Podsjetimo, policija je tada zaprimila prijavu fizičkog napada i prijetnji Lovorki Uglešić u obiteljskoj kući u Lapadu, nakon čega je njezin otac Lovor Uglešić zbog počinjenog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji odveden na dubrovački prekršajni sud.

'U očevu kuću stigla sam nakon dogovora sa njegovom suprugom te nakon slučajnog susreta sa svojim 18-godišnjim polubratom', započinje svoju ispovijest 31-godišnja liječnica Lovorka Uglešić, izvanbračna kćer Lovora Uglešića, te nastavlja: 'Otac je moju majku ostavio još dok je bila trudna, kasnije se oženio i dobio dva sina, s kojima ja nisam imala kontakta. Kada bih krenula od početka, to bi bio esej ravan Ilijadi.

Prije dva mjeseca, sasvim slučajno, u sportskoj dvorani (gdje sam radila kao lječnica za vrijeme sportskog natjecanja) upoznala sam polubrata koji me zatražio telefonski broj rekavši mi da me traži otkada je saznao za mene (prije godinu dana) i da je presretan što me napokon susreo te da će već sutra doći do mene, što je i učinio.

Bio je u pratnji svoje djevojke, a ostale dane svaki dan dolazio sam u tajnosti (jer se bojao očeve reakcije). Razvili smo više nego lijep i zdrav odnos kroz viđanja i poruke. Sreći nije bilo kraja, onda sam mu rekla da nema smisla da se krijemo i da je to tužno, stoga bi trebao reći majci da me upoznao i da se želi družiti sa mnom.

S njegovom majkom sam nakon toga popila kavu, dugo smo razgovarale i tada je rekla da je ipak najbolje da dođem kod njih doma, da će ona pripremiti oca (Lola), da ona zna s njim i da će napraviti večeru. Događaji koji su se zbili u obiteljskoj kući moga oca već su poznati javnosti', kaže Lovorka te dodaje: 'Umjesto dobrodošlice, tamo su me dočekale batine.

Iako je supruga moga oca rekla da će reći mome ocu da dolazim na večeru, po njegovoj reakciji, pogledu i iznenađenom pitanju: 'Što ti tu radiš', odmah sam vidjela da ona njemu ni jednom riječi nije spomenula moj dolazak.

Moj otac je pogledao na mobitel, a ja sam mu u tom trenutku rekla da nakon trideset godina zaslužujem barem da me gleda u oči i tu je počeo pakao. Izudarao me, izvrijeđao, sretna sam što sam uopće izvukla živu glavu. Policiji su rekli da sam došla nepozvana, njegova supruga je čak izjavila da sam provalila u kuću.

Bila sam naivna i upala sam u unaprijed smišljenu klopku. Očito se moj otac i njegova supruga boje da će sa mnom morati dijeliti obiteljsko dobro, pa su mi na ovaj način pokazali svoju naklonost.

Kao izvanbračnu kćer priznao me samo zato što kao sudac nije smio imati repova', tvrdi Lovorka te dodaje: 'Moju majku je zlostavljao i tukao dok je bila trudna sa mnom, tjerao je da izvrši abortus (u šestom mjesecu trudnoće!) zajedno sa svojim ocem, tada poznatim dr. Ardojem Uglešićem koji je svojevremeno bio šef interne i jako moćan čovjek.

Ona je odbila njegov novac, trpjela ucjene i na kraju me rodila i nikada nije rekla ružnu riječ o mom ocu. Da sam znala koliko je nasilan i opasan, možda ne bih ni otišla na onu adresu, ali eto... Nije nikad kasno spoznati vlastitu naivnost.

U meni nema gorčine, vrijeme će pokazati svoje. Neću više duljiti, ima tu još puno toga... Alimentaciju nikada nije platio, novac nikad nisam tražila. Neka mu je Bog u pomoći. Novac je dobar sluga, loš gospodar', zaključuje svoju ispovijest Lovorka Uglešić.