O BANDIĆEVOM WC-u

Okreni na zabavu

19.03.2009 u 15:18

Bionic
Reading

Priča o propasti građana i bahatosti skorojevića u Hrvatskoj se redovito ponavlja. Moglo bi se reći da je postalo programom nekih političara, primjerice Milana Bandića, zagrebačkoga gradonačelnika

Prije šesnaest godina, u jeku sankcija, Miloševićeva bankarica Dafina Milanović suočila se s propašću. Njezin poslovni strmoglavi pad logično je razgnjevio štediše koji su se, veli predaja, okupili pred valjevskom poslovnicom njezine banke i puni shvatljivoga gnjeva upućivali ne baš ugodne povike na Dafinin račun. U neka se doba na prozoru banke pojavila vlasnica osobno i obratila se okupljenoj masi antologijskom rečenicom: 'Šta je, stoko?!'

Priča iz rane srpske tranzicije, priča o propasti građana i bahatosti skorojevića, u Hrvatskoj se redovito ponavlja. Moglo bi se reći da je postalo programom nekih političara, primjerice Milana Bandića, zagrebačkoga gradonačelnika.

Kakva je zapravo razlika između Dafinine davne replike i Bandićeve najnovije ekshibicije? Stukao je milijun i pol proračunskih kuna na dva javna WC-a na nekakvom okretištu autobusa (oko 11 tisuća eura po četvornom metru), a posao preuređenja sanitarnoga čvora povjerio je Milanu Penavi, svojemu kumu. Suočen s ljubopitljivošću novinara, Bandić je bio neugodan, kao da je uređenje plaćao svojim novcem, a tvrdnje o rijetkom korištenju preskupoga zahoda objasnio je rečenicom da kumice ne znaju što znači 'push' ispisano na sofisticiranim klozetskim uređajima.

Nisu bili neophodni luksuzni WC-i da bismo spoznali Bandićeve domete. Zagrebački šerif odavno je odšetao s onu stranu mjere i pristojnosti, a u njegovoj se politici već dugo može naći dovoljno štofa za ozbiljnije istrage. No, živimo u zemlji gdje se političari privode samo kada odu s vlasti, a Bandić je, hvala Bogu na zdravlju, na vlasti dovoljno dugo da ga i policija i državno odvjetništvo zaobilaze u najširem luku.

Nije, dakle, neophodno tematizirati aferu o javnim zahodima da bismo spoznali kakve bizarnosti mogu procuriti iz zagrebačkoga gradonačelnika. I on zaista nije kriv, birači ga hoće, vole, ljudima se valjda sviđa ta dodikovska politika umotana u gard Dafine Milanović. Veći je problem u Bandićevoj matičnoj stranci, razvikanim socijaldemokratima nespremnim da bahatoj zagrebačkoj administraciji, predvođenoj kultnim Milanom, stanu na kraj.