Obama i vodeći kongresnici iz obje stranke već danima pregovaraju iza zatvorenih vrata Bijele kuće, nastojeći pronaći rješenje koje bi omogućilo normalno funkcioniranje države i očuvalo fiskalnu poziciju SAD-a. Detalji koji su procurili s tih sastanaka ne slute na dobro: Obama je zaprijetio da je zbog povećanja limita zaduživanja spreman riskirati predsjedništvo, dok obezglavljeni republikanci moraju izabrati između 'dva zla' - nepodizanja limita zaduživanja, čime preuzimaju krivnju za nadolazeću katastrofu, ili povećanja poreza u sklopu kompromisa s Obamom, čime ultimativno gube podršku vlastitih birača.

SAD je u svibnju dosegnuo limit zaduživanja od 14,3 trilijuna dolara, a američki ministar financija Tim Geithner naveo je 2. kolovoza kao krajnji datum do kojeg može vraćati dugove. Ukoliko demokrati i republikanci dotad ne iznađu kompromis i ne povise plafon zaduživanja, nastupit će odgoda vraćanja duga, od čega strepe kreditori na čelu s Kinom, vlasnikom najvećeg iznosa američkog duga od 1,2 milijarde dolara. Prijeti i obustava isplata u američkom javnom sektoru, što izravno ugrožava desetke milijuna Amerikanaca ovisnih o Washingtonu - državnih djelatnika, umirovljenika, vojnog osoblja, korisnika socijalne pomoći i zdravstvenog osiguranja Medicare.

Najbogatiji ne plaćaju poreze

Republikanci, koji zahvaljujući podršci konzervativnog pokreta Tea Party kontroliraju Zastupnički dom Kongresa, najavljuju da neće podići limit ukoliko Obama ne pristane na smanjenje proračunske potrošnje. S obzirom da je limit zaduženja države potrebno povisiti za 2,4 trilijuna dolara kako bi on mogao potrajati do kraja 2012. i predsjedničkih izbora, republikanci su predložili rezanje deficita smanjenjem proračunske potrošnje u istom iznosu, u razdoblju od idućih 10 godina. Obama zagovara kompromis, uvjetujući rezanje javne potrošnje poreznom reformom prema kojoj bi i najbogatiji morali odriješiti kesu - zbog brojnih rupa u poreznim zakonima i impotentnog korporativnog poreza, gigant General Electric prošle godine nije platio ni dolara poreza, unatoč profitu od 14,2 milijarde dolara.

Republikanski kongresnici u načelu ne pristaju ni na kakav 'deal' o porezima, no među njima je konačno posijano sjeme razdora. Sve je navodno započelo partijom golfa, koju su polovicom lipnja odigrali Obama i John Boehner, predsjednik Zastupničkog doma i prvi republikanac u Kongresu. Nedugo potom obzanjeno je da Boehner radi na ambicioznoj 'velikoj nagodbi' s Obamom, koja uključuje rezove proračunske potrošnje u iznosu od tri milijarde i povećanje poreza od milijardu dolara. Suočen s brojnim napadima iz vlastite stranke, Boehner shvaća da neće osigurati podršku i polako se povlači iz pregovora te na sastancima u Bijeloj kući prepušta riječ drugima.

Sukobi su eskalirali u srijedu, kada je nakon dva sata rasprave Obami prekipjelo. 'Dosegnuo sam svoju granicu - ovo će možda srušiti moje predsjedništvo, ali neću odustati', rekao je Obama, naveo je izvor iz redova republikanaca CBS-u. Sastanak je naprasno prekinut nakon što je Eric Cantor, Boehnerov zamjenik i vođa republikanaca u Zastupničkom domu, zahtijevao od njega da prihvati kratkoročno, jednomjesečno povećanje limita zaduživanja, umjesto onoga koje bi potrajalo do predsjedničkih izbora 2012. 'Sada je dosta. Vidimo se sutra', rekao je Obama, ustajući od pregovaračkog stola i napuštajući sobu.

'Vuk sit, a ovce na broju'

U međuvremenu, oglasio se i vođa republikanaca u Senatu Mitch McConnell, koji je po principu 'vuk sit, a ovce na broju' predložio da se Kongres odrekne svoje ovlasti u podizanju limita zaduživanja te prebaci odgovornost na Bijelu kuću. Prema tom prijedlogu, limit zaduživanja povećavao bi se do kraja Obamina mandata u tri navrata: u idućih nekoliko tjedana za 700 milijardi dolara, najesen za 900 milijardi, te na proljeće dodatnih 900 milijardi. Zakon bi propisao Obami da konkretizira rezove potrošnje u iznosu za koji bi se povećao limit zaduživanja, pri čemu usvajanje takvih rezova u Kongresu ne bi bilo uvjet za podizanje limita.

Po sadašnjem zakonu, Kongres podiže limit zaduživanja, što omogućuje Ministarstvu financija da izda više obveznica za otplatu duga i financira projekte koje je Kongres već odobrio. Drugim riječima, podizanje limita ne autorizira novu potrošnju, već samo podmiruje stare dugove. No pod McConnellovim planom, koji on naziva 'posljednjim izborom', povećanje limita zatražila bi Bijela kuća, te ne bi bilo izgledno da Kongres blokira zahtjev dvotrećinskom većinom. McConnell vjeruje da bi Senat mogao usvojiti zakon kojim se odgovornost prebacuje na Bijelu kuću, a ukoliko ga podrže demokrati Zastupničkog doma, za usvajanje bi trebalo manje od 25 glasova republikanaca u tom tijelu.

Da Harry Reid, vođa demokrata u Senatu, nije rekao da će pomno razmotriti plan, činilo bi se da je riječ o još jednoj republikanskoj cirkusariji s klaunom u glavnoj ulozi - zar je moguće da se republikanci tako jeftino peru pred vlastitim biračkim tijelom? Iako su neki republikanski kongresnici McConnellov plan nazvali izdajničkim, konzervativni mediji poput Wall Street Journala ustaju u obranu McConnella, napadajući Obamu da iskorištava situaciju jer u rukama jednostavno ima 'više karata'.

Obama usvojio desničarske floskule

U ime kompromisa, Obama je iskazao spremnost na velike ustupke, zbog čega se našao i pod kišom kritika ljevice. U posljednjoj predsjedničkoj poslanici Obama je poručio da 'vlada mora početi živjeti u okvirima svojih sredstava, baš kao što to rade obitelji'. 'Moramo srezati potrošnju koju ne možemo priuštiti, postaviti gospodarstvo na čvršće temelje i osigurati našim poduzećima povjerenje koje im treba kako bi rasla i stvarala nova radna mjesta', rekao je Obama.

U samo dvije rečenice Obama je citirao tri najomiljenije desničarske obmane, navodi kolumnist New York Timesa. Suprotno Obaminim navodima, vlada se ne bi trebala ponašati poput obitelji - pokušaj uravnoteženja proračuna u vremenima ekonomske krize recept je za veći problem. Rezovi u potrošnji neće osigurati čvršće temelje gospodarstvu, već će smanjiti rast i povećati nezaposlenost. Naposljetku, poduzeća nisu u problemima zato što im nedostaje povjerenje u politiku vlade, već stoga što nema dovoljno potrošača – problem koji će rezovi u potrošnji dodatno pogoršati.

Činjenica je da su Obamu napustili gotovo svi vrhunski ekonomski stručnjaci koji su ga savjetovali na početku mandata. Wall Street Journal nedavno je izvijestio da postoji 'zapanjujuća' brojka slobodnih radnih mjesta za ekonomiste – tko, dakle, definira Obamine ekonomske stavove? Čini se da je riječ o političkom timu koji vjeruje da će približavanjem republikanskim pozicijama, kako je to svojedobno maestralno uradio Clinton, Obama osigurati drugi mandat. Istina, u samo dvije godine u okviru Clintonova mandata stvoreno je pet milijuna radnih mjesta, što je postignuće koje bi se teško moglo ponoviti u današnje vrijeme, a nikako ne uz velike rezove u potrošnji. Zabrinjavajuće je, zaključuje New York Times, što se čini da Obamini savjetnici uistinu vjeruju da je glavni problem s kojim se SAD suočava deficit, a ne nezaposlenost, te da će se najveći dio deficita riješiti rezanjem potrošnje.