U MUP-u napominju da mišljenje o postojanju interesa za primitak stranca u hrvatsko državljanstvo daje nadležno ministarstvo.
Upravo su pozitivna mišljenja Ministarstva kulture jamčila za bosanskohercegovačkog glumca Emira Hadžihafizbegovića i njegova sunarodnjaka, repera Edu Maajku. Za glumca je resorno ministarstvo ocijenilo da je od posebnog interesa za Hrvatsku budući da je glumio u 12 hrvatskih igranih filmova, a dobitnik je i triju hrvatskih nagrada, uključujući i dvije Zlatne Arene. Zanimljivo, folk-pjevač Halid Bešlić unatoč silnoj želji za hrvatskom putovnicom, u Ministarstvu kulture dobio je odbijenicu jer MUP-u nije dostavio pozitivno mišljenje resornog ministarstva ili strukovne udruge čime bi se utvrdilo da su ispunjene sve pretpostavke za primitak u hrvatsko državljanstvo. Naime, uprava Glazbe i glazbeno scenske umjetnosti u Ministarstvu kulture zaključila je da Bešlićev rad nije pridonio našoj kulturi.
Takvih problema nemaju sportaši, posebice nogometaši poput Brazilca Eduarda da Silve i Sammira, samo nekih od nogometaša iz Južne Amerike, Afrike i istočne Europe koji grade svoju karijeru u Hrvatskoj, a koji su manje-više uspješno branili hrvatske boje u reprezentaciji. Od nogometaša valja spomenuti i nekadašnjeg Dinamova napadača Dumitrua Mitua koji osim rumunjskog, ima i hrvatsko državljanstvo koje je stekao 2003. nakon sedam godina igranja u Hrvatskoj. Razlog što je zatražio državljanstvo jest mogućnost igranja u našoj reprezentaciji, budući da ga je tadašnji izbornik Otto Barić spominjao kao potencijalnog reprezentativca. U konačnici, Mitu nije igrao ni za Rumunjsku ni za hrvatsku reprezentaciju.
Znatno uspješniji na sportskim borilištima nastupajući pod hrvatskom zastavom bio je bugarski dizač utega Nikolaj Pešalov koji je za Hrvatsku na olimpijskim igrama te na svjetskim i europskim prvenstvima osvojio ukupno 16 medalja, što ga čini jednim od najuspješnijih hrvatskih sportaša u povijesti.
Uspješan na pobjedničkim postoljima bio je i Belgijanac Junior Lefevre koji je nastupajući pod hrvatskom zastavom osvojio zlato na europskom i svjetskom prvenstvu u karateu. Podjednako uspješna, ali u odbojci, bila je Ruskinja Irina Kirilova koja je početkom 90-ih stigla u Hrvatsku te je na preporuku kluba dobila hrvatsko državljanstvo, kao i Tatjana Sidorenko i Jelena Čebukina te ruski gimnastičar Aleksej Demjanov. Njegov sunarodnjak, plivač Aleksej Puninski nastupao je za Hrvatsku na olimpijskim igrama te svjetskim i europskim prvenstvima u malim bazenima. I ruski šahist Gari Kasparov može se pohvaliti hrvatskom putovnicom, no taj ponajbolji svjetski šahist svih vremena nije je dobio zbog sportskih uspjeha, već zbog svojeg lobiranja za Hrvatsku.
Da bi strani sportaš dobio hrvatsko državljanstvo, mora živjeti u Hrvatskoj pet godina. U iznimnom slučaju klubovi ili čak Hrvatski olimpijski odbor mogu predložiti da sportaš zbog svojih velikih uspjeha državljanstvo dobije prije, a od kriterija koji se moraju zadovoljiti ističu se nekažnjavanje te poznavanje običaja i kulture zemlje. Ako ne ostvari kriterije za dobivanje državljanstva, sportaš može dobiti status sportaša stranca, a takav status imali su Dinamovi igrači Edin Mujčin koji je igrao za bosanskohercegovačku reprezentaciju te bivši makedonski reprezentativac Goce Sedloski.
Neki, pak, poput nordijskog skijaša Jakova Faka, hrvatsko državljanstvo stečeno rođenjem zamijenili su nekim drugim zbog boljih uvjeta rada.
Hrvatsku putovnicu dobio je i ruski tajkun
Semjon Mogiljevič, no njemu je državljanstvo oduzeto nakon što je zbog svojih mafijaških poslova dospio među deset najtraženijih ljudi za kojima je FBI raspisao tjeralicu. Hrvatske putovnice imala je i čitava plejada
beogradskog podzemlja, no kako su do njih došli, sasvim je druga priča.
O 'nepoznatim' strancima koji su iz raznovrsnih razloga odlučili doseliti se i živjeti u Hrvatskoj, možete čitati u našem serijalu LIJEPA NAŠA VAŠA.
