SUTKINJA TVRDI DA NE MOŽE NIŠTA

Obitelj dopustila da djed pedofil živi s unučicom

21.09.2012 u 13:32

Bionic
Reading

Zašto je sutkinja pohotnog djeda koji se samozadovoljavao pred svojom unučicom osudila na minimalnih šest mjeseci? Zašto je usprkos težini nedjela i blizini žrtve i napasnika, djedu je dozvoljeno da se brani sa slobode, a djevojčica je kažnjena svakodnevno se susretati s njim? Također, zašto su roditelji umjesto udaljavanja od nasilnika svoje dijete osudili na zajednički suživot s takvom osobom? U izjavi za Jutarnji list sutkinja tvrdi kako je pošteno odradila posao i da je detaljno proučila sve aspekte slučaja te da nije mogla učiniti ništa da odvoji djeda od djevojčice

'Da, učinio sam to. Ali prije toga sam popio tri čaše vina. Žao mi je. Radije bih si odsjekao ruku nego to ponovio', kazao je djed sutkinji Korneliji Kallay-Blažeković.
Sutkinja Kallay Blažeković prihvatila je prijedlog ODO-a i djeda nepravomoćno kažnjava s minimalnih šest mjeseci bezuvjetnog zatvora, a djevojčica i dalje živi sa svojim zlostavljačem. Sutkinja tvrdi kako je pošteno odradila posao i da je detaljno proučila sve aspekte slučaja.

Najveća je odgovornost na roditeljima

Pravobraniteljica Jelavić tvrdi kako je najveća odgovornost na roditeljima koji su dužni djetetu osigurati zdravo i sigurno okruženje. 'Ukoliko roditelj to ne može ili ne želi učiniti, centar za socijalnu skrb dužan je poduzeti mjere za zaštitu djeteta' - objašnjava Jelavić.

'Državno odvjetništvo predložilo je šest mjeseci bezuvjetne kazne i ja sam njihovu preporuku poslušala i odredila takvu kaznu. Okrivljenik se žalio na ovo rješenje i zbog toga još uvijek nije pravomoćno osuđen. U predviđenom slučaju minimalna kazna nije šest mjeseci zatvora, nego tri mjeseca' - kazala je za Jutarnji list sutkinja. No, Kazneni zakon izmjenama iz 2006. baš je to kazneno djelo, u članku 194., promijenio pa je minimalna kazna od tri zamijenjena minimalnom kaznom od šest mjeseci zatvora.

Istaknula je kako izdvajanje djeteta iz obitelji ili zabranu pristupa ne može odrediti sud unutar kaznenog procesa. Nije mogla učiniti ništa da odvoji djeda od djevojčice.

'Vještačili smo okrivljenika. Njegov je dosje čist i nema drugih kaznenih djela. Jedini problem koji smo pronašli je prekomjerno uživanje alkohola, ali vještak nije ustanovio da ga inače privlače ovakvi seksualni akti. Obitelj mu je oprostila i nastavili su živjeti zajedno. Osobno mi je to nejasno, ali to je njihova odluka. Važno je da djevojčica nije niti shvatila što se dogodilo jer je u vrijeme počinjenja djela imala tek pet godina. Strah me je da bi medijska pozornost mogla dodatno naštetiti djevojčici da shvati što se dogodilo', ispričala je sutkinja.

Od nepravomoćne presude prošlo je sedam mjeseci. Djed i djevojčica i dalje žive u istoj kući. Umjesto da se presele, da presele djeda ili na bilo koji način zaštite svoju djevojčicu od starca, obitelj mu odlučuje oprostiti.

'Ipak je to moj otac, što da radim', navodno je rekla majka djevojčice.

No, osim majke, koja zbog neznanja, komocije ili nekog trećeg razloga, nije zaštitila kćer, to nije učinio ni Centar za socijalnu skrb, kojem je glavna uloga da zaštiti djecu u slučajevima u kojima to propuste učiniti roditelji. Policija je odmah po saznanju da se u toj obitelji događalo nešto na štetu djeteta - dakle, još prije godinu dana - o tome trebala obavijestiti Centar, koji je pak trebao zaštiti dijete. Minimalna mjera je - odvojiti djeda od moguće žrtve i onemogućiti ga da nanese djetetu daljnje zlo odnosno da ponovi djelo. Centar je trebao odmah zatražiti od građanskog suda zabranu kontakata s djedom, što bi sud vrlo brzo i potvrdio. Zabrana kontakta minimum je koji je društvo moglo pružiti djetetu. 'Poduzeli smo sve što smo mogli' - kaže ravnatelj centra. Na pitanje što točno, ne želi odgovoriti. Pravda se da je riječ o maloljetnici, da mora štititi njezin interes.

Odgođena pravda uopće nije pravda

'Ne mogu komentirati konkretan slučaj, ali za mnoge slične slučajeve pitam se je li odgođena pravda uopće pravda? Naime, proći će još dosta vremena dok ova presuda postane pravomoćna i dok počinitelj završi u zatvoru. Hoće li ta kazna uopće imati funkciju nakon tolikog vremena? Psihijatri koji rade sa seksualno zlostavljanom djecom ustanovili su da je u takvim slučajevima, a pravda se strašno dugo odgađa, šteta od zlodjela prema djetetu puno manja od one koja nastane zbog stigmatizacije tijekom dugotrajnog postupka'- kaže Lana Petö Kujundžić, predsjednica Udruge sudaca za mladež i obiteljskih sudaca.

Zašto su djed i djevojčica i dalje na istoj adresi, zašto ga ona i dalje konstantno susreće iako je on na sudu priznao svoje zlodjelo? Odgovor dijelom leži u činjenici na koju upućuje Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić.

'Sustav prekršajnih mjera po Zakonu od zaštite od nasilja u obitelji daleko je precizniji i sveobuhvatniji od sustava zaštite predviđenih Kaznenim zakonom. Prekršajnim sudovima stoji na raspolaganju mjera udaljenja iz stana, kuće ili drugog stambenog prostora, no takva mjera nije trajnog karaktera te se ona može izreći u maksimalnom trajanju od dvije godine', kaže pravobraniteljica Jelavić.

'Kakvu poruku mi kao društvo šaljemo djetetu u ovakvim slučajevima? Djetetu majka, centar, sud i društvo općenito, predstavljaju moć i autoritet od kojih s pravom očekuje zaštitu. Ako ju ne dobije, poručili smo djetetu da nećemo za njega učiniti ništa' - kaže psihijatar Domagoj Štimac iz Poliklinike za zaštitu djece, napominjući da govori načelno jer nije upoznat s ovim slučajem.

Ni pravni stručnjaci ne shvaćaju kako je moguće da zlostavljana djevojčica i dalje živi u kontaktu s djedom koji ju je seksualno zlostavljao, bez obzira na to što je riječ o blažem seksualnom deliktu.

'Postoje zakonski mehanizmi da se to spriječi. Centri za socijalnu skrb uvijek su uključeni u postupak. Nadležni centar morao je napraviti obiteljsku anamnezu, vidjeti jesu li roditelji podobni za odgoj djeteta kada smatraju da nema problema što djevojčica živi sa svojim zlostavljačem. Sud je mogao donijeti mjeru zabrane približavanja. Službe moraju osigurati učinkovitu pravnu zaštitu žrtvi' - smatra odvjetnica Jasminka Biloš

Jer, dodaje psihijatar Štimac, seksualni zlostavljači u pravilu su recidivisti, ponavljaju djelo, a želja za počinjenjem jača je od straha od kazne. Njihovi su poremećaji duboko vezani uz nagonske pulzije koje teško mogu kontrolirati.

'Pri svim radnjama na štetu djeteta Centar za socijalnu skrb mora odvojiti žrtvu od zlostavljača. Nedopustivo je da žrtva i zlostavljač žive zajedno. Sud može odrediti mjeru zabrane približavanja, a time i prestanak zajedničkog života', objašnjava Antić.

'Sudovi, ali i državna odvjetništva, u pravilu za takva djela izriču odnosno traže minimalne kazne. Činjenica da je osoba pod utjecajem alkohola ne bi trebala utjecati na kaznu jer se smatra da se u takvo stanje sama dovela, te da je u godinama kada može znati kako alkohol na nju utječe' - kaže odvjetnica Ines Bojić