Volio je Kim Jong-il i kinematografiju, i to opsesivno. Američke tajne službe baratale su podatkom da je imao privatnu kolekciju od preko 20.000 filmova te da je bio zaljubljen u glumicu Elizabeth Taylor, kojoj je posvetio knjigu koju je navodno napisao o sedmoj umjetnosti.

Sada će se ne baš maštoviti sjevernokorejski scenaristi i propagandisti (koji su lupetali gluposti stranim novinarima poput one da se vođa vozio 24 sata na dan u svom vozilu kako bi hrabrio sve vojnike, radnike i seljake, da je u tom vozilu imao samo jedno tvrdo sjedalo, da nije imao krevet i da se hranio samo šakom riže na dan) pozabaviti detaljima smrti, pretpostavlja se, prilično dramatične, jer je otišao uslijed teškog srčanog udara (isto kao i njegov otac, vrhovni vođa revolucije Kim Il-sung) dok se vozio vlakom (blindiranim) kojim je obilazio vojna postrojenja.

Kim Jong-il, koji je prema službenoj biografiji bio 69 godina star, nalazio se na čelu jedine i posljednje komunističke dinastije na svijetu nešto više od 17 godina, za kojih je pretvorio zemlju u nuklearnu opasnost od koje strepi cijeli razuman svijet. Od kolovoza 2008. nije bio dobro jer je preživio težak moždani udar, zbog čega su počeli pripremati sina, koji je preko noći postao general i službeno je predstavljen 10. listopada 2010.

Stanje je tada bilo delikatno: sinovi baš nisu pravi komunisti. Najmlađi sin Kim Jong-un (29), novi vođa, dobro govori engleski, studirao je pod lažnim imenom na jednom sveučilištu u Bernu i jako voli američku košarkašku ligu i američki rock. Stariji sin, Kim Jong-nam (38), ulovljen je kada je u Japanu, koristeći lažnu putovnicu Dominikanske Republike, pokušavao posjetiti park Disneyland u Tokiju, što ga je koštalo loših komentara u domovini. Srednjega sina, Kim Jong-chola (29), otac nije baš volio. Južnokorejski list Dong-a Ilbo je objavio solidne reportaže uz pomoć insajdera sjevernokorejskog režima koji tvrde da je Kim Jong-chol homoseksualac, iako još uvijek ima visoke dužnosti u Komunističkoj partiji.

No vratimo se ovome 'dinosauru', kako smo pisali prije točno godinu dana, predviđajući i priželjkujući odlazak Kim Jong-ila s političke scene. Ako je njegov otac, Kim Il-sung, utemeljitelj Sjeverne Koreje, bio 'veliki vođa' i 'vječni predsjednik', Kim Jong-Il je službeno glasio kao 'voljeni vođa' iako je vladao željeznom rukom uz pomoć nevjerojatno glupog, ali učinkovitog sustava pranja mozga, posmicao koga god je trebalo, punio koncentracijske logore (i te smo snimke pokazali na ovome portalu) u kojima se umiralo i umire od gladi baš kao što je glad od 1995. do 1998. pokosila milijun Sjevernokorejaca, što nije bio problem u izvršenju plana da se ulažu milijarde u nuklearni program.

Za vrijeme ove posljednje diktature, započete 1994. kada je umro Kim Il-sung, i zahvaljujući glorifikaciji njegova lika, Kim Jong-il je vladao vježbajući napetost sa Južnom Korejom koju je napao nekoliko puta ili ispaljujući rakete ili aktivirajući nuklearno naoružanje.

Ali, tko je bio Kim Jong-il? Tko je bila ta osoba koja je izazivala (naravno, zahvaljujući savezništvu s Kinom) Washington i Seul kao malo tko u povijesti? Povjesničari tvrde da je rođen 16. veljače 1941. na području bivšeg SSSR-a, kamo je obitelj bila izbjegla tijekom rata s Japanom. Službena biografija međutim tvrdi da je rođen u gerilskom kampu na padinama svete sjevernokorejske planine Paektu, gdje je Kim Il-sung započeo s otporom pokreta protiv Japanaca. Službena povijest kaže da je rođen 1942. kako bi bio točno 30 godina mlađi od oca.

Propagandisti pripovijedaju da je rođenje Kima bilo popraćeno pojavom dvostruke duge na nebu te da je odmalena bilo vidljivo da je riječ o djetetu 'neviđene pameti, oštrih sposobnosti opservacije, velike umne kritičnosti i nevjerojatne lukavosti'. Potpuno jasno, kako bi se budući vođa pokazao što učinkovitiji u raskrinkavanju svih neprijatelja.

Tijekom Korejskog rata (1950-1953) mladi Kim je izbjegao na sjeveroistok Kine, ali službena biografija prešućuje te godine. Prema nekim informacijama, dvije je godine proveo na tečaju za vojne pilote u bivšem DDR-u, nakon čega se vratio u Pyongyang na studij filozofije i ekonomije na sveučilištu, a kako će se drugačije zvati, Kim Il-sung.

'Neumorni revolucionar', kako ga se također službeno tituliralo, počeo je s radom u Partiji 1964. kada su mu bile 23 godina. Karijera mu je, dakako, blistava. Iako je bilo nekih protivljenja u Partiji, otac ga je imenovao nasljednikom 1980. i tada ulazi u Politbiro. Godine 1993. postaje vrhovni zapovjednik oružanih snaga, a 1994. i vođa zemlje.

Koliko je bio opsjednut filmom, govori podatak da je 1978. naredio otmicu jednog direktora filma i njegove supruge, glumice, iz Južne Koreje, koji su morali raditi za njega sve do 1986. kada su uspjeli pobjeći natrag na jug.

Detalji njegova privatnog života su vrlo šturi i, uglavnom, proslijeđeni na zapad od strane južnokorejske tajne službe ili bivših kuhara koji su uspjeli otići iz tog 'raja na zemlji' u kojoj se živi s prosječnom plaćom od jednog eura na mjesec.

Kaže se, tako, da je bio veliki egocentrik, nadmen, pun nepovjerenja, da je bio veliki poklonik dobrog konjaka, da je znao za večeru popiti i do dvije litre vina te da se jako teško nosio s niskim rastom, zbog čega je nosio visoke potplate, ali ih je bilo strogo zabranjeno snimati.

I sin mu je malog rasta te se naveliko već špekulira da uopće nije sposoban nositi se sa svim opterećenjima vlasti, zbog čega se usuđujemo, ohrabreni proročkim člankom od 16. prosinca 2010. kada smo najavili odlazak Kim Jong-ila za ovu 2011. godinu na izmaku, prognozirati kako će 2012. biti godina velikih previranja na Korejskom poluotoku, iako treba pošteno kazati da se u Seulu užasavaju od pomisli da režim Pyongyanga naglo krahira i ostavi im na teret 24 milijuna sjevernokorejskih zombija. Onih koji sada lupaju šakama u očaju i od velike žalosti jer im je mesija iščeznuo.