PREDBRAČNE IGRICE

Mladi vjernici se ne obaziru na crkveni nauk o seksu

13.01.2013 u 08:49

Bionic
Reading

Dok pod krinkom zaštite nevinih i neupućenih učenika biskupi, popovi i ostali kršćanski aktivisti svom verbalnom artiljerijom zbog zdravstvenog odgoja tuku po vladajućoj garnituri, tportal donosi rezultate istraživanja o navikama, stavovima i težnjama današnje mlade generacije koje je provela znanstvenica Vlasta Ilišin, a koji pokazuju da mladi u Hrvatskoj, iako se masovno deklariraju kao katolici, uglavnom ne drže do crkvenog naputka o potrebi seksualnog suzdržavanja prije braka

Povodom tog opsežnog istraživanja, koje je provedeno prošlog ljeta u cijeloj Hrvatskoj, i to na vrlo velikom uzorku od gotovo tisuću i pol mladih, razgovarali smo sa znanstvenom savjetnicom u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu Vlastom Ilišin

Svjetlo na kraju tunela

Mladi su, kako kaže Ilišin, dugo, već od konca 60-ih, i poleta konzumerizma poprilično oportunistički raspoloženi. Ako ima izlaza iz krize u kojoj se Hrvatska nalazi – mladi bi voljeli znati u kojem smjeru da počnu tapkati prema njemu. Okovana svjetskom ekonomskom krizom, na čijem repu, u mraku, još uvijek stoji Hrvatska, dok je dio najrazvijenijih zemalja polako počeo izlaziti iz recesije, budućnost mladih kod nas, slikovito, pravi je tunel u čijem je mraku sve teže naći svjetlo. Možda najbolju metaforu na ovu temu dao je nedavno popstar-filozof Slavoj Žižek: 'Vidi se svjetlo na kraju tunela, kako ne! To je vlak koji juri prema nama da nas zgazi!' Teško je ne biti ciničan i ogorčen pišući ovakav tekst, ali opravdanje ili izlika je to da je Hrvatska od svog osamostaljenja izgubila 150 tisuća stanovnika (cijelu jednu Rijeku), što prirodnim deficitom nataliteta, što raseljavanjem nalik onom između dva rata, a da o nezaposlenosti - koja nijednom svih tih godina nije bila barem na statusu quo, već je svake godine porasla za barem pokoji postotni bod - i ne govorimo. Iako su izlike i opravdavanja za bilo što nepopularni, treba uzeti u obzir to da je ovo također i istina koju se više ne da pomesti pod tepih.

U posljednje vrijeme bjesni verbalni rat biskupa i kršćanskih aktivista protiv zdravstvenog odgoja, jer dio koji se odnosi na spolnost ne poklapa se s crkvenim svjetonazorom. Kakav odnos mladi imaju prema instituciji Crkve općenito i vrijednostima koje promovira?

Moglo bi se reći da je odnos mladih spram Crkve kao institucije ambivalentan, odnosno nedosljedan. S jedne strane, gotovo 90 posto mladih deklarira se kao vjernici i katolici, pri čemu ih od tri četvrtine do tri petine vjeruje da postoji Bog koji je stvorio svijet i koji je izvor moralnih propisa i dužnosti. S druge strane, od 7 do 15 posto mladih redovito se moli, odlazi na misu i ispovijeda se.

Osim te diskrepancije između religijskih vjerovanja i religijske prakse, ustanovljeno je da manje od trećine mladih iskazuje povjerenje u vjerske vođe, a oko 60 posto njih ne prihvaća naputak o potrebi seksualnog suzdržavanja prije braka.

Očito je, dakle, da unatoč tomu što je većina mladih odgajana u katoličkom duhu, veći dio njih nije interiorizirao sve vrijednosti koje bi trebale biti smjernice za život u skladu s učenjem vjere kojoj pripadaju. Drugim riječima, utjecaj Crkve na svakodnevan život mladih često gubi u srazu sa suvremenim tendencijama i utjecajima drugih socijalizacijskih faktora.

Kakav je općenito odnos mladih prema institucijama (poput primjerice biroa za zapošljavanje, suda ili policije) i što je zabrinjavajuće u očitoj degradaciji povjerenja u ono što bi trebale predstavljati u očima građanstva općenito - pa tako i mladih - i čime, po vašem mišljenju, to može rezultirati?

Već je dobro poznato to da je nisko povjerenje mladih (a i starijih) u društvene institucije. To se osobito tiče različitih političkih aktera (Sabor, Vlada, stranke), dok nešto veće povjerenje uživaju mediji i nevladine organizacije. Zanimljivo je da je u ovogodišnjem istraživanju mladih ustanovljen porast povjerenja u policiju i sudstvo, što je zacijelo posljedica intenziviranja borbe protiv korupcije, podizanja optužnica protiv nekih moćnika i provođenja dugo očekivanih sudskih procesa.

U svakom slučaju, trend stalnog opadanja povjerenja u institucije, čemu u novije vrijeme znatno pridonosi neuspješnost nositelja vlasti da riješe sve veće i veće probleme, signal je za uzbunu. Naime, bez povjerenja građana u svoje legitimno izabrane predstavnike i državne službe koje trebaju raditi u njihovu interesu teško je održati nužnu društvenu stabilnost, posebice u razdoblju krize iz koje treba naći odgovarajući izlaz.

Sami građani (a osobito mladi kao politički manje iskusni i informirani) postaju razmjerno lak plijen za manipulacije i instrumentalizacije različitih vrsta. Najbolja brana takvim tendencijama jest odgovorno obnašanje vlasti, što podrazumijeva promišljeno i učinkovito rješavanje postojećih problema, uz striktno poštovanje demokratskih načela i procesa.

Nakon istraživanja skovan je i termin 'bumerang generacija', jer je riječ, kako ste rekli, o mladima koji se, ne uspjevši pronaći dovoljno čvrsto uporište u vlastitom radu za samodostatnost, vraćaju u dom iz kojeg su nekoliko godina izbivali. Mislite li da je tzv. bumerang generacija dovoljno velik problem da može dovesti do pada nataliteta, gospodarskog rasta i općenito napredovanja neke države, napose RH?

Posljednjih desetljeća u razvijenijim dijelovima svijeta, pa i u Hrvatskoj, prisutna je tendencija odgađanja sklapanja braka i stvaranja potomstva. Razlozi tomu su višestruki: dulji proces obrazovanja (u čemu osobitu ulogu ima porast obrazovanja i zapošljavanja mladih žena) te potreba da se izgradi karijera.

U vremenu gospodarske krize šanse za zapošljavanje mladih bitno su smanjene, a to posljedično znači da se sužavaju mogućnosti za osiguranje odgovarajućih materijalnih preduvjeta za zasnivanje vlastitih obitelji. Utoliko činjenica da se mladi vraćaju nakon određenog razdoblja samostalnoga života nije uzrok smanjivanja nataliteta, nego jedna od posljedica nepovoljnih gospodarskih kretanja. Kao i prije, dio mladih – osobito oni čiji roditelji posjeduju veći stambeni prostor - odlučit će se na život pod roditeljskim krovom i kada sklope brak. Dakako, većina s ambicijom da se potpuno osamostale kada prilike za to budu povoljnije.


Vlasta Ilišin je provela opsežno istraživanje o mladima u Hrvatskoj
Možemo li reći da je materijalistički pogled na stvari/svijet preuzeo prvo mjesto kod mladih? Iznad drugih vrijednosti za koje bismo očekivali da će biti važnije - obitelj, vjernost, poštenje...?

Rast orijentacije na materijalne aspekte egzistencije istraživanja su registrirala već ulaskom Hrvatske u tranzicijsko razdoblje. Većina je tada očekivala da će se automatski dogoditi ekonomski procvat i porast životnog standarda.

Pritom treba imati na umu da mladi ne teže toliko bogatstvu, koliko zadovoljavajućem materijalnom standardu (pri čemu se, dakako, ljestvica za određivanje onoga što je zadovoljavajuće stalno pomiče na višu razinu, sukladno stalnom razvoju i poticanju potrošačkog mentaliteta).

Činjenica je također da su mladima osobno dostojanstvo, samosvojnost i privatnost posljednjih 20-ak godina ipak važnije vrijednosti od materijalnog položaja, ma koliko njegovo vrednovanje poraslo nakon izlaska iz socijalizma. Istodobno, očekivano je da važnost materijalnog standarda raste u vrijeme kada je on izravno ugrožen gospodarskom krizom. Ukratko, mladi nisu zaslijepljeni materijalnim dobrima, ali su im ona vrlo važna u suvremenom društvu.

Vratimo se na početak, kada ste rekli da su mladi ambivalentni u svojim odgovorima. Kako biste objasnili to što mladi nisu homogeni u svojim stavovima?

Nijedna društvena grupa nikada nije potpuno homogena po stavovima koje iskazuje, pa tako ni mladi. Štoviše, mladi su jedna od heterogenijih društvenih skupina jer su unutar sebe – osim po svim onim linijama raslojavanja koje su prisutne u općoj populaciji (kao što su socioklasna, rodna, regionalna i vjerska pripadnost, obrazovanje i slično) – diferencirani i po stupnju zrelosti.

Mlade ujedinjava pripadnost istoj generaciji, a s ostalom populacijom dijeljenje zajedničkog tzv. epohalnog (sociopovijesnog) iskustva. Međusobno ih razdvajaju značajke prisutne u suvremenim društvima stratificiranim po nizu elemenata. Ta individualna obilježja često utječu tako da mladi formiraju vlastiti sustav vrijednosti i stavove koji su različiti od vrijednosti i stavova nekih drugih podskupina mladih.

Dio tih razlika iščezava sazrijevanjem i društvenom integracijom mladih, a dio opstaje cijeli njihov život. Istodobno, nije rijetkost to da se njihovi stavovi bitno ne razlikuju od onih starijih, što je posljedica utjecaja socijalizacije i zajedničkog življenja u identičnim sociopovijesnim okolnostima, zaključila je Vlasta Ilišin, dodavši kako će se cijelo istraživanje do proljeća moći pronaći i u obliku knjige na hrvatskom i engleskom jeziku.