Bura se digla zbog reklamnih plakata koje je Guardianov dopisnik prije nekoliko dana primijetio u Moskvi. U prvom planu su snowboarder arijevske fizionomije i plavokosa klizačica. Ilustracije podsjećaju na nacističke propagandne plakate iz 30-ih godina, a zapravo promoviraju Gorkij Gorod, novoizgrađeni elitni stambeni kompleks pored Sočija koji će služiti kao olimpijsko selo na ZOI 2014. godine.

'Bez sumnje, autori postera bili su inspirirani nacističkom umjetnošću', potvrdila je Guardianu kunsthistoričarka Jekaterina Degot, bivša kustosica čuvene Tretjakovske galerije u Moskvi. Citate trećerajhovske estetike prepoznaje u izgledu likova i pozama koje sugeriraju rasnu čistoću i superiornost. 'Otvoreno fašističkima po stilu' plakate su nazvali i članovi poznate performersko-provokatorske art grupe Vojna.

Na kraju krajeva, utjecaje je priznao i sam Dima Mišin, jedan od autora plakata koji potpisuje dizjnerska kuća Doping Pong iz Sankt Peterburga. U razgovoru za Guardian, Mišin je ispričao kako osobno nema simpatija za ekstremno desne političke opcije, no 'za njega olimpijska estetika počinje u Berlinu 1936, s radovima Leni Riefenstahl'.

'Za mene radi se o estetici ljepote', kazao je Mišin.

Skandal je došao do Mihaila Fedotova, savjetnika ruskog predsjednika Dmitrija Medvedeva. Fedotov se neugodno iznenadio što je kompanija s takvim opusom mogla biti angažirana.

No tada se olasio Dima Mišin, citirani koautor plakata, kako bi optužio britanskog novinara za – goebbelsovsku propagandu. 'Prije tjedan dana dao sam dvosatni intervju prepun provokativnih i tendencioznih pitanja na koja sam sa zadovoljstvom odgovorio, a iz kojih je sastavljen nerazumljiv kolaž u najboljem stilu nacističke propagande. Objavljeni materijal u duhu je antisovjetske agitacije koju je provodio Zapad pred Olimpijadu u Moskvi 1980. godine. Nije usmjeren protiv naše kompanije, protiv Gorkij Goroda ili protiv vlasti, nego protiv cijele zemlje', odgovorio je Mišin tvrdeći da Zapad prvi put u 21. stoljeću tako oštro reagira na umjetnost iz Rusije - pogotovo na reklamu. Inače, mnogi javni djelatnici u Rusiji imaju dojam da se njihova zemlja u zapadnoj sferi stereotipizira kao agresivna.

Mišin se pita što sablažnjava novinara iz zemlje u kojoj se Mick Jagger usred Londona 'poput Hitlera' fotografirao s Leni Riefenstahl, najistaknutijom umjetnicom i estetom Hitlerovog režima. Podsjeća i na poznatu kompaniju Boy London koja prodaje majice s nacističkim orlom (ili nečim vrlo sličnim). 'Otvoreno pitam engleske vlasti: je li moda koja koristi elemente nacističkog orla propaganda fašizma?', izjavio je Mišin za stranicu Dp.ru.

Ostaje, doduše, nejasno zašto Mišin direktno povezuje akciju jednog Guardianovog dopisnika sa službenom britanskom politikom. Odnosno, zašto misli da je riječ o organiziranoj uroti strane države protiv njegove zemlje, a ne o senzacionalizmu pojedinca koji vjerojatno odražava jedan drugi, također duboki problem: tendenciju da se Rusiju predstavlja kao prijetnju. Na kraju krajeva, na plakate nije reagirala britanska država, već stručnjaci u samoj Rusiji.

U spornom intervjuu Mišin je objašnjavao da 'kad u svom radu koristi nacističku svastiku, onda ju, naravno, koristi kao predstavnik pobjedničke nacije'. U jednom drugom razgovoru navodno je rekao da su kukasti križevi 'trofeji, poput lubanja na našim slavenskim ogradama'.

Sankt Peterburg se u sovjetskoj epohi zvao Lenjingrad, a tijekom Drugog svjetskog rata pretrpio je jednu od najjezivijih opsada u povijesti čovječanstva. U tih 872 dana poginulo je preko dva milijuna sovjetskih građana i vojnika.

Kad zavirite na web stranice kompanije Doping Pong, vidno je da u ponudi dominiraju pop art i strip art te razni, kadšto provokativni retro citati povijesnih epoha i tehnika. No postoje i radovi koji otvoreno eksploatiraju fašističke simbole i sugeriraju simpatiju prema istima. Inače, dojam je da nova umjetnost i dizajn u Sankt Peterburgu često eksperimentiraju s nacističkim, poganskim, gotičkim i drugim, u nekim slučajevima vrlo mračnim motivima. Istovremeno, to je grad s najviše skinheada u Rusiji, čija djelatnost nije eksperimentiranje, nego prakticiranje neonacizma. Odnosi umjetničke slobode i društvene odgovornosti umjetnika ovdje djeluju prilično zamućeno i - što je možda još važnije – cinično.