Riječ je o njemačkom divu u zbrinjavanju otpada. Tvrtka je u privatnom vlasništvu, nalazi se u vestfalskom gradu Lünenu na rijeci Lippe.

Raspolažu brojnim postrojenjima za sortiranje otpada iz kojeg izvlače vrijedne sirovine. Prema informacijama iz Remondisa na ulaz u postrojenje doprema se masa najrazličitijih materijala i uređaja poput računala, tipkovnica, televizora i drugih elektroničkih naprava od najrazličitijih komponenti. Sve se usitnjava, a komponente se odvajaju da bi se na kraju procesa sekundarne sirovine skupile u kontejnere i odvozile, primjerice u čeličane.

Remondis posjeduje najveći centar za reciklažu u Europi. No u Draganiću sumnjaju da je čitava priča tako bezazlena.

'Primio sam predstavnike nove tvrtke koji su me uvjeravali da će se u bivšim pogonima Ekologije Maržić primjenjivati visoki standardi EU i da će ovaj prostor od njihova posla imati višestruke koristi. No postavlja se pitanje zašto te standarde i tu veliku korist nisu ostavili u svom dvorištu nego su odlučili otići što dalje od Njemačke' – zabrinut je načelnik Draganića Tomačić.

Tvrdi i kako je svjestan da Draganić ima odličnu stratešku poziciju kao mjesto koje se nalazi na državnoj cesti, autocesti i željezničkoj pruzi koje nose oznaku broj jedan. Osim što su tako za sat ili manje od centara poput Zagreba, Karlovca ili Rijeke, mjesto je tek tri sata vožnje od Beča ili pet od Münchena.

U Draganiću čekaju na odluku ministarstva na svoj prigovor vezan za zadnju dozvolu za skupljanje otpada Ekologiji Maržić, no spremni su i na radikalnije akcije.

Tvrtka Remondis registrirana je sa sjedištem u Draganiću 13a, temeljni kapital je 1,13 milijuna kuna, a direktor je Belgijac Tom Vereecken.