Pentagon želi razumjeti što stoji iza onoga što ljude čini nasilnima. Pitanje je samo: što planiraju učiniti s tim? Zamislite da umjesto zapošljavanja stručnjaka za odnose s javnošću, američki dužnosnici imaju uređaj koji bi ih mogao savjetovati što reći, stvarajući priču koja se temelji na znanstvenom razumijevanju djelovanja mozga, ublažavajući narav i smirujući raspoloženje stanovništva. Zvuči kao nešto iz SF filma, ali se zapravo radi o interesu Pentagona za neurobiologiju političkog nasilja; relativno novo područje znanosti koje kombinira neuroznanost s više tradicionalnih društvenih znanosti koje se bave razumijevanjem ljudskog ponašanja, piše BBC
Jedan od programa koje je prošle godine pokrenula Pentagonova Agencija za razvoj naprednih projekata u obrani (DARPA) istražuje načine za generiranje verzije događaja koji se mogu koristiti u pokušajima da se uvjeri ljude da ne podržavaju neprijatelja. Program poznat kao 'narativne mreže' pokušava razumjeti kako naracija utječe na ljudske misli i ponašanje, a zatim primijeniti te spoznaje u kontekstu sigurnosti, s ciljem rješavanja sigurnosnih izazova kao što su radikalizam, nasilna socijalna mobilizacija, pobune i terorizam, sprečavanje i rješavanje sukoba.
Ideja je jednostavna: znanstvenici odavno znaju da priče imaju veliki utjecaj na ljudski um, da pomažu oblikovati koncept individualnih i grupnih identiteta, čak ih i motivirati za nasilno ponašanje. Neki tvrde da na ovaj način Pentagon želi 'isprati mozak ljudima', no oni koji su uključeni u ova istraživanja demantiraju te insinuacije, piše BBC.
'Nitko od nas koji radimo na ovom istraživanju ni bilo tko drugi, ne radi na povećanju sposobnosti vojnika da ubijaju ljude ili im ispiru mozak', tvrdi Paul Zak, profesor na Claremont Graduate Sveučilištu u Claremontu, u Kaliforniji, koji se specijalizirao za neuroekonomiju, a čiji rad je financiran od strane DARPA programa.
Istraživači uključeni u DARPA program tvrde da istražuju načine da se zaustave međuljudski sukobi, a ne da ih se kontrolira.
'Ne radi se o ispiranju mozga. Mi ne čitamo ljudske umove ili implantiramo misli. Razumijevanjem biologije onoga što uzrokuje da ljudi odlaze u rat, možemo shvatiti i kako spriječiti rat', tvrdi neuroekonomist Greg Berns
Ipak, stvaranje dobrih priča koje bi mogle pomoći smanjenju sukoba još uvijek je otvoreno pitanje. Neuroznanstvenici na Massachusetts Institute of Technology (MIT) u Cambridgeu, Massachusetts, proučavali su utjecaj priča i dijaloga na one koji su bili uključeni u arapsko-izraelske sukobe, a posebno kako priče utječu na simpatije prema drugima.
U zasebnoj studiji od Izraelaca i Palestinaca se tražilo da pišu o poteškoćama s kojima su se suočavali zbog sukoba. Ispovijesti bi potom pročitali članovi druge skupine, a osjećaji poput empatije, povjerenja i topline mjereni su putem ankete. Istraživači su otkrili da su se stavovi Palestinaca prema Izraelcima poboljšali kada su smjeli ispričati svoje priče, a ne slušati, dok su se stavovi Izraelaca spram Palestinaca poboljšali nakon što su slušali Palestince kako opisuju svoja iskustva.
David Matsumoto, profesor psihologije i ravnatelj Laboratorija za istraživanje kulture i emocija Sveučilišta u San Franciscu, koje se financira od strane druge Pentagonove inicijative pod nazivom Minerva, provodi znanstveno istraživanje o ulozi emocija u poticanju političkog nasilja. Matsumoto i njegovi kolege proučavaju jezik i izraze lica koje koriste političke vođe da vide bi li tako ubuduće mogli predvidjeti političko nasilje.
'Mislim da jedna od najvažnijih izravnih logičkih primjena ove vrste nalaza i istraživanja ide u tom pravcu da se razviju senzori koji mogu nadgledati, bilo da prate riječi koje su izgovorene i / ili neverbalna ponašanja koja su izraz emocija', kaže Matsumoto.
