RUPA U UGOVORU O NAFTI

Naftaši ovim trikom mogu oteti novac Hrvatskoj

12.03.2015 u 10:18

Bionic
Reading

Hrvatska će od eventualno pronađene nafte i plina u Jadranu dobiti puno manje od najavljenih od 55 do 60 posto uprihodovane vrijednosti, upozorava stručnjak koji je za tportal detaljno proučio tekst prijedloga Ugovora o podjeli ugljikovodika što će ga Agencija za ugljikovodike ponuditi odabranim koncesionarima. U sporazumu je nespretno ili možda i maliciozno otvoren put koncesionaru da napuhavanjem troškova umanji dio novca koji će pripasti Hrvatskoj, a Vlada nema načina osporiti prikazane troškove što se odbijaju od vrijednosti istražene nafte, koja se tek potom dijeli među partnerima

Za očekivati je da će Hrvatskoj ostati približno između 25 posto i 45 posto prihoda od nafte iz Jadrana, a ne, kako je naglašavano, od 55 do 60 posto. Iako je u više navrata iz Agencije za ugljikovodike javno kazano da će Hrvatskoj ostati od 55 do 60 posto prihoda od nafte iz Jadrana, prijedlog Ugovora o podjeli proizvedene nafte i plina u Jadranu (koji je predložila RH) sugerira drugačiju podjelu.

Iz Agencija za ugljikovodike ostaju pri svome i navode da je Barbara Dorić kao predsjednica Uprave Agencije za ugljikovodike u više navrata prezentirala novi financijski model, kao i simulaciju istog, odnosno novčani tok projekta na različitim scenarijima mogućih pridobivenih količina ugljikovodika.

'Kao što je i vidljivo iz same uredbe, a i prikaza simulacije novčanog toka projekta u 25 godina proizvodnje, dio naknade se oduzima direktno od prihoda dok dio ide iz dobiti nakon što se izuzmu troškovi, a u konačnici, ovisno o samim količinama ugljikovodika, RH ostaje između 55 i 60 posto neto prihoda', odgovorili su nam na upit iz Agencije za ugljikovodike na upozorenje da se, prema dostupnim informacijama, ne čini vjerojatnom izjava Barbare Dorić da će Hrvatskoj ostati oko 55 do 60 posto prihoda iz ugljikovodika proizvedenih u Jadranu, već eventualno profita.

U Agenciji za ugljikovodike tvrde da su do zaključaka o podjeli proizvedenih ugljikovodika došli na temelju simulacije potencijalnih geoloških struktura i realne procjene potencijalnih rezervi te je napravljeno nekoliko simulacija prema kojima ispada da je udio RH u prosjeku 55 posto dok je udio investitora 45 posto. Međutim nije objašnjeno u čemu je udio RH u prosjeku 55 posto, odnosno odnosi li se to na ukupni prihod ili profit. Procjena je, naveli su dalje, da je ovakav postotak realan za Hrvatsku te će donijeti najveći profit našoj državi, a da će pritom biti dovoljno interesantan stranim investitorima.

Međutim prema prijedlogu Ugovora o podjeli ugljikovodika, proizvedeni ugljikovodici se dijele po sljedećem modelu:

a)10 posto ukupno proizvedenih ugljikovodika ide RH kao royality naknada

b) ostalih 90 posto proizvedenih ugljikovodika se dijeli na sljedeći način:

(i) naknada koncesionaru za operativne troškove (do maksimalno 50 posto vrijednosti ukupne proizvodnje)

(ii) ostatak, odnosno profit se dijeli između RH i koncesionara, gdje koncesionar ima pravo na udio u profitu između 60 i 90 posto (u ovisnosti o 'R' faktoru).

Hrvatska također ima pravo na neke jednokratne varijable naknade koje ovise o proizvedenom volumenu nafte i plina te na neke fiksne godišnje naknade koje ovise o površini istražnog bloka i eksploatacijskog područja, odnosno administracijske naknade.

Za mišljenje smo pitali Stanka Kadiju, jednog od geologa koji je za Inu u Siriji otkrio plin, kojega ne iznenađuje mogućnost da je podjela prihoda loše dogovorena. Kadija upozorava da je Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika loše napravljen, bez konzultacija sa strukom. Naglasio je da nitko više ne dogovara podjelu pola-pola s koncesionarom i upozorio je da je štetan takav ugovor s talijanskim ENI-jem za eksploataciju plina u sjevernom Jadranu. S druge strane, naftni stručnjak Davor Štern kaže da nije vidio prijedlog Ugovora o podjeli ugljikovodika, ali da vjeruje da je riječ o standardnom ugovoru i da je država nešto vrlo slično napravila s ENI-jem u sjevernom Jadranu.      

Za provedenu simulaciju godišnjih prihoda na bušotini Đeletovci 1 u Privlaci, proizvodnog kapaciteta od 2000 barela na dan, uzevši u obzir sve naknade koje bi imala RH, udio RH u proizvedenim ugljikovodicima kreće se između 24 posto i 45 posto, odnosno kako slijedi:

Razlog tome je činjenica da se operativni troškovi podmiruju iz rudnog bogatstva RH, odnosno iz proizvedenih ugljikovodika (koncesionar ima pravo na stopostotnu naknadu operativnih troškova u maksimalnom iznosu do 50 posto vrijednosti ukupne proizvodnje ugljikovodika). Prema prijedlogu RH, porastom operativnog troška koncesionara pada udio profita za podjelu ugljikovodika, a rastom kapitalnog troška koncesionara raste i udio koncesionara u profitu, što bi značilo da je porastom bilo operativnog, bilo kapitalnog troška manja korist za RH.

Pojednostavljeno, udio koncesionara u proizvedenim ugljikovodicima ovisi o operativnim i kapitalnim troškovima koje koncesionar predviđa sam kroz radni program i proračun (a odobrava Agencija) i može iznositi i do 80 posto proizvedenih ugljikovodika. Ostaje pitanje na bazi čega je mišljenje Agencije za ugljikovodike te predloženi postotak realan, zašto misle da će donijeti najveći profit RH te koje još zanimljivosti skriva Ugovor o podjeli proizvedenih ugljikovodika.

Za istraživanje i vađenje nafte i plina iz Jadrana dozvolu je dobilo pet kompanija: američki Marathon Oil, austrijski OMV, talijanski ENI, britanski Medoilgas i Ina.