Oni koji vole meksičku kuhinju, sigurno su kušali guacamole, namaz kojemu su glavni sastojci avokado i limeta. Avokado i limeta također su izvozni aduti Meksika, a nakon Kine i Indije ta je zemlja s dva milijuna tona godišnje najveći proizvođač 'zelenog zlata', kako zovu limetu, koja se zna naći i u našim supermarketima po paprenoj cijeni.

Od uzgoja tog aromatičnog citrusa žive tisuće farmera, no domaći ga zovu krvava limeta. Ne bez razloga. Zemlja se pročula po nesmiljenim ratovima među narko kartelima, u kojima se ulicama kotrljaju mafijaške glave i glave njihovih žrtava, pa je i nedavni spektakularni bijeg iz zatvora najčuvanijeg narko bosa, Joaquina Archivalda Guzmana Loere, kroz kilometarski tunel bio senzacionalna vijest u svjetskim medijima. Ali ne ratuje se samo zbog droge. Borba između kartela Templari i Obitelji Michoacan u saveznoj državi Michoacan na jugozapadu zemlje, nije se vodila ni zbog kristalnog meta niti zbog kokaina, nego zbog spomenutih sastojaka guacamolea, poglavito limete.

Pobjednik je bio kartel Templara, inače glavni snabdjevač SAD-a metamfetaminom, a njegove poslovne metode dobro su poznate: nabijanje ilegalnog poreza po sistemu 'daj dio zarade ili te nema', kontroliranje transportnih ruta i određivanje vremena berbe, bildanje prodajne cijene i prisilno kupovanje zemlje od seljaka dajući im ponudu koju ne mogu odbiti tipa 'ako ne prihvatiš cijenu, novac ću dati tvojoj udovici'.

Seljaci su neko vrijeme trpjeli zulum, a onda im je prekipjelo. Vidjevši nemoć savezne i lokalne policije, uzeli su stvar u svoje ruke, naoružali se i formirali odrede 'vigilanata' (zaštitnik na španjolskom). Smaknuli su nekoliko glavnih mafijaša, nekoliko ih uhitili, a njihovom su zaslugom uhićena tri gradonačelnika i guverner Michoacana, te su ovi optuženi za dosluh s organiziranim kriminalom. Nakon toga cijena limete je pala na realnu razinu, tj. trostruko nižu od mafijaške.

Izgubivši limetu, Templari su se bacili na avokado, ubirući samo od njega 152 milijuna dolara godišnje, ne računajući zaradu od kukuruza. Oni se tako ponašaju kao dobri biznismeni, koji ne žele svoja poslovna jaja trpati u istu košaricu, nego su biznis razgranali malo na kristalni met, malo na otmice i silovanja, malo na kontrolu rudnika željeza, malo na krađu i preprodaju automobila, a malo na ucjene farmera, pa će od nekuda uvijek kapnuti koja stotina milijuna.

I u Europi narko mafija svoje krvave milijune sve više zarađuje na hrani, te je, primjerice, rumunjski USKOK nedavno prekinuo mrežu mesne mafije u kojoj je stotinu tvrtki i nekoliko desetaka pojedinaca organiziralo utaju poreza, oštetivši državu za 50 milijuna u samo jednoj godini dana.

Glavni igrači su ipak u Italiji, naročito u doba ekonomske krize, kada osiromašeni kupci traže jeftiniju robu, a jeftina roba znači hranu sumnjive kakvoće i podrijetla, sve manje opravdavajući etiketu 'Made in Italy'. Prema podacima nacionalne poljoprivredne udruge Coldiretti, kriminalne skupine kao što su notorne Cosa Nostra, Camorra i ‘Ndrangheta samo su 2014. od poljoprivrede i proizvodnje hrane zaradile više od 17 milijardi eura (10 posto više od prethodne godine) ili sedminu od ukupne zarade u prehrambenoj industriji!

O cijeni poljoprivrednih proizvoda u nekim regijama više ne odlučuje tržište, nego lokalni kum.

'Ja određujem hoće li seljak prodavati ljetinu po 10 centi ili po jedan euro', kaže napuljski kralj voća i povrća, Massimo Sfraga, u jednom telefonskom razgovoru kojega su nedavno prisluškivali sicilijanski istražitelji. 'Od 1000 lubenica u Marsali (grad u sicilijanskoj pokrajini Trapani, op.p.), 800 pripada meni', hvalio se mafijaš.

I nije usamljen. U zadnje je vrijeme zaplijenjena imovina 90 proizvođača hrane i 2.500 poljoprivrednih zemljišta, među njima i firme, objekti seoskog turizma i supermarketi Mattea Messine Denara, najkrvoločnijeg kuma sicilijanske Cose nostre, kojega FBI smatra jednim od najopasnijih trgovaca drogom. Istražitelji su nedavno otkrili da je zloglasna obitelj Graviano iz Palerma novac od iznude i trgovine drogom uložila u golemu farmu u Toskani, koja obuhvaća 713 hektara zemljišta za uzgoj žitarica i ječma, maslinike, šume, raskošnu vilu, lovišta, 200 svinja i 2000 ovaca.

Uobičajene metode poslovanja su pritisci, prijevare, ucjene, lažno etiketiranje proizvoda, proizvodnja falš robe u ilegalnim tvornicama za preradu mesa, uljarama i pekarama, bez plaćanja poreza. U proizvodnju, distribuciju i prodaju se ulazi na sve rafiniraniji način, kroz financiranje, uvlačenje u korporacije, osvajanje prestižnih brendova, namećući iste obrasce potrošnje i usmjeravajući znanstvena istraživanja.

Udruga Coldiretti tvrdi da je više od trećine poljoprivrednog zemljišta u rukama i pod kontrolom mafije, dok se trećina 'originalnih' talijanskih prehrambenih proizvoda dobiva iz uvezenih sastojaka. Na meti su naročito pršut i mesne prerađevine, mozzarella i maslinovo ulje. Ako vam netko nudi 'extravergine d'oliva' po 30 kuna, vrlo je vjerojatno da je riječ o jeftinom, razrijeđenom uvozu iz Tunisa, Grčke, Španjolske i Maroka, obojen umjetnom bojom. Čuvena 'izvorna' talijanska usoljena i prosušena govedina (bresaola) ne dolazi s talijanskih, nego s urugvajskih pašnjaka, mozzarella se proizvodi od mlijeka punog hormona rasta, čak i obični špageti nekada dolaze iz sumnjivih tvornica izvan zemlje pod firmom 'Made in Italy'.

Foršpan za dokumentarac 'Ruta masline: Maslinovo ulje, mafija i nova Sicilija'

U rukama mafije je 5000 restorana, iako udruga Coldiretti tvrdi da je riječ o vrlo konzervativnoj procjeni, dok se na gastronomskoj sceni Rima sve češće otkrivaju mafijaški pipci.

I dok u svijetu podupiru kupovanje hrane lokalnih proizvođača, za stanovnike Napulja i okolice u južnoj regiji Kampaniji vrijedi obrnuto: što dalje od domaćih poljoprivrednika, to zdravije, naročito kada je riječ o voću, povrću, mesu i čuvenoj mozzarelli od bivoljeg mlijeka. Nekada poznato agrikulturno središte prije su zvali 'Campania Felix' (sretna Kampanija), a danas je dobila ime 'trokut smrti'. Razlog? U trokutu triju gradova, Napulja, Castere i Castel Volturna, Camorra je godinama odlagala i palila otpad europskih farmaceutskih tvornica i bolnica, nekih 10 milijuna tona, zagađujući tlo teškim metalima, dioksinom i drugim kancerogenim tvarima, a bilo je i radioaktivnog otpada. Zašto i ne bi: Interpol i američki FBI tvrde da mafija zarađuje više para od posla s ilegalnim otpadom, negoli od trgovine kokainom i heroinom zajedno, a kazne su neusporedivo niže nego za drogu.

Iako je studija u znanstvenom časopisu The Lancet još 2004. upozorila na dramatičan porast oboljelih i smrtnih slučajeva od karcinoma i ozbiljnih deformacija novorođenčadi u tom području, vlasti su tek u ožujku prošle godine službeno zabranile prodaju poljoprivrednih proizvoda uzgajanih na 21.5 četvornih kilometara ozloglašenog trokuta. U tih deset godina oklijevanja, u njemu je prema procjeni Paskalovog instituta u Napulju od karcinoma umrlo 10.000 osoba. U 'zemlji tumora' – kako u razgovoru za Newsweek zagađeno područje naziva lokalni svećenik iz Caivana, Maurizio Patriciello – otrovni su čak i posmrtni ostaci žrtava u grobovima.

Nije to sve. Uz drogu, ilegalni otpad i graditeljstvo, Camora se u Kampaniji bacila i u pekarski biznis. Kako se u tom kraju rado jede kruh pečen na drvenom ugljenu, u mnogima od 1.400 ilegalnih pekara pod kontrolom mafije pekao se na jeftinom starom drvetu, često s premazima otrovnog laka, ljuskama koštuničavog voća punih pesticida i na ostacima ekshumiranih mrtvačkih sanduka. Sve u svemu, posao je bio vrijedan godišnjih 600 milijuna dolara, a ilegalni je kruh našao put i do četvrtine supermarketa.

No ono što ovoga trenutka posebno brine talijanske autore najnovijeg izvješća o domaćoj mafiji jeste svjetska izložba Expo Milano 2015, otvorena 1. svibnja i traje do 31. listopada. Na njoj bi moglo doći, upozoravaju, do invazije tisuća tona ilegalnih proizvoda i hrane kroz sofisticirane mehanizme zamjene i krivotvorenja, a sve pod plaštem talijanske izvrsnosti. Vrijednost toga, računaju, mogla bi doseći doista nepojmljivih 60 milijardi eura.