Mrvici je vjetar otpuhao dasku za skijanje, on je krenuo za njom te se strmoglavio niz ledenu stazu, pri čemu je udarao glavom i tijelom u kamenje i drveće. Njegovo otklizavanje niz strminu staze Vrelo primijetili su prijatelji i neki skijaši te su odmah obavijestili pripadnike GSSH-a. Spasioci su mu pohitali u pomoć i do njega su stigli za četiri minute, piše Slobodna Dalmacija.

Unatoč pruženoj pomoći i hitnom prebacivanju, stradalom mladiću nije bilo spasa. O kakvoj se strmini i zaleđenosti radi,  dovoljno govori podatak da se njome može normalno kretati samo uz pomoć profesionalne alpinističke opreme, prije svega u  šiljastim gojzericama.

Mladić se okliznuo po ledenoj plohi i pri velikoj se brzini survao niz padinu. Vjerojatno je glavom udarao u stijene i kamenje na dijelu staze bez snijega. Kad su GSS-ovci došli do njega, Mrvica je još bio živ i pružena mu je prva pomoć na mjestu nesreće. GSS-ovci su ga preko Krapanova puta, međuputa koji se koristi u ovakvim situacijama, prenijeli do svojeg vozila, no mladić je preminuo na putu, u pick-up vozilu HOC-a Bjelolasica. Kako su ispričali očevici, bio je suvisao i razgovarali su s njim, no u jednom se trenutku počeo gušiti, a nedugo zatim je i preminuo. Događaj je šokirao direktora HOC-a Maru Mišića.

Neposredno nakon što se Šibenikom proširila dramatična vijest o pogibiji mladog Slavka Mrvice rodbina i prijatelji počeli su stizati pred njegovu obiteljsku kuću na Šubićevcu, u kojoj je stanovao s majkom Slavicom, ocem Karmelom i bratom Stipom.

Karmelo Mrvica u to je vrijeme bio na svojem radnom mjestu u šibenskom Vodovodu, želeći i sam doznati tko je stradali mladi Šibenčanin. Njegovi kolege, koje su već doznali za tragediju, nisu mu se usudili priopćiti ono što su znali. Tog je trenutka, gledajući njihova lica, otac Karmelo posumnjao u najgore, nakon čega je crna slutnja dobila i službenu potvrdu.

Maksim Mrvica, koji se trenutačno nalazi u Londonu sa suprugom Anom i kćeri Leeloo, vijest o bratovoj pogibiji primio je s velikom nevjericom, krajnje emotivno i na rubu očaja.

Da su zimski sportovi doista opasni, svjedoče i podaci da se na Bjelolasici svake sezone događaju brojne nesreće. Nedavno su dvije skijašice sa staza odnesene na nosilima s potpunim iščašenjima i rotacijom koljena, no tragedija sa smrtnim ishodom posljednji se put tamo dogodila prije 20-ak godina.