Kada je jedna od najintrigantnijih vijesti iz Davosa ta da će gostovati Enrique Iglesias, onda vam je sve jasno. Usput, za taj se trač ispostavilo da je točan, samo što nije riječ o ucviljenom španjolskom pop staru, već o tajniku latinoameričkog međuvladinog tijela predbilježenog za raspravu o ekonomskim prioritetima matičnog kontinenta. Drugi eksplozivni naslov sa švicarskog foruma bio je doslovno pirotehnički. U hotelu udaljenom nešto više od kilometra od mjesta gdje su stacionirani najveći politički i poslovni lideri dogodila se omanja eksplozija. Slučaj se istražuje, no mala je vjerojatnost da se radi o antiglobalističkom prosvjednom ispadu. Transparenti i zviždaljke lijevih poletaraca očekuju se za vikend.

Opći dojam Davosa za sada je bljutav. Svi sve znaju i rasprave se svode na rezignirano mantranje kako nas čeka usporeni izlazak iz financijske krize, kako je tržište državnih obveznica u kaosu, kako SAD-u predstoje novi deficiti, kako nitko previše ne mari za ekološku industriju i kako će inflacija destabilizirati još pokoji komadić globusa, baš kao što se to dogodilo u Tunisu, Alžiru i Egiptu

Diskusija kojom je otvoren forum ticala se zelene industrije, no rezime je ipak vukao na jednu drugu boju - crnu. Drugim riječima, cijena nafte će nepovratno prijeći psihološku granicu od 100 dolara, vodeće svjetske sile neće uložiti značajnija sredstva u zelenu industriju u dogledno vrijeme, Kina će u sljedećih nekoliko godina izgarati nevjerojatne količine ugljena za svoje proizvodne potrebe, jer joj treba dodatnih 300 gigavata električne energije za nove radne pobjede.

Zapravo, oko čega se uopće glođu u Renaultu povodom krađe patenata za električna vozila koji su navodno završili u Kini? Brojke pokazuju da će automobili na bateriju u 2020. zauzimati tek bijednih osam posto svjetskog voznog parka, a i pitanje je koliko će majčica Zemlja imati koristi od toga. Bit će zericu manje ugljičnog dioksida iz auspuha, ali bi proizvodnja električne energije za zelena prometala mogla s druge strane stvoriti dodatna zagađenja.

Problem s energetskom budućnošću Zemljana možda je najosjetljiviji po pitanju hrane. Kako vlade sve više promoviraju biogoriva, tako agrikultura postaje sve skuplja, jer se pozamašan broj usjeva koristi za proizvodnju energije. Ako dodamo tome nestašicu vode zbog brzorastućih potrošača – srednja klasa Azije i Latinske Amerike – u skoroj budućnosti se očekuju drastična poskupljenja hrane i nove krize a la već spomenuti Tunis. Sheme su bizarne. Kinezi se, recimo, opskrbljuju vodom iz Afrike nakon što je iskorištena za navodnjavanje lokalnih polja.

Tema deficita SAD-a također se našla u fokusu društvanca u Davosu. Procjene su da bi dug Washingtona u sljedećoj godini mogao skočiti sa 60 na 90 posto BDP-a, a Nouriel Roubini, doajen svjetske ekonomije koji je predvidio financijsku krizu, najavljuje Amerikancima brodolom ako država ne riješi probleme s budžetom. Prinosi na američke državne obveznice u tom će slučaju probiti plafon, s tom razlikom da Obama nema svoju Angelu Merkel koja bi zgrabila u kasu monetarne unije, kao što se to dogodilo s Grčkom ili Irskom.

Premda program Svjetskog ekonomskog foruma dolazi pod egidom 'Zajedničke norme za novu stvarnost', svima je brutalno očito da nema i neće biti govora o zajedničkim normama. Kini, Indiji, Brazilu i Rusiji ne pada na pamet slijediti kapitalističku logiku po receptu Amerikanaca i zapadnih Europljana. Državni intervencionizam, strogi nadzor i kontrola tržišta, tzv. 'kapitalizam s azijskim vrijednostima', omogućio je četirima novim igračima strelovit razvoj. Jest da je riječ o autoritarnim, nedemokratskim režimima u kojima pojam ljudskih prava i sloboda ne igra nikakvu bitnu ulogu (izuzev Brazila i djelomice Indije), ali ekonomski pokazatelji idu u njihovu korist. Od zajedničkih normi neće biti ništa što u perspektivi proizvodi kako strah tako i nadu.

Naime, s jedne strane svjedočimo multipolarnom svijetu gdje jedna supersila ne može više nametati svoju viziju uređenja ljudskog društva i njegovih poslova. S druge strane otvara se solidna mogućnost dubokih civilizacijskih i vrijednosnih sukoba između nuklearnih snagatora. Situacija je zanimljiva. Naime, Zapad stagnira, a istovremeno želi preobratiti svoje istočne i južne susjede prema konceptu neoliberalne ekonomije. Istok i jug pak ubrzano rastu, ali ih uopće ne zanima izvoz vlastite tržišne ideologije na ostatak planeta.

Za kraj, izostanak ženskog roda foruma u Davosu možda je i najveći simptom stagnantne i bezizlazne situacije. Ima ih manje od 20 posto. A i to vjerojatno zato što je svakoj delegaciji naloženo da mora doći s jednim čovjekom manje (četiri umjesto pet), osim ako je peti član žena. Čisto kemijski gledano, u takovoj koncentraciji testosterona teško da će netko izletjeti s prosvijećenom vizijom za budućnost.

Seksualna neuravnoteženost Svjetskog ekonomskog foruma možda se jedino može izmjeriti financijskom. Prema pisanju New York Timesa, trošak sudjelovanja po pojedincu iznosi vrtoglavih 71.000 dolara; 52.000 godišnje članstvo plus 19.000 cijena ulaznice. Čekaj, kako se to ono zove... E, da. Recesija.