U kutu obnovljene drvene hiže Zvonka Severa bio je izvor topline, a na drugom kraju stol od hrastovog stabla sa zagorskom zakuskom od prezvušta, čvaraka, slanine, sira i kruha, domaći okusi i mirisi kojima ovdje uvijek počinje svako kušanje izbora Severovih vina. Otvorio je prvo butelju graševine, pa cuvee frankovke, cabernet sauvignona i merlota, jednu bocu portugisca, pa zdenu berbu muškata. Ali ono zbog čega smo najviše uzbuđeni - vino je sorte sokol. U cijelom Zagorju ima ga najmanje, a kod njega svega sedamdeset butelji lanjske berbe.

U vinarskim krugovima u posljednje vrijeme govori se o uzletu zagorskih vina, među kojima je priča o obnovi starih sorti, po kojima bi vinogorja ove naše regije mogla postati slavna u cijelom svijetu. Primjerice, sorta sokol, osim što je karakterizira vrlo niska i neredovita rodnost, s nekoliko grozdova po trsu, pa je zato zahtjevna u uzgoju, cijeni se i kao materijal za vrhunska vina, a ne postoji nigdje osim u Zagorju. Štoviše, donedavno je spala na nekoliko biljaka, ali od izumiranja je spašavaju vinogradi, poput Severovog u kojemu je 400 trsova sokola, trećina njegove trenutačne količine.

'Ima nas vinara u Zagorju koji želimo ponuditi nešto novo, a stare su sorte najbolje za takav pothvat', govori Sever.

Podlogu za ovakve tvrdnje vinari nalaze u znanstvenim istraživanjima tima prof. dr. sc. Edija Maletića s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, koji od 2006. analizira sortiment u pedesetak najstarijih nasada gdje je utvrđeno postojanje većeg broja sorti koje smatramo autohtonima ili udomaćenima na ovom području.

Jednako kao i uzbuđenje obnovom sokola izaziva i otkriće belina, grupe starih sorti, od kojih je najvažnija 'stara hrvatska belina', koja je kroz stoljeća križanjem postala roditelj preko 80 vrsta, a koja je svoje širenje započela u doba Rimskog Carstva iz Panonije. Premda se smatralo da je sredinom 20. stoljeća nestala, otkrivena je zahvaljujući ovom znanstvenom projektu na brajdi u rodnoj kući Ljudevita Gaja u Krapini. Senzacija zbog ovog otkrića tim je veća što je među brojnim potomcima i slavni chardonnay pa se govori o Zagorju kao gen-centru sadašnjeg vinarstva i mogućnostima njegova razvoja u tom smjeru u budućnosti.

'Vrlo je važno što smo je pronašli, zajedno s cijelom skupinom belina, jer se u sadašnje vrijeme osobito cijeni izvornost i kvaliteta, po čemu ove sorte itekako imaju potencijala. Puno je teže raditi na reputaciji s vrhunskim chardonnayom, nego pronaći svoj pravac kakav su stare sorte koje smo otkrili i za koje su srećom sve više zainteresirani zagorski vinari', objašnjava profesor Maletić.

Niz vinara odazvao se ovom projektu o čemu svjedoči Boris Vuglec, poduzetnik koji je obnovio rodno selu u blizini Škarićeva, na Vuglec bregu, gdje je zasadio četiri hektara vinograda u okviru agroturističkog kompleksa s četiri hiže pretvorene u pansione, restoran i terene za rekreaciju, uključujući i tenisko igralište.

Vuglec kaže da se na višemilijunski projekt odvažio kada je uvidio da vinska i gastronomska ponuda postaje logična dopuna i nadgradnja povijesne tradicije regije i turizma u toplicama, kao što su Krapinske i Tuheljske toplice, u blizini kojih se nalazi ovaj breg.

Ljubitelji vina u Vuglecovom podrumu mogli bi se zadržati i po nekoliko sati, jer osim raznolike ponude vinskih sorti, ovaj vinar nudi dvije vrste pjenušca, roze i bijeli, uz koje servira sireve iz okolnog kraja i domaći kruh.

'Dugo smo bili zapostavljeni u vinskom smislu, ali sada nam dolaze gosti iz cijelog svijeta, uvrštavaju nas u vinske vodiče, primjerice Lonely Planet, ali to nije priča samo nekolicine vinara, nego nas je sve više', s entuzijazmom govori Vuglec.

Enologinja Jasminka Šaško ponosno je govorila o klasičnoj metodi vrenja u boci koja zahtijeva redovno i pažljivo taloženje, prevrtanja i konačno vađenje taloga. Grlić boce tada se hladi, odčepi, a unutrašnji pritisak istisne talog van. 'Pri tome se može izgubiti dosta pjenušca, pa mi i na to pazimo, a eventualni manjak se domješta iz sljedeće boce', objašnjava Šaško, voditeljica proizvodnje na Vuglec bregu.

Oni svojim gostima preporučuju odlazak kod drugih vinara, koji, dakle, nisu konkurencija, nego suradnici u zajedničkoj viziji razvoja jednog kraja. Vinski vrh, vinari Petrovečki, Sever, Petrač, Bodren... Šaško nabraja preporuke za one koji intenzivno unapređuju kvalitetu svojih vina. Vinogradi se u Zagorju protežu na oko dvije tisuće hektara, od čega je samo 350 hektara za sada namijenjeno tržištu, a najveći obuhvaća svega dvadeset hektara dok je većina malih, oko 1,5 hektar.

'Zato smo morali osnovati udruge, vinarijadu i Sajam vina u Bedekovčini, kako bismo pokazali raznovrsnost i brojnost vinara, a usporedno radili na unapređenju kvalitete', ističe Šaško, inače predsjednica udruge Vino Zagorje.

Tri su smjera tog razvoja, kaže Slavko Merkaš, predsjednik Strukovne grupa proizvodnje i prerade grožđa i vina pri HGK-u Krapinsko-zagorske županije, a to su uz podizanje kvalitete zaštita starih sorti i objedinjavanje ponude.

Ponovno otkriće sorti iz grupe belina i sokola, započeto znanstvenim istraživanjem, uz entuzijazam vinara, još je osigurano rasadnim centrom, matičnjakom, koji je posađen u suradnji s tvrtkom Trgocentar iz Zaboka, a namijenjen je sustavnom širenju sortimenta među vinarima koji su već zainteresirani ili će tek biti zainteresirani.

U Klanjcu je još obnovljena Pelnica, podrum povijesne zgrade u kojoj su vlastelini Erdodijevi skladištili hranu i žito. Masivni hrastovi stolovi i stolice, cigleni pjeskaren svod i vinoteka služi ugošćavanju vinskih grupa, do pedeset ljudi, koje u tom srednjovjekovnom ambijentu kreću u turneju. U obnovi su zajedničkim sredstvima sudjelovali vinari, udruženja obrtnika, Grad Klanjec i Krapinsko-zagorska županija.

Zajedno s ovakvim usustavljenjem raznolike vinarske proizvodnje i ponude u Zagorju nastaje i lokalna proizvodnja opreme, poput tvrtke Yale obitelji Broz, koji izrađuju bačve od inoksa i opremu za podrumarstvo. Nabavljaju samo čelik, a ostali dio kvalitetnog inoksa izrađuju ručnim radom, bačvi različitih veličina, neophodnih za suvremeno podrumarstvo.

Zagorski vinari koje smo posjetili s jednakim oduševljenjem govore o svojim uspjesima kao i o drugima, pa je tako Sever pohvalio Borisa Drenškog i Tomislava Bolfana, dobitnike više medalja Decantera, najpoznatijeg svjetskog časopisa o vinu, koji predstavlja najvažnije priznanje na svjetskoj razini.

Ovakve projekte podupire Savjetodavna služba koja poljoprivrednim proizvođačima pomaže stručnim savjetima i edukacijama. Vladimir Novotny, glasnogovornik službe, naglašava da je na zagorskom primjeru vidljiva važnost povezivanja lokalne poljoprivrede i turizma.

'Zagorje je povijesno i autentično kolijevka mnogih vina koja danas u svijetu važe kao 'velika vina'. U smislu turizma to je strašan kapital, jer je autentičnost danas najvažniji element u turizmu. Što se tiče poljoprivrede, ona je usko vezana uz turizam i brendiranje upravo autentičnih proizvoda kao što su zagorska vina sokol i krapinska belina koja pružaju mogućnost da i mali zagorski vinari svojom ekskluzivnošću dođu na vinsku kartu svijeta', ocijenio je Novotny.

U slučaju Zagorja doista je tako, jer se povezanost lokalne proizvodnje i tradicije s turističkom proizvodnjom vidi na svakom od nebrojenih zagorskih bregova i vijugavih puteva između njih, na kojima smo naišli na putokaze za seljačka domaćinstva, restorane, kleti, podrume, a u njima i s odmjerenim ukusom predstavljene znamenitosti.

Kuhar Zdravko u Majsecovom mlinu u Donjoj Stubici, na primjer, za večeru nudi sjajan meni od pačje zaseke, medaljona od krvavica, svinjske pisanice sa šljivama i kukuruznim bijelim žgancima. Veseli i njegova inovativnost, jer se samo u tom restoranu može probati domaći sladoled od lješnjaka s preljevom od bučina ulja i golica.

Gastronomija, odmjerena raskoš, ulaganja u kvalitetnu proizvodnju vina i povijest, koja je u Zagorju toliko koncentrirana da je neiscrpna za novo otkrivanje, predstavlja ovu našu regiju u turističkom svjetlu osobito primamljivom zahtjevnijim hedonistima. Na primjer, doručak kod spomenika hrvatskoj himni na cesti između Klanjca i Kumrovca, kod obitelji Ventek u restoranu Zelenjak doista se može uživati u pravoj zagorskoj hrani, s namazom od čvaraka, domaćom šunkom s hrenom, buncekom, domaćom kobasom, uz koji je domaćica Dora Ventek servirala sir i vrhnje, a kao desert zlevku. Baka Ivanka tog je jutra ispekla svježi kruh, dok je Dora govorila kako je prije devedeset godina sagrađen restoran na ovom mjestu u blizini spomenika, kada se obitelj preselila sa susjednog brega.

Uz terasu protječe Sutla, iza litice je Slovenija, a spomenik na obali, tako se priča, mogao bi postati mjesto druženja orkestara i kulturno-umjetničkih društava iz Europske unije s temom obilježavanja himni i međunarodne kulturne raznolikosti.

Po takvim zanimljivostima Zagorje danas ima, možda više od svih hrvatskih regija, neiscrpne mogućnosti za napredovanje u turizmu utemeljenom na vlastitoj poljoprivrednoj proizvodnji, ugostiteljstvu, raznolikosti narodnih jela i vrhunskih vina. Dokazano, njihov okus podsjeća na vremena kada je iz ovoga kraja krenula slavna turneja vinskih sorti, a njihovim ponovnim otkrivanjem Zagorje se još jednom otvara svijetu.