Ash ističe da kriza još uvijek nije promijenila živote najvećegdijela Europljana, no kada se to dogodi - moglo bi biti prekasno. Ash progovara i o očiglednom nedostatku političke strasti za projekt Europske unije u generaciji kojoj pripadaju njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy.

Dijagnosticirajući aktualno stanje na Starom kontinentu, Ash navodi da je Europa poput sredovječne žene, koja je već doživjela nekoliko srčanih udara i sada se suočava s najvećom zdravstvenom krizom u životu. Ta kriza, međutim, ne mora biti fatalna. Uzroke akutne bolesti Europe Ash pronalazi u odumiranju 'motora' koji stoje iza europskog projekta.

'Nema više strastveno angažiranih političara s osobnim sjećanjima na rat, okupaciju, diktaturu, holokaust i sovjetsku prijetnju - to su bili razlozi zbog kojih su promovirali europski projekt. Barack Obama želi nam dobro, ali on nije toliko zainteresiran ni posvećen Europi koliko su to bili bivši američki predsjednici. Njemačka je 40 godina bila glavni pokretač procesa europskog ujedinjenja, ali ona to više nije. Dodajte tome krizu loše koncipirane monetarne unije', nabraja Ash.

Greška Angele Merkel

Daleko od toga da britanski profesor optužuje aktualne europske političare - on samo navodi činjenice. Svejedno, nadao se da će 1989. osigurati novi povijesni zamah, jer je na snazi generacija koja je prve ruke iskusila diktature, uključujući Angelu Merkel, na koju to očito 'nije imalo prevelikog učinka'.

Njemačka kancelarka, ističe Ash, trebala je primijeniti moć uvjeravanja i još na početku krize poručiti Nijemcima da je spašavanje eurozone u nacionalnom interesu Njemačke. 'Da je to učinila, stvari bi danas bile drugačije u Njemačkoj i u Europi. Raspoloženje bi bilo drukčije. I financijsko spašavanje posrnulih zemalja eurozone na kraju bi vjerojatno koštalo manje milijardi', zaključuje Ash, dodajući ipak da je Angela Merkel u posljednje vrijeme poduzela odlučnije korake i postigla određene rezultate. No sve je, kaže Ash, još na vagi.

Kao Britanac i proeuropejac, Ash u domovini spada u rijetku vrstu. Ako se eurozona spasi, predmnijeva Ash, fiskalna zajednica prerast će u političku zajednicu zemalja sa zajedničkom valutom, moguće bez Grčke, no uz nekoliko novih kandidata. Istovremeno,teško da će uspjeti pokušaji britanske vlade da iz Buxellesa vrati određene ovlasti, poput onih iz sfere socijalne politike.

Sarkozy pogodio Camerona gdje najviše boli

U svakom slučaju, 'u iduće dvije, tri ili četiri godine, mi u Velikoj Britaniji suočit ćemo se s konačnim pitanjem: unutra ili van? Bit ćete iznenađeni, ali odgovor bi još uvijek mogao biti: Da', prognozira Ash, napominjući da je pasivni konsenzus na Otoku u prilog Europi veći nego što se čini.

Komentirajući nedavnu otrovnu opasku Sarkozyja, koji je britanskom premijeru Davidu Cameronu poručio da zašuti, profesor smatra da je francuski predsjednik udario tamo gdje najviše boli: 'Cameronova pozicija je nedosljedna: teško da on može zahtijevati da bude uključen u sve odluke o budućnosti eurozone, ako Velika Britanija ne želi biti njezinim dijelom.' 

Ash se djelomično slaže s bivšim njemačkim kancelarom Helmutom Schmidtom, koji smatra da europske elite ne znaju što je na kocki, jer ne znaju dovoljno o ekonomiji. Britanski povjesničar smatra, naime, da su čelnici poput Schmidta ili Helmuta Kohla, kao i Françoisa Mitterranda, mogli očekivati pasivni konzensuz građana, dok danas za ostvarenje podrške idejama 'treba puno više uvjeravanja'.

'Možda ljudi i nisu bili osobito oduševljeni po pitanju Europe, ili u Njemačkoj oko monetarne unije, ali su ih prihvatili zato što su im elite rekle da su to važne i ispravne stvari. Danas u Europi nema pasivnog konsenzusa... Veoma malo učinjeno je po pitanju uvjeravanja u posljednjih deset godina, pa Merkel i Sarkozy također plaćaju cijenu za propuste svojih prethodnika', drži Ash.

Nacionalna demokracija - ključ za obnovu Europe

Što profesor misli o promjenama vlasti diljem europskih zemalja - od Portugala i Irske, preko Španjolske, do Grčke i Italije?

'To je način na koji funkcionira demokracija. Moramo izgraditi ovu Europu s onim što imamo na raspolaganju. A taj materijal je nacionalna demokracija.'

Kako, pak, ocjenjuje inicijative europskih uglednika, poput Juergena Habermasa i Joschke Fischera, koji se zalažu za demokratizaciju europskih institucija?

Ash ne vjeruje u nužnost velikog projekta za blistavu europsku budućnost, tzv. europsku utopiju. 'Danas, ključ za obnovu Europe još uvijek leži u nacionalnim demokracijama. Tamo će se Europa ponovno roditi – ili neće. Trebali bismo jednostavno primijeniti čuvenu Churchillovu misao o demokraciji na današnju Europu: Imamo najgoru vrstu od svih Europa, izuzev onih koje su do sada iskušane.'

Ashu je dovoljno što Europa, prvi put u svojoj povijesti, predstavlja političku i ekonomsku zajednicu, kao i zajednicu jedinstvene sigurnosne politike u kojoj je najveći dio ljudi slobodan i uživa u prosperitetu, slobodi kretanja i određenim mjerama socijalne pravde. A ta Europa proteže se od Portugala do Estonije, od Finske do Grčke.

Nije to apel za veću skromnost, već za više pragmatizma i realizma: 'Važno je da prepoznamo što smo postigli i da uspijemo sačuvati naša postignuća u ovom teškom 21. stoljeću, s Kinom kao novom svjetskom silom, klimatskim promjenama i sedam milijardi ljudi na planeti.'

Raspad eurozone - opasnost za 'easyJet Europu'

Znači li to da Sjedinjene Europske Države više ne bi trebale biti cilj? Ako nam nešto ne nedostaje, to je sigurno retorika, odgovara Ash. Ono što nam, po njemu, nedostaje emocije su i strast da ljude upitamo žele li uistinu riskirati ovo što imamo. 'Činjenica je da mladi muškarac u Grčkoj ili Estoniji može ujutro otići na avion i odletjeti u Pariz ili Rim, bez graničnih kontrola i odlazaka u mjenjačnice, i možda tamo naći ženu ili prijatelje, odlučiti da tamo živi i nađe posao – to je napredak koji nitko ne bi smio ugroziti. Treba razjasniti ljudima da će njihova 'easyJet Europa', kako ja nazivam ovu europsku slobodu koju svakodnevno živimo, biti u opasnosti ako se raspadne eurozona', poručuje Ash.

To, naravno, ne znači da će, ako propadne euro, propasti i Europa. 'Vjerujem da je nama, najvećem dijelu Europljana, još uvijek predobro, ili da se izrazim brutalnije, da nam još nije dovoljno loše. Najveći problem Europe njezin je uspjeh, koji zdravo za gotovo uzimaju čak i mladi ljudi u baltičkim zemljama, koje nisu ni postojale na europskom zemljovidu prije 21 godinu... No ako 'easyJet Europa' slobode bude ugrožena, doživjet ćemo mobiliziranje mladih Europljana. Siguran sam u to', zaključuje Ash.