse na izborima? Most ga podupire - ne bi li u njegovom okrilju mogao ostvariti političke ambicije?

'Moguće, ako želi promijeniti karijeru, ali onda će biti političar. Moguće je i da Orešković ima podršku među određenim dijelom građana, većinom među onima koji vjerojatno podržavaju treće, antistranačke, antipolitičke i antisistemske snage', dopušta Čular.

Je li Orešković već omađijan politikom?

Ima li, po njegovoj procjeni, Orešković dovoljno kapaciteta da u nekim drugim, povoljnijim okolnostima ostvari uspješnu političku, pa i premijersku karijeru?

'Ovisi o kojem kapacitetu govorimo. Često potpuno pogrešno mislimo da premijer ili ministar mora imati nekakve druge kapacitete. To su ljudi koji moraju imati isključivo politički kapacitet, a stručni i ostali kapaciteti nisu toliko važni nigdje u demokraciji. Dakle, to su ljudi koji moraju napraviti samo dvije stvari: izabrati dobre suradnike koji se razumiju u javne politike i osiguravati tim suradnicima političku podršku u parlamentu, stranci, javnosti', kazuje Čular.

Ima li, dakle, Orešković taj politički kapacitet ili, ako ga nema, može li ga izgraditi? Po Čularu, tek ako Orešković odluči graditi političku karijeru, vidjet će se koliko je sposoban osigurati politički kapacitet.

'Moguće je da ima mogućnosti izgraditi taj politički kapacitet, ovisno o tome zamišlja li uopće sebe kao takvu osobu, u što nisam baš uvjeren. No nikad se ne zna, politika ima strašnu moć zavođenja, koja se često podcjenjuje. Najveći neprijatelji politike podcijene moć zavođenja politike, pa često budu omađijani preko noći', zaključuje Čular, a dopušta mogućnost da je i Orešković već omađijan.

Zgodan detalj u Oreškovićevom CV-ju

Pero Maldini sa Sveučilišta u Dubrovniku smatra da je Orešković dovoljno pametan da je prilikom ulaska u hrvatsku političku arenu vrlo vjerojatno znao, usprkos svom optimizmu, da je moguć i ovakav ishod.

'Za jednog top menadžera ništa se strašno nije dogodilo ovom demisijom. Dobro će u njegovom CV-ju i na nekom natječaju za top menadžersku funkciju, koju će možda obavljati u budućnosti, izgledati detalj da je bio i premijer Vlade RH. To je sasvim zgodno i mislim da mu neće biti nikakav gubitak.

Štoviše, evidentno je to da su apsurdni povici na Oreškovića kao glavnog krivca za sve. Ta teza neodrživa je već stoga što su oni koji su ga doveli na vlast barem jednako suodgovorni, a činjenice govore da je upravo suprotno – da su razlozi njegovog opoziva u tome što je bio samostalniji nego što su ovi očekivali i nije odigrao u korist nekih partikularnih interesa koji su sad i više nego evidentni', rekao je Maldini.

Što se tiče eventualne političke budućnosti Oreškovića, profesor naglašava da je u pitanju tehnokrat, čovjek bez političkih korijena.

'U tom smislu bilo bi suludo da se on želi politički angažirati. Ne znam što bi mu to trebalo. U krajnjoj liniji, ne znam što bi netko tko ima sjajnu poslovnu karijeru, pa i odgovarajuće sposobnosti poput njega, tražio u politici kad mu tako ide u biznisu', kazao je Maldini, ne izjašnjavajući se po pitanju što ako Oreškovića vode domoljubni motivi. 

Više simpatija stekao je zbog napada na njega, nego zbog efekta svog rada 

No kad bi se htio vinuti u politiku, Orešković bi to najlakše učinio s platforme Mosta. Razmatrajući tu mogućnost, Maldini ističe da je bivši premijer stekao određene simpatije jer je, podsjeća, pokazao razinu nezavisnosti i pokušao raditi za opće dobro, umjesto da igra u rovovima partikularnih skupina koje su željele iskoristiti državne institucije za vlastite interese.

'Dakle, gledano s te strane, on je stekao simpatije više zbog napada na njega, nego što ih je stekao nekakvim svojim radom i efektom koji je ostavio u tom smislu - prekratko je vrijeme bilo da ostavi neki efekt. S druge strane, on je potpuno nepoznat, konačno on nije hrvatski građanin na način da je bio dionik ovog društva i da živi u njemu. Naprosto, on je na neki način uvezen iz potpuno drugog svijeta. Kao tehnokrat, solidno je pokušao odraditi svoj posao, ali u danim uvjetima to naprosto nije bilo moguće', ističe Maldini.

Je li, međutim, šteta to da Orešković nestane iz hrvatske politike? 'Gledajte, kako došao - tako prošao. To se moglo očekivati, to smo i predvidjeli, jedino što sam, kad smo razgovarali o tome prije šest mjeseci, očekivao da će potrajati neznatno dulje. Svi ovakvi nepolitički kandidati u europskom prostoru i u demokratskim društvima, u zemljama s kriznim situacijama koje su izrodile nestranačke premijere, bili su manje-više kratkoga vijeka i relativno neučinkoviti zbog sličnih razloga kao što je to i u slučaju Tihomira Oreškovića', zaključio je Maldini.