SUKOBI MEĐU VRŠNJACIMA

Nasilja među djecom manje, no obračuni su brutalniji

30.09.2011 u 10:33

Bionic
Reading

Nedavni slučaj premlaćivanja učenice jedne zagrebačke srednje škole od strane njezinih vršnjakinja, kao i SMS-prijetnje kojima je bila izložena od nasilnica po izlasku iz bolnice, aktualizirali su još jednom pitanje tzv. bullyinga ili vršnjačkog nasilja. Iako stručnjaci tvrde da fizičko nasilje među djevojčicama i djevojkama nije toliko često, nego je samo jače medijski eksponirano, službeni podaci govore kako svako treće dijete trpi nasilje vršnjaka

Upravo činjenica da su mlade djevojke pretukle svoju vršnjakinju usred Zagreba, ali i najavile da će to ponovno učiniti, uz dodatak da joj nitko od prolaznika nije priskočio u pomoć, donijeli su tu priču među top vijesti hrvatskih medija. Šokantna priča doista je iskočila iz 'uobičajenih situacija' u kojima su dečki skloniji fizičkom nasilju, a djevojke vrijeđanju, izrugivanju, prijetnjama, ogovaranju ili, jednostavno, izolaciji.

Ipak, podaci Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba koji su prikupljeni istraživanjem u osnovnim školama pokazali su da svako treće dijete svakodnevno ili gotovo svakodnevno doživljava nasilna ponašanja vršnjaka, bilo da se radi o verbalnom ili fizičkom nasilju. Istraživanje jest provedeno prije nekoliko godina, no oni koji su ga provodili tvrde da su ti podaci još uvijek relevantni.

'Od tog broja, samo petina djece prijavi nasilje koje je doživjela, pri čemu se najčešće za pomoć obraćaju roditeljima, a u znatno manjoj mjeri učiteljima. Nerijetko, prije nego što odrasle osobe saznaju da neko dijete trpi nasilno ponašanje pojedinca ili skupine, to otprije bude poznato djetetovim prijateljima, sestrama ili braći koji o tome šute. Najčešće ih je za to dijete zamolilo ili su u strahu za sebe', ukazuje profesorica psihologije Sanja Jusufbegović iz Poliklinike za zaštitu djece.

Iako policijske statistike govore da se u posljednjih nekoliko godina blago smanjuje broj nasilnih ponašanja među mladima, iz Poliklinike upozoravaju da je u značajnom porastu broj težih fizičkih ozljeda koje se javljaju kao posljedica nasilnih obračuna. 'Iako kao društvo u cjelini kod djece počinjemo osvještavati potrebu netolerancije prema nasilju te poticati one oblike ponašanja koji su usmjereni prema uvažavanju različitosti i traženju onih načina koji dovode do rješavanja konflikata, raste broj sukoba koji su drastični po svom intenzitetu', ukazuje prof. Jusufbegović.

No, bitno je pokušati 'stvari postaviti na svoje mjesto' i zaštititi djecu koja su žrtve vršnjačkog nasilja, pa je nužno ukazati i na pravne, socijalne i prosvjetne mjere kojima se to može postići. Kad su škole u pitanju, način postupanja svih koji moraju štititi djecu od nasilja reguliran je Protokolom o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima.

Roditelji su prvi dužni zaštiti dijete od nasilja, a posebne odgovornosti u tome zakon je dodijelio djelatnicima škole. Učitelji, nastavnici, stručni suradnici i ostali radnici u školskim ustanovama dužni su poduzimati mjere zaštite prava učenika te o svakom kršenju tih prava odmah izvijestiti ravnatelja škole koji je to dužan javiti tijelu socijalne skrbi, odnosno drugom nadležnom tijelu', podsjeća Mila Jelavić, pravobraniteljica za djecu.

Pravobraniteljica Jelavić smatra i da je, osim kroz spomenuti protokol, nužno i na druge načine pružiti pomoć djeci žrtvama nasilja, posebice kroz programe jačanja samopouzdanja i prevladavanja stresnih situacija

'Važnija zadaća odgojno-obrazovnih ustanova je spriječiti pojavu nasilja tako što će sustavno provoditi programe odgoja za nenasilje i miroljubivo rješavanje sukoba, razvijati u školi kulturu nenasilja i graditi povjerenje s djecom i među djecom, kako bi se učenici osjećali zaštićeno i kako bi se mogli povjeriti prijateljima i odraslima u školi, ako se osjećaju ugroženima', smatra pravobraniteljica Jelavić.

Razlozi za nasilje mogu biti i u obitelji

Razloge agresivnog ponašanja psiholozi, među ostalim, pronalaze u emocionalnoj lišenosti i odbacivanju u obitelji u kojoj nasilno dijete odrasta, nedostatku nadzora od strane odraslih osoba, nezainteresiranosti u pogledu rješavanja problema i nemogućnosti da se sagledaju potrebe djeteta. 'Takva ponašanja se dalje razvijaju ukoliko dijete dobije potkrepu da je nasilni način učinkovit u postizanju ciljeva ili naprosto u postizanju olakšanja od osobnih frustracija. Razvijanju takvog obrasca osobito pogoduju nasilni odnosi unutar obitelji te pripadanje vršnjačkim grupama u kojima se agresivnost doživljava kao način nezavisnosti i afirmacije', smatra prof. psihologije Sanja Jusufbegović.
Ponekad se u osnovi agresivnog ponašanja mladih osoba, smatraju psiholozi, nalazi i neučinkovitost roditelja, koji iz različitih razloga nisu bili u stanju postavljati jasne granice u odgoju ili su bili preokupirani osobnim problemima (zdravstvenim, psihičkim ili financijskim teškoćama) ili su razvili popustljiv i kaotičan odgojni stil koji je u mladoj osobi stvorio osjećaj da je dozvoljeno povređivati druge u cilju osobne satisfakcije.

U Poliklinici za zaštitu djece, pak, ukazuju da je 'djetetu koje je doživjelo nasilje ili trpi nasilna ponašanja drugih, prije svega, potrebno omogućiti da slobodno izrazi ono što je doživjelo, stvarajući osjećaj da ni na koji način za to nije odgovorno te da takova ponašanja predstavljaju problem onih koji ih čine'.

'Da bi dijete to moglo učiniti, mora imati povjerenje u osobu kojoj se obratilo, vidjeti tu osobu kao zainteresiranu i kompetentnu u rješavanju problema uopće. Nerijetko se u praksi srećemo sa situacijama u kojima neka djeca svojim roditeljima ne govore o svojim traumatskim iskustvima jer ih procjenjuju preslabima da bi se s time mogli nositi', kaže prof. Jusufbegović.

Kad je u pitanju sankcioniranje nasilnika, pravobraniteljica Jelavić vraća priču na Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima navodeći da 'u pojedinim školama smatraju da je njihov posao 'završen' samom prijavom slučaja nadležnim službama i jednokratnim razgovorom djeteta sa stručnim suradnikom, razrednikom ili ravnateljem'.

'Paralelno s prijavom, škola je obvezna raditi na prevladavanju problema, sankcioniranju i sprečavanju daljnjeg nasilja. Protiv počinitelja vršnjačkog nasilja škola može primijeniti pedagoške mjere, poput opomene ili ukora. No, pritom se ne smije zaboraviti da je svrha tih mjera pomoći djetetu da preuzme odgovornost za svoje postupke i korigira svoje ponašanje', upozorava pravobraniteljica za djecu.

Na kraju navodi i da mogući uzroci nasilničkog ponašanja djece mogu biti i u obitelji, pa su djeca koja se tako ponašaju nerijetko i sama žrtve te upućuje preporuku centrima za socijalnu skrb da utvrdi kakve su djetetove obiteljske prilike te mjerama obiteljsko-pravne zaštite pomogne u pravilnom usmjeravanju djeteta.