Ovih dana se na društvenim mrežama i u medijima munjevitom brzinom proširio apel i otvoreno pismo splitskog fotogtafa Borisa Kragića naslovljeno na gradonačelnika Splita Ivu Baldasara. U pismu on traži da prvi čovjek Splita nešto napravi po pitanju zanemarenih i zagubljenih posmrtnih ostataka pjesnika Luke Botića
Podsjetimo, taj je intelektualac, politički buntovnik i pjesnik, rodom iz Splita, bio pokopan u Đakovu. Ovih dana, prigodno uz Dan mrtvih, u 'Dnevniku' HRT-a bio je objavljen podatak da su ostaci iz groba u kojem je bio Luka Botić premješteni na za sada nepoznatu lokaciju jer nije bila redovito plaćana grobarina.
Taj slučaj plaćanja grobarina i vođenja računa o velikanima hrvatske povijesti otvara cijeli niz pitanja i kontroverzi, a Boris Kragić je reagirao upitom na adresu splitskog gradonačelnika. Baldasar je odgovorio na apel i poziv te najavio da će pripadajuće gradske službe ispitati slučaj i poduzeti odgovarajuće korake.
No slučaj Luke Botića i njegovo sustavno zanemarivanje te zatiranje lika i djela iz splitske i hrvatske tradicije nije ništa novo. Ovaj bizarni slučaj je zapravo točka na 'i' i posljednji čavao u lijes nesretnog Splićanina koji je preminuo mlad, napunivši tek 33 godine. Rođen 1830. U Velom Varošu u Splitu, umro je 1863. u Đakovu. Bio je buntovni borac za Dalmaciju i Hrvatsku, a protiv bečkog apsolutizma i Habsburške monarhije.
Imajući to u vidu, razumljivo je da je svoj prvi javni spomenik u Splitu isto tako mlad i buntovan Ivan Meštrović podigao 1905. godine baš u čast tog dosljednog borca protiv Austrije. Originalno je bista Luke Botića bila smještena na trgu Prokurativa. Još je jednom bila premještena, a do 1979. je bila ispred zgrade HNK Split. Tada je premještena u zabačeni kutak na Marjanu u sjeni borova kraj Zoološkog vrta. Na toj lokaciji zapušteni spomenik čami i danas.
Na postamentu je zapisan Botićev stih iz 1861. godine koji je i znakoviti epitaf: 'Od mene će otpuh praška biti, al u grobu raztvoreni prašak za slobodu razigrat se hoće'. Sudbina njegovih ostataka zapravo odgovara tom tragičnom stihu.
Ništa bolje nije bilo ni s obilježavanjem njegovog imena. Primjerice, jedna osnovna škola u Splitu je od osnivanja i gradnje 1929. godine nosila njegovo ime. Graditelj zanimljive škole u art deco stilu je bio arhitekt Josip Kodl. Od 1974. škola je u ideološkoj čistki preimenovana po partizanskom heroju Nenadu Ravliću, a 1991. je Luka Botić opet zaboravljen i škola je nazvana po predjelu grada 'Dobri'.
Rezimirajući pobrojeno, ne vjerujemo da će ovaj apel i naknadna pamet uroditi plodom, iako je Split definitivno veliki dužnik Luki Botiću. Ni prvi, ali ni zadnji zaboravljeni buntovnik, prisjetimo se samo kako je prošao još jedan velikan iz Velog Varoša - Miljenko Smoje - koji je devedesetih bio popljuvan i zaboravljen. Tek nešto sretniji je bio Ivan Meštrović.
