MUKE S OTPADOM

Može li Piškornica spasiti Hrvatsku od plaćanja basnoslovnih kazni Bruxellesu?

17.09.2016 u 18:18

Bionic
Reading

Piškornica-sanacijsko odlagalište j.d.o.o., tvrtka-kćer koprivničkog poduzeća Piškornica d.o.o koje bi trebalo biti okosnica regionalnog centra za gospodarenje otpadom sjeverozapadne Hrvatske, zainteresirana je za kupnju varaždinskog postrojenja za mehaničko-biološku obradu (MBO) otpada u vlasništvu tvrtke C.I.O.S. MBO Varaždin. Bude li došlo do te kupoprodaje, od toga bi mogli profitirati krajnji suvlasnici varaždinskog MBO-a među kojima je tvrtka ‘kralja otpada’ Petra Pripuza C.I.O.M., ali i krajnji kupci – četiri županije koje su suvlasnici tvrtke Piškornica te njezini građani, jer bi se napokon krenulo prema cjelovitom rješavanju problema zbrinjavanja komunalnog otpada koji je posljednjih mjeseci potpuno zastao

Sve donedavno, naime, činilo se da će Koprivničko-križevačka, Krapinsko-zagorska, Međimurska i Varaždinska županija komunalni otpad zbrinjavati u velikom MBO postrojenju u Koprivničkom Ivancu, za koji je još lani raspisan gotovo pola milijarde kuna težak natječaj za projektiranje i izgradnju. Međutim, nakon što tehnička vlada nije prihvatila nacrt Plana gospodarenje otpadom (PGO), koji predviđa značajniju primarnu selekciju otpada u domaćinstvima i sukladno tome manje centre za gospodarenje otpadom diljem Hrvatske, izostao je jedan od ključnih dokumenata za povlačenje 475 milijuna eura namijenjenih za 12 velikih regionalnih centara za gospodarenje otpadom među kojima je i RCGO Piškornica u Koprivničkom Ivancu. Tako je stvorena svojevrsna pat pozicija u kojoj, s jedne strane, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode tvrdi da se spomenuta višemilijunska sredstva mogu povući samo prihvaćanjem nacrta PGO-a (koji se temelji i na dobrim primjerima iz prakse Preloga i Krka čija domaćinstva već odvajaju oko 50 posto otpada), a s druge strane RCGO Piškornica i ostale članice Hrvatske udruge za gospodarenje otpadom upozoravaju da bi se u slučaju prihvaćanja nacrta PGO-a morali mijenjati operativni program i prostorni planovi, što će trajati godinama i u konačnici dovesti do gubitka već osiguranog novca u EU fondovima za projektiranje i gradnju velikih regionalnih centara za gospodarenje otpadom.

Ma tko bio u pravu, odnosno trebali nam veliki regionalni ili više manjih MBO-a, činjenica je da Hrvatska mora do kraja iduće godine zatvoriti sva postojeća odlagališta neobrađenog otpada, odnosno trebala bi imati postrojenja nužna za obradu otpada koja pak ne može početi graditi novcem iz EU fondova ako nema PGO sukladan direktivama EU koje traže primarnu selekciju metala, papira, biootpada i dr. Takvi objekti trebali bi se, dakle, izgraditi za nešto više od godinu dana ili Hrvatsku čekaju višemilijunske kazne za nepoštivanje obveza dogovorenih s EU, kao što su to plaćale neke druge članice koje nisu na vrijeme uspostavile odgovarajući sustav za zbrinjavanje otpada. Zapravo, vremena za projektiranje i gradnju centra za obradu otpada je još i manje, budući da novi PGO treba donijeti buduća vlada čije sastavljanje vjerojatno neće ići ni lagano ni brzo.

Taj vremenski tjesnac, odnosno prijeteće kazne, stoje iza namjere koprivničkog poduzeća da kupi MBO pogon u varaždinskom Brezju, ako je suditi po navodima Mladena Jozinovića, direktora Piškornice – sanacijskog odlagališta.


'Možemo potvrditi da je tvrtka Piškornica-sanacijsko odlagalište j.d.o.o. zasad samo iskazala interes za kupnju tvrtke C.I.O.S. MBO Varaždin, a vlasnici su iskazali spremnost za prodaju te tvrtke, nakon čega se pristupilo daljnjim koracima. S obzirom na to da smo preuzeli odgovornost za gospodarenje otpadom s područja četiri županije, na ovaj smo se potez odlučili želeći izbjeći plaćanje penala zbog neispunjavanja obveza prema EU, a koji bi pali na teret županija', objašnjava Jozinović napominjući da bi se moglo raditi o kaznama od 10 tisuća do nekoliko desetaka tisuća eura dnevno.

Sada se ulazi, kako dodaje, u proceduru dubinskog snimanja, odnosno procjene ugovaranja s komercijalnog, financijskog i pravnog stajališta.

'Tek po okončanju tog postupka donijet će se konačna odluka o preuzimanju, a Piškornica sanacijsko odlagalište postupit će prema odluci vlasnika', veli direktor koprivničkog poduzeća koje usporedno provodi mjere kako na odlagalištu kojem upravlja više ne bi izbijali požari kao nedavno.


Kupnjom varaždinskog MBO-a preko svog poduzeća Piškornice, četiri županije mogle bi, dakle, imati nužan pogon za obradu otpada i time izbjeći izgledne kazne, vlasnici pogona u Brezju povratili bi novac uložen u njegovu kupnju i više se ne bi morati brinuti odakle im komunalni otpad kojeg su se gradovi i općine obvezali isporučivati Piškornici, a građani sjeverozapadne Hrvatske dobili bi vrlo brzo suvremeniji način zbrinjavanja otpada u MBO pogonu u javnom vlasništvu, što znači i bolju mogućnost nadzora uvjeta rada i cijene. Međutim, zna li se kakvi su se sve preokreti događali u nas u vezi zbrinjavanja otpada i posebice varaždinskog MBO-a, čiji su prvi vlasnici na optuženičkoj klupi s bivšim varaždinskim gradonačelnikom Ivanom Čehokom, pitanje je što će se na kraju dogoditi s namjerom da u javno vlasništvo prijeđe MBO u Brezju, odnosno njezin vlasnik tvrtka C.I.O.S. MBO koja lanjsku poslovnu godinu završila s gubitkom od 14 milijuna kuna.

Varaždin uzima 70 milijuna kuna za smeće?

Budući da je Piškornica sanacijsko odlagalište prošle godine imala četiri milijuna kuna ukupnih prihoda - koji će se ove godine značajno povećati zbog prihvata velikih količina otpada - javila su se nagađanja da bi se novac potreban za kupnju MBO-a moglo namaknuti prihvatom 100.000 tona varaždinskih bala odloženih također u Brezju. U koprivničko poduzeću, međutim, odbacuju takvu mogućnost, kao i u CIOS MBO-u te Gradu Varaždinu gdje planiraju koncesiju za bale platiti sami kreditnim zaduženjem od 70 milijuna kuna, a nakon što je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost odbio sufinanciranje. 'Nakon intenzivnih pregovora s koncesionarom i pokrenutog postupka mirenja između involviranih strana, cijena za rješavanje bala više ne bi iznosila 1.003,03 kn/t, koliko je Grad dužan platiti po tri godina staroj Odluci o odabiru koncesionara, već 725,00 kn/t bruto, odnosno 68,5 milijuna umjesto 94,8 mil. kuna. Grad bi se zadužio kod HBOR-a za taj iznos i potom konačno sklopio ugovora s koncesionarom koji bi povukao tužbu od 96 milijuna kuna zbog nesklapanja koncesijskog ugovora', veli varaždinski gradonačelnik Goran Habuš koji je uvjeren da je ovo rješenje za bale, plan mu je propao, jer su gradski vjećnici odbili njegov prijedlog. Treba li se Varaždin toliko zadužiti zbog financiranja odlaganja baliranog miješanog otpada mogli bi odlučivati Varaždinci na referendumu.

SaveSave