Proteklog tjedna u Splitu su se pripremali za svoju ekspediciju, a grad ih je dočekao fantastično: organizirana je cijela serija događanja kako bi se prikupio novac za dresove, opremu i troškove putovanja. Najprije dvije revijalne utakmice sa splitskim malonogometnim prvoligašima, potom stand-up nastup vrsnih dalmatinskih komičara, zatim plesna večer u jednom noćnom klubu, a na koncu i humanitarna aukcija fotografija poznatih splitskih fotoreportera. Ovaj grad zaista je dostojno ugostio nogometnu reprezentaciju, barem ovu koja se u njemu udostojila pojaviti.

Na putovanje života ekipa odlazi sretna i zadovoljna.

Svjetsko prvenstvo u nogometu za beskućnike održava se još od 2003. godine jednom godišnje u različitim dijelovima svijeta. Do ideje je početkom stoljeća došao škotski humanitarac Mel Young i ona je u međuvremenu na ovaj ili onaj način dodirnula živote stotina tisuća ljudi. Počelo je samo s beskućnicima, no u međuvremenu se raširilo na desetak depriviranih kategorija i osoba s margine društvenih zbivanja: od djece i mladih koji žive u domovima do bivših ovisnika, od liječenih alkoholičara do migranata ili izbjeglica. Organizatori bi teoretski voljeli da ih je manje, ali svake godine svoje predstavnike pošalje otprilike pedeset država. Hrvatska je sudjelovala četiri puta, od 2009. do 2013. godine, a tek ove godine ponovno je skupljen novac.

Treba li kazati, Hrvatskom nogometnom savezu nije ni palo na pamet sudjelovati.

'Ovo je priča o beskućništvu na drugačiji način, kroz prizmu sporta. U posljednje dvije godine u projektu reprezentacije sudjelovalo je 35 socijalno isključenih osoba, od kojih je trenutno 15 stalno zaposlenih, 11 sezonski zaposlenih, jedan je ostvario pravo na mirovinu, sedam ih se socijalno uključilo i napustilo socijalne programe, a jedan je nažalost preminuo', objašnjava za tportal Drago Dado Lelas iz splitske udruge MoSt, ujedno predsjednik Hrvatske mreže za beskućnike, koja okuplja sve organizacije ove tematike u državi. A u proteklim nastupima bio je i izbornik hrvatske reprezentacije beskućnika.

'Na svjetskom nivou brojke su sjajne: u proteklim petnaest godina oko 75 posto svih sudionika se socijalno uključilo i, pojednostavljeno rečeno, vratilo normalnom životu. Upravo zato je sudjelovanje ograničeno na samo jedno prvenstvo. U našem ovogodišnjem slučaju svih osam reprezentativaca u međuvremenu je dobilo posao, pa na prvenstvo odlaze u dogovoru sa svojim šefovima i ono će im biti neka vrsta završne aktivnosti i nagrade', kaže Lelas.

Hrvatsku će u Meksiku predstavljati osam mladića u dobi od 21 do 39 godina iz Pule, Kaštela, Splita, Zagreba i Karlovca, a njihova imena i identitet s namjerom nećemo otkrivati: premda se radi o redom vedrim osobama koje nisu skrivale poteškoće u koje su zapale tijekom života, nema smisla eksponirati ih i potencijalno izlagati novoj stigmatizaciji. Zato smo porazgovarali s Denisom Parlovom, splitskim volonterom i novim izbornikom. U šali ga zovu 'izbornik Dena', po uzoru na onaj legendarni skeč Gitak TV-a.

'Ovo je novo, za mene zaista sjajno iskustvo: radim s ljudima kojima je trebalo samo malo podrške kako bi napravili dobre stvari i kako bi se osamostalili. Sport i nogomet su prava prilika za to, a reagirali su nevjerojatno pozitivno', kaže Parlov za tportal. Cijele godine njegova ekipa odigravala je turnire diljem Hrvatske, a na završnim pripremama proteklog tjedna u Splitu prilagođavali su se specifičnim pravilima turnira koji se igra na neobičnoj podlozi i na terenu neuobičajenih dimenzija, gledali su utakmice s prethodnih prvenstava i pripremali taktiku. No prije svega vodilo se računa o fair-playu i druženju 'do iznemoglosti', jer poanta zbilja nije u pobjedama i konačnom plasmanu. Na koncu, ovo svjetsko prvenstvo nema klasičan turnirski sistem, nego se razigrava doslovno za svako mjesto, odnosno igraju se najmanje dvije utakmice svakog dana.

'Nogomet nije smisao i poanta ovog projekta, nego samo poticaj da se ljudi osamostale i krenu dalje u svojim životima. Zato i postoji pravilo da se na ovom svjetskom prvenstvu može nastupiti samo jednom u životu', objašnjava Parlov.

Na koncu se vraćamo Dadi Lelasu, jednoj od ikona splitske volonterske scene, koji nam opisuje dojmove iz svoje bivše izborničke karijere:

'Poseban je to osjećaj kad nastupaš pod svojom zastavom i sudjeluješ u projektu koji nosi pozitivnu energiju i konkretne, mjerljive rezultate. Reći ću vam i intimno mišljenje: većina naših reprezentativaca su vedrije i kvalitetnije osobe od onih 'pravih', pa makar ne imali milijune - dapače, čak ni posao ili krov nad glavom…'