U jednom od svojih najvažnijih eseja 'Politika i engleski jezik' veliki George Orwell obrušio se na eufemistički, površan i opskurantistički jezik koji se svakodnevno koristi kad se piše i govori o politici. Riječi bi trebale služiti što jasnijem i točnijem opisivanju stvarnosti. Ako su riječi kojima opisujemo stvarnost netočne, namjerno zavaravajuće i nejasne, onda će i doživljaj stvarnosti kod onih koji čitaju te riječi biti izvitoperen.

Iz tih razloga nije teško konstatirati da su hrvatski mediji ovih dana debelo podbacili pristajući da se HDZ-ova predstava naziva 'stranačkim izborima'. Naime, riječ izbori podrazumijeva biranje ili odabir između dviju ili više opcija. 'Izbori' na kojima je na glasačkom listiću navedeno ime jednog jedinog kandidata, sviđalo se to nekome ili ne, jednostavno nisu izbori.

Jučerašnja predstava najveće stranke u Hrvatskoj imala je, naime, mnoga obilježja izbora: bilo je tu glasačkih listića, izbornog stožera (jedinog) kandidata, prebrojavanje glasova, govor 'pobjednika' nakon proglašenja 'rezultata', sve je bilo tu osim jedne prilično bitne stavke – broja kandidata većeg od jedinice. U onom trenutku kad su u HDZ-u (ili HNS-u ili SDP-u prije četiri godine, svejedno je) najavili da će se za predsjednika stranke kandidirati samo jedna osoba, to prestaju biti izbori.

'Politički govor i pismo u većini su slučajeva obrana neobranjivog. (…) Neiskrenost je veliki neprijatelj jasna jezika. (…) Ako nejasno razmišljanje kvari jezik, onda i jezik može iskvariti razmišljanje. Loše korištenje jezika može se proširiti tradicijom ili imitacijom čak i među ljudima koji bi morali znati bolje. (…) Takav politički jezik stvoren je kako bi laži zvučale istinito, ubojstvo vrijedno poštovanja te kako bi dao privid čvrstoće samom vjetru', napisao je Orwell u spomenutom eseju davne 1946., a njegove su riječi savršeno primjenjive na jučerašnji primjer s 'izborima' u HDZ-u.

O iskvarenosti političkog jezika Orwell je detaljno pisao u svom epohalnom romanu '1984.', pa je tako opisujući potpuno totalitarno društvo izumio i režimski 'Novogovor', jezik koji je zamišljen tako da njegovom upotrebom neke ideje, poput individualne slobode i slobode izbora, postanu ne samo neizrecive nego i posve nezamislive.

'Značenje treba odabrati riječ, a ne obrnuto', pisao je Orwell. Vodeći se tom krilaticom, savršeno je jasno da Karamarkovu (ili Milanovićevu prije četiri godine, svejedno je) stranačku monodramu mediji nipošto ne bi trebali zvati izborima. Koju riječ upotrijebiti za izbore na kojima glasači nemaju mogućnost izbora, nije posve jasno, ali jedna je stvar jasna – to izbori nisu bili i ne postoji nijedan dobar razlog da ih se tako zove.